Evo, pola rehaba odrađeno. Osjećam se vrlo živo, vrlo optimistično, skoro pa zen.
U cijeloj državi panika zbog snijega, a u Rovinju prekrasan sunčan dan. Hladan, ona hladnoća koja će potamaniti sve bube koje još žive.
Osim terapija koje odrađujem, u rehabilitaciji mi pomaže i manevar koji je potreban da se provučeš kroz dugačak hodnik; deseci bakica s hodalicama i štakama odrađuju svoje terapije. Imaš osjećaj da si na nekom uvrnutom autoputu.
A i te nonice zbilja znaju biti slatko smiješne. Na ručku srećemo dečka od svojih 27, 28 godina koji nema nogu. I one odmah sažalno: a briiiižan, to mu je sigurno od rata.
Jeboga, pa nisu svi udovi oduzeti granatom. Imam frenda kojeg je freza isfrezala dok je radio u polju.
Ono, ne trebaš rat za shit happens.
Post je objavljen 25.01.2014. u 19:15 sati.