U trenu sam napravila očevid svih stabala u našem parku, obišla sve oglasne stupove gdje lijepe osmrtnice, brojeve kreditnih ureda za kredite za van, plakate za "kulturna" događanje (koncerti Dara-Bubamara i ostalih" vrhunskih umjetničkih doživljaja") i nisam nigdje našla potjernicu sa svojom slikom u stilu traži se živa ili mrtva i nagrada je tri lipe
.Sve ovo sam napravila u hipu (pješice)što i nije neki maratonski pothvat jer je naš gradić veličine prosječnog šupka. Uzak, mračan,smrdljiv i svako govno zna o tebi više nego ti sam.
Sve je ovo rezultiralo nakon mog izlaska iz isto tako mračne, neonski osvijetljene i memljive policijske postaje u koju nisam mogla ući na glavna vrata ( jer subotom ne rade) već kroz dvorište, preskakujući zaplijenjene ili pronađene bicikle.
Zašto sam tamo završila?
Evo priče iz zone sumraka i sve što ću iznijeti je istina, samo istina i gola istina.
Ranije tog istog subotnjeg proljetno-siječanjskog dana,vrativši se u stan nakon što sam obišla svoju gerijatriju i zadržala se na kavi sa svojom rođakom koja se spremala na još jedan medicinski zahvat ( kava i divani kao ohrabrenje i moralna podrška) zazvoni mi mobitel ( čovječe što počinjem mrziti tu spravicu) i vidim zove me moj tata.
- Hej, tatili (počela sam mu tepati jer ja njemu postajem roditelj), šta si se ti mene već poželio, pa vidjeli smo se prije dva sata- veselo se ja javim misleći da sam mu nešto zaboravila donijeti iz trgovine sa njegovog spiska.
S druge strane nesuvislo mumljanje, hroptanje i glas iz stisnutog grla:
- Sine( tako me oduvijek zove bez obzira što imam i brata) traži te policija, pitaju i za tvoju djecu, mobitele......ccccc zašto?-
U trenu sam postala podvojena osoba, prva racionalna,hrabra nastojeći smiriti svog oca da ga ne bi derno treći infarkt, a u sebi sam vrištala i urlikala - djeca, moja djeca šta je s mojom djecom (oboje su bili na putu-vozači).
Racionalna i smirena ja (izvana) uspjela je otkucaje srca svog oca ( i glas mu) dovesti u normalu sigurnim nastupom rekavši mu, ma to je neka greška, sad ja idem u policiju vidjeti što je, javim ti se poslije.
Vrištalica i narikača u meni i dalje je zazivala svoju djecu i između par urlika ( u sebi) uspjela sam ih nazvati na mobitel- nisu se niti jedno niti drugo javili.
Mozak mi je bio na crvenom usijanju,bal vampira i vukodlaka u mojoj glavi, kad me zazva moja podsvijest:
- Smiri se, ajde zapali jednu motanu cigaru za koju nisi platila trošarinu, smiri se, otvori ono hrvatsko pivo koje si prenijela preko granice uštedivši 53 kune po gajbi, smiri se s djecom ti je sve u redu, dobro su, smiri se jer ti si ta koja svašta laprda i laje po blogovima, ti si ta koja već godinu i pol iskazuje građanski neposluh, u svojim zrelim godinama ti ne vežeš više konja gdje ti gazda kaže. TI, TI, TI si ta.
Drhtavim rukama sam zapalila cigaretu i od šestog pokušaja otvorila ono pivo i popila ga cijelog na prazan želudac. Donekle umirena, nazvala sam svoju životnu konstantu,moje sidro, svoju srodnu dušu,svog životnog supatnika i velim mu:
- Čuj, traži me policija, ne znam zašto ja ode sad u policijsku postaju-
- Pričekaj evo i mene, pa ćemo zajedno- izmrmlja on ( hvala bogu sa mnom će neko normalan jer očito je koje lud u ovoj priči)
Izleti ja iz stana, pričekati ga, i kad me ugledao u trenirci, a povrh toga gornji dio njegove trenirke ( u kojoj on by the way obavlja kolinje) s jednom papučom i jednom tenisicom na stopalima ( sva sreća ista boja) te obavijenu najnovijim mirisom ZAPRŠKA No.5 sve mu je bilo jasno, te me zagrli i reče:
- Drago moje lice s potjernice, ajmo se zajedno suočiti s tim-reče svojim blagim glasom uz osmjeh ohrabrenja.(još jednom po milijunti put mi postade jasno i drago zašto sam rekla DA-njemu za sve)
Izbor mog outfita pokazao se prikladnim ( obzirom na preskakanje onih bicikala i općim izgledom policije u koju inače zalazim svakih 10-15 godina kad mijenjam osobnu) te nas na porti dočeka razroki dežurni, koji kad me pogledao nisam znala da li gleda mene ili mrlju od vlage na zidu. Objasnim ja njemu, ko sam, šta sam, ali mi nije jasno zašto sam tu, te mu pružim osobnu.Nazva on nekog i veli:
- Evo došla ova što je traže ( primjećujete kako se prema mojoj malenkosti svi čestiti i školovani djelatnici javnih kuća odnose s izrazitim poštovanjem, kao prema svakom poreznom obezniku!) pita zašto-
Poklopi slušalicu i opet pogledom ne pogodi mene, nego onu mrlju i izreferira:
- Tražla ( u mom kraju ljudi gutaju slova) banka da se utvrdi dal još živte (opet pojeo slova) na istoj adresi jer vam šalju neka dokumenta koja im se vraćaju.Et zbog tog.Fala šats se jaaavla.-
?????????????????????????????? ( to je vjeran prikaz mog mozga za vrijeme procesuiranja primljene informacije), evo još jednom ???????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????
Uto se u mozgu pojavi i !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! pa se zatrese sve, jer mi je pao, ne kamen sa srca, nego cijeli Velebit- djeca su dobro.
Aha,znači bančurina.... adrenalin opasno raste . bančurina ista ona koja ima moj broj mobitela, moj broj fiksnog telefona, moj mail (komada dva) ista ona kojoj sam slala dopise,zamolbe, zahtjeve, mailove, ista ona koja nije htjela razgovarati sa mnom u četiri ili šest očiju, ista ona koja ne uzvraća na sve ovo iznijeto, ista ona. zbog koje sam se osjećala kao govno na kiši, ista ona koja ima sepet mojih dokumenta ovjerenih kod javnog bilježnika ( doduše nema hipoteku nad mojim unutrašnjim organima jer od duplih organa imam samo parni broj pluća, sve ostalo što treba biti duplo imam samo komada jedan) te sam ja prije šest mjeseci donijela odluku da neću ni ja primati njihove preporučene pošiljke( do prije godinu i pol bila sam joj VIP-klijent) I sad oni treniraju strogoću .Ma, šta su mislili da sam zbrisala u Legiju stranaca. .....
Sad će, generali poslije bitke reći.. tako ti i treba jer ko s vragom tikve sadi....... Takvima ću reći samo da sam ja kredit dobiven od njih utrostručila, ali ga sad ne mogu unovčiti (prodati) jer je sve u duboka kaka (skijališta nikad vidjela, bundu, a ni medu nemam,zadnje nove gaće kupila 2010 sve mi gume otišle, more vidim samo na vašim prekrasnim blogovima, a godišnji ma šta je to).
Znači tako, jake snage temeljne policije u sprezi s krupnim kapitalom. O happy day, o glory day, fanfare zasviraše, jebena duga se pojavi, a sve u znaku prašine od demokracije i kvazi-slobode. O knjizi bajki zvanoj USTAV uopće neću jer .............
Kasnije i mladunčand se javila, moj mileni otvorio mi novo pivo ( da je po pravdi i zdravlju dobila bih ga na recept, a ne iz inostranstva) i u blagoj nirvani zaključim:
- Ravnoteže u svemiru mora biti, dobro se dobrim vraća, pa ako sam ja dugi niz godina caltala (bankomat za sve) jugo-mlatimudanima i sad naškim nabiguzicama, onda je red i da se bar jedna država pobrine za mene. Ako me već sprečava ( zakonima, istim onima , po kojima sam ja do prije šest mjeseci plaćala sve ) da koristim bilo koju instituciju da bi se meni pomoglo ili pak samo prijavilo u statističke svrhe,onda je preostala samo jedna opcija.Zatvor, tri obroka dnevno ( koje ne kuham ja), nema plaćanja režija, red, rad i disciplina pa možda doživim i mirovinu jer živeći ovako stresno ( ma 91 je mila majka,bar si znao tko te raketira i reketira) i u zoni sumraka nema boga da ja primim i jednu. Pa sve je za ljude.
Eto sad znate tko je državni neprijatelj, zbog koga se zadužuju, tko će po babi Jagi ili vidovitom Milanu biti kriv za propast financijskih institucija u 2014. JA, jer ne vežem više konja gdje gazda kaže.,
Pa sad komentirajte, dragi blogoljupci i drage blogoljubice na mom postu.
Otvarajući trećeg pivkana nametnulo mi se pitanje:
-Kako biti savjestan građanin i ostati čovjek?- Pa na to ću odgovoriti drugim pitanjem:
- Kako plivati rijekom govana i iz nje isplivati čist i mirisan? NIKAKO. , pa ni onda
Smrdi, smrdi užasno smrdi. Od glave, jer sve je trulo u državi, ne Danskoj već u naškoj..
Post je objavljen 23.01.2014. u 20:37 sati.