Marketing
Svetice...
Morat ću se i ja ubaciti u sad već pomalo ofucanu priču o oduzimanju famoznih sportskih terena na Sveticama. I tu bih mogla nadodati da je to ujedno bilo moje dječje igralište, pa tko je onda kompetentniji da vam ispriča kako je to nekad bilo.
Uglavnom, sportski tereni na Sveticama su zapravo bili u vojnom vlasništvu (tamo negdje ranih '70-ih godina), te su ih dečki u maslinastozelenim trenirkama održavali. Čini mi se da su moji prvi susreti sa tim terenima (a živjeli smo samo stotinjak metara od glavnog ulaza) bili u pratnji oca koji je tamo raspucavao streličarsku metu. Brat i ja smo se smucali okolo, čak smo na veliki ushit dva puta pronašli neke ofucane stare teniske loptice (igralište je bilo nominalno teniski tereni) provlačeći se kroz nekakva grmlja, valjda se ljudima nije dalo koprcati...
U prvom ili drugom osnovne roditelji su mi platiti početni tečaj tenisa i kupili stari drveni (teški) reket. Nakon tog tečaja, godinama sam nabijala lopticu na betonskom zidu koji je služio pravim tenisačima kao mjesto za zagrijavanje. Zašto nisam dalje igrala ili trenirala? Zapravo ne znam. No, u to sam se doba bavila jednim drugim (borilačkim) sportom, išla redovito na klizanja na Šalatu i tada novootvorenu Dvoranu sportova, povremeno skijala, rolala (doduše tada nije bilo rola već koturaljki), učila strane jezike...
I ne, nisam ja bila neki vunderkind. Više - manje sva su djeca u to doba nešto trenirala, učila strane jezike (bile su samo dvije škole stranih jezika - tzv. Vodnikova i Varšavska - zapravo kolokvijalno nazvane po ulicama u kojima su se nalazile), išla u muzičku, odlazila na klizanja, čitala knjige....
Da se vratimo Sveticama. Kada je tata preselio svoje treninge na neku drugu lokaciju, uspjeli smo nekako doći do nekog kartončića - propusnice za Svetice. Jer se nije moglo sa ceste samo tako ući. Ono čega se sjećam bile su dobro sređene svlačionice, kafić s vjerojatno jeftinom cugom za stare oficire i šminkere u Lacosta majicama i najnovijim reketima.
E da, tokom ljeta su bili otvoreni i bazeni. Bazeni zapravo nisu bili direktno vezani uz Svetice (imali su svoj ulaz bliže stadionu i ogradu koja je odvajala bazenski prostor od ostatka sportskih sadržaja) i u vrijeme ljetnih praznika bili su besplatni za djecu u jutarnjem terminu.
Još u doba prije polaska u školu mama nas je vodila na kupanje. Mislim da je ulaz bio dozvoljen od devet, a mi smo već pola sata prije stajali u redu za ulaz. Poslije smo išli sami jer je mami dojadilo čuvati nas. Jednom nas skoro nisu pustili tako male (znači ja sa nekih sedam - osam i brat dvije godine mlađi!), ali su nas neki drugi (isto tako djeca, ali valjda već srednješkolci) "prigrlili" tako da su rekli da smo s njima. 
Poslije se vojska iz tog prostora povukla, a preuzeo je grad. Pa je ulaz svima bio dozvoljen odnosno maknuli su kućicu sa portirom na ulazu. Tu već negdje pada nivo kvalitete i održavanja.
Puno godina kasnije na istom su se mjestu igrala i moja djeca šetajući okolo sa svojim najdražim djedom. 
A sad malo o tzv. "sportskom kampu". Kada su se usred grada održavale bilo kakve sportske, "visinske" ili kako god to nazvali pripreme? Halo?
Naravno da je nužno cijeli prostor "pofriškati" tj. renovirati. Naravno da je potrebno postaviti neke okvire tko i kada smije ulaziti i koristiti prostore. No, da Mamić i Bandić vrte pare usred centra grada - mislim da nije fer.
Post je objavljen 25.01.2014. u 09:27 sati.