Pravim imenom Ivo, prezime nepoznato i autoru Ž.Ž., koji tek navodi informacija kako je imao čeljust i šake kao u medvjeda. Navodno mu se je majka u trudnoći prestrašila od medvjeda negdje blizu tvrđave Revelin (što je, dakako, izmišljotina, jer otkud medvjeda u Gradu, mislim pravih?) pa otud mu je bila i takva fizionomija.
Tako je, radi svoga izgleda, odrastao uz raznorazne pogrdne aluzije i šale.
Ali imao je Ivo i drugu manu za koju nije bilo opravdanja, bio je kleptoman.
Ivo ili Medo U – U, imenom i nadimkom pod kojim su ga svi poznavali, hranio se kao medvjed: voćem i cukarom (šećerom).
Jedno je vrijeme proveo u umobolnici u Istri odakle se je vratio još gori nego je pošao.
Ljeti bi spavao na Ilinoj glavici, a zimi u 'hotel propuhu' ispod mosta na Pilama. Niti se prao, niti presvlačio.
Išao je u đandarskoj (policijskoj) pohabanoj i otpisanoj odjeći, s njihovom starom i odsluženom kapom na glavi, ali uvijek mu je na grudima visjela medalja na prljavoj traci, koju je zaslužio kad su ga mobilizirali kao landhwera (lokalna, zemaljska vojska, domobranstvo u AU Monarhiji ; redovita vojska), 1878-1880. i otpravili u Boku Kotorsku.
Jedva je iznio živu glavu, jer su ga i tamo, onako ludoga i nastranoga neprekidno zadirkivali i mučili.
Prije nego su ga morali iz Boke otpremiti za Dubrovnik, jer je obolio na vojnim vježbama, za šalu ga je pretpostavljeni osudio na 'Abinde' (vješanje o maslinu).
Ta ga je šala pratila dugo nakon završetka služenja:
„Daće ti opet Abinde!“
Odgovarao bi im sočno i s nokta:
„Daće mi kurac!“
U međuvremenu Medo je ponešto i radio, prao karoce (kočije) ili samo izigravao marionetu za novac.
Jednom je jako bolestan završio u bolnici, gdje su ga dobro okupali i odjenuli mu čistu košulju. Kako je tu ostao dosta dugo, postupno se priviknuo i na čistoću.
Dobio je i posao u Gracićevoj konjušnici. Tu je „Medo je kašagio (timario) konje pa i mladu kobilu ...“
No, čini se da s kobilom i nije sve svršilo samo na timarenju.
Naime, kroz rupu staje promatrao ga je oriđino Muto i pozvao konjušare da dođu, jer Ivo U – U ima nečasne odnose s kobilom.
Je li to bila istina ili izmišljotine nije poznato, ali Medo je odstranjen s posla.
Onaj dodatak U – U nadimku Medo ili imenu, stekao je još u ranoj mladosti i to u pokladno doba, doba velike gradske maškarate.
Meda su odjenuli kao medvjeda, a na lancu ga je u maškarnoj povorci Stradunom vukao oriđino Muto.
Kako se Medo opirao igrati (plesati) na zapovijed, Muto bi ga često udarao šibom, a on bi od boli jaukao, onako muklo medvjeđe, U uuu.
I od toga vremena uz ime ili nadimak ostao mu je i taj jauk.