Na ulazu u pakao bio je veliki red i već gotovo nisu imali mjesta za grešnike jer ih je bilo toliko da je sam vrag morao načiniti selekciju. Slušao je grijehe svakog pojedinog i muškarca i žene. Ali što god su mu ispričali nije smatrao dovoljno strašnim i tako velikim grijehom, da bi zbog toga morao u pakao. U sredini reda stajao je jedan jako bogati poslovni čovjek i lijepa uspješna žena i vrag se baš u njih zagledao… „Što ste vi na zemlji tokom života činili?“ Ništa loše brzo odgovori žena. A ti mladiću? Ni ja nisam ništa činio, normalno sam živio kao i većina ljudi u mojoj sredini. Ja mislim da smo mi zabunom ovdje pred paklom! Nema zabune, moji zli sluge ne mogu pogriješiti kad su vas ovdje doveli… Pa ja sam vidjela doduše za života puno toga kaže žena! Vidjela sam na primjer kako su jedni ljudi druge progonili, ogovarali i krivo optuživali, ali ja nisam ništa govorila… Vidjela sam za života kako mnoga djeca gladuju i umiru od gladi ili bolesti, a puno sam u bolnicama vidjela djece koja se nisu ni stigla roditi, a isto su završila, ali ja nisam poduzimala ništa. Muškarac se odmah nadovezao: -„I ja sam vidio da mnogi moji prijatelji podmićuju i iskorištavaju druge, ali ja nisam ništa Radio…Vidio sam puno nepravde u svijetu i u svojoj sredini ali ja nisam ništa činio… Zar stvarno ništa niste činili! Pitao je još jedanput sotona?
Apsolutno Ništa-- odgovore mu! E ONDA ste vi došli na pravo mjesto!
Da bi se zlo širilo svijetom dobri ljudi ne trebaju ništa činiti. Draga čitatelji jesmo li i mi dobri ljudi, koji se ne žele nikome zamjeriti pa ništa konkretno ni ne činimo da ljude obratimo. Dobri roditelji ne opominju svoju djecu za zlo koje čine – ali tako ostaju samo privremeno dobri i ne daju pravi primjer. Trebaju nam sveti, pobožni i odvažni kršćani…koji idu u crkvu i Boga traže svim srcem, svom dušom i svim umom svojim.
Post je objavljen 24.01.2014. u 16:10 sati.