Marketing
Vrijeme lažnjaka
Pogledala sam u međuvremenu i besplatno ponuđenu prvu epizodu nove HBO-ove serije Pravi detektiv i na osnovu prve epizode mogu iznijeti samo pohvale. Inteligentno, intrigantno, sugestivna atmosfera, iznimna gluma Matthew McConaugheya i Woody Harrelsona, koji ovom serijom kao da cementiraju zaključak da su filmski feniksi, obojica glumački preporođeni proteklih nekoliko godina nizom iznimnih rola (pogotovo McConaughey kao donedavna paradigma ispraznih holivudskih rom-com plavušana). Za reći više od toga trebala bih nastaviti s praćenjem serije, o tom potom, kad i (k)ako se pruži prilika.
No nešto mi je drugo upalo u oko. Nisam mogla ne primijetiti da je to već druga serija HBO-a nakon serije Prava krv koja u nazivu sadrži atribut pravi (True blood, True detectiv). Krenula bih dalje od poslovične ocjene da se radi o holivudskom nedostatku mašte. Nešto se tu ipak iz tvornice snova freudovski poručuje. Zar krv i detektiv mogu ne biti pravi? Poruka je da očito mogu. Komu, gdje i zašto? Kakav je to kontekst u kojemu postoji izvjesna potreba naglasiti da je određeno nešto ipak pravo (op. možda onaj u kojem je i za krumpir postalo upitno je li krumpir ili GMO). "ll' su lažni ideali, ili laže ovo doba", rekao bi Kranjčević. Dodatak (pravi) ima očitu svrhu podcrtavanja i pojačavanja imenice koja ga slijedi (krv, detektiv), bilo kroz ozbiljno atribuiranje ili ironizirano atribuiranje. Pitanje je što je (u kojem od navedenih slučajeva) i zašto (u kojem od navedenih slučajeva) na stvari.
Serija Prava krv, kako navodi jedan tv portal "se bavi diskriminacijom na specifičan način, pa nije slučajno što je smeštena na jug Amerike u mali gradić u državi Luizijani, nekadašnjem srcu robovlasništva. Zahvaljujući japanskom naučniku koji je uspeo da stvori sintetičku krv, ljudi više nikad neće morati da doniraju krv. Isto tako, vampiri više nemaju potrebu da love ljude da bi se prehranili pa su odlučili da izađu u javnost i zatraže svoja građanska prava. Dok su se veći gradovi postepeno navikli na svoje nemrtve stanovnike, otvorili posebne „vampirske barove“, u malom gradu Bon Temps na rubu močvare vampira još nisu ni sreli. Problemi počinju kada u inače mirnom gradiću krene serija ubistava lokalnih devojaka, a svi naravno sumnjaju na vampira…".
Dakle u seriji doista postoji prava i umjetna krv, iako serija nije o krvi. Bavi se diskriminacijom (na specifičan način).
Dok drugi portal za seriju Pravi detektiv navodi: "Pizzolatto je uoči emitiranja izjavio da ga gnjave serije o serijskim ubojicama i da je “Pravi detektiv” ipak nešto drugo. Istina, i ovdje se sve vrti oko leša mlade djevojke... Ipak, već je dramska stuktura radikalno drukčija od svega što smo dosad vidjeli: radnja se odigrava u dvije vremenske razine, 1997., kada je murjacima Rustu Cohleu (McConaughey) i Marinu Hartu (Harrelson) dodijeljen taj slučaj, i petnaest godina kasnije, 2012., kada njih dvojicu ispituje novi par policajaca (Tory Kittles i Michael Potts), jer očito s nekadašnjom istragom nešto nije bilo u redu, a i ubojica je očito na slobodi."
Treći navodi: "...prava se drama usredotočuje na promjenjivu prirodu Hartova i Cohleova odnosa i osobnosti te način na koji utječu jedan na drugoga kao detektivi, prijatelji i muškarci. "
A četvrti: "Nesavršeni detektivi u spirali tame. Što vam god najave sugerirale, True Detective -- Pravi detektiv po naški -- nije serija o serijskom ubojici. True Detective čak nije serija o potrazi za serijskim ubojicom. Ni serija o ubojstvu. Vjerojatno nije ni ono što biste očekivali iz trailera. To je serija lišena svih dijelova koje biste očekivali od tipičnog policijskog trilera; lišena obrata i šokantnih otkrića, potjera i pucnjave. Jer True Detective nije policijski triler, ni serija o serijskom ubojici."
U ovoj seriji detektivi činjenično jesu detektivi, no serija nije ni triler, ni o serijskom ubojici, o čemu je onda? O promjenjivoj prirodi čovjeka (pa otud kao postavka i upit, temelj na kojem se serija gradi, jesu li ljudi-detektivi zbog nje, takve ljudske prirode, suštinski pravi detektivi).
Na tapetu današnjih ozbiljnih produkcija je mahom upravo pravost (čovjekova promjenjiva priroda sklona subjektivnosti, predrasudama, zalaženju u rukavce, a time i subjektivnoj interpretaciji pravog-nepravog). Rekla bih nimalo slučajno. Ne da se ljudska priroda bog zna koliko promijenila kroz prošlost, pa da bi sad bila kvarnija (ili bolja), već podcrtavanje (i potreba za distinkcijom) sugerira da je danas na široj društvenoj razini očito došlo do perioda zasićenja (lažnošću, lažnim).
Post je objavljen 26.01.2014. u 12:00 sati.