I nisam nesretna..Samo se veceras osjecam nekako prazno.
Ovo je noc kad je muzika moj jedini prijatelj.
Veceras zapravo razmisljam.
Razmisljam o svemu sto sam mogla uraditi,a nisam.
"Kako bi nocas volio da budem to sto trazis,sebe da slazem,da budem ono sto ti treba.
U pravom trenutku prave rijeci da kazem,al' neces vjetar vezati."
O rijecima koje su proteklu godinu konstantno zapinjale u grlu,ne zeleci da izadju.
O ljudima kojima sam ih trebala reci.
Ja nikad nisam znala reci prave rijeci onda kada je to trebalo.
Uvijek se zaklonim sutnjom.
Post je objavljen 17.10.2013. u 14:00 sati.