Marketing
Ne serite po javnim površinama!
Mislim da je pitanje vremena kada će takvi znakovi ugledati svjetlo dana! Barem u Škotskoj! Nisam majka i na ovaj „problem“ gledam iz čisto higijensko-ljudske perspektive. Stara nas je uvijek učila da se popiškimo i pokakamo prije izlaska i da, ako nas i stisne, lijepo pričekamo dok roditelj ne pronađe prvu školjku u neposrednoj blizini. No ovo društvo očito izbacuje na površinu čitav niz „modernih roditelja“ koji smatraju kako su pravila normalnog ponašanja tu – da se krše jer se radi o njihovom zlatu koje nema zadrške glede pražnjenja crijeva i mjehura.
Ponedjeljak, radno jutro usred kvarta, ljudi odlaze na posao, a ja trčim u obližnji šoping centar po mlijeko (nadam se da kužite onaj osjećaj kada skuhaš kavu, pogledaš u frižider i uz psovku zaključiš da je netko od ukućana vratio prazni tetrapak na policu). Na samom ulazu u centar tipična škotska mama i njena prijateljica puše i neuspješno zaklanjaju podeblji curetak od nekih 6-7 godina od zgroženih pogleda. Mala trga pločnik mlazom, bez beda, veselo bulji u nebo i nekaj si pjeva. Trag mokraće prelazi nogostup i ljudi moraju preskakati preko zlatne rijeke. Nevjerojatno!! Nemre me nitko uvjeriti da je to normalno. Da sam to napravila sa svojih sedam godina, mama bi mi opalila čušku, gurnula nos u lokvu i zaključala me u sobu do mature! Ove dvije, s čikom u lampama ni ne primjećuju da je mala gotova i da je mama mora „zakopčati“ pa klinka sa spuštenim hlačama viče: „Maaamaaaaa, goootooovaaaa saaaam!“ Prisjela mi je i kava i mlijeko! Mislim ono - pa nije da u cijelom jebenom šoping centru nema WC-a! Krasan prizor usred bijela dana, a ja još nisam ni okusila dnevnu dozu kofeina.
Druga scena dogodila se samo nekoliko dana poslije, u parku izvan grada, na par koraka od izviđačkog doma, šetnice i parkinga. Majka je zaustavila auto na nepropisnom mjestu, izvadila dijete, skinula mu hlače i gače, podigla ga i zajedno s njim čučnula dok je mališa radosno migoljio u njenim snažnim rukama i, bez obzira na prolaznike, iz sebe izbacio poveću kobasicu na zelenu površinu! Nije mater od jučer, očito ima iskustva u tome jer ga je uhvatila ko sumo borac, preklopila ga, malo stisnula i klinac je začas „obilježio teritorij“. Moja šogorica, bez dlake na jeziku, u prolazu joj je dobacila:“You're disgusting!“ ali opet, majku to nije cukalo ni pet posto. Mali princ je veselo utrčao u auto, a majka se nije udostojala niti zagrnuti „braun jahtu“ svog junaka!
Jedina dobra stvar u ovakvim slučajevima jest činjenica da ovdje postoje službenici za okoliš koji hodaju po gradu i kažnjavaju ljude kada pljunu žvaku na pločnik! Hm well, žvaka je, nakon ovih iskustava, goli „drek“ naspram ovoga! Ako za hračak plaćate pedesetak funti na licu mjesta, kakve bi kazne trebale biti za izbacivanje toksičnih proizvoda iz ljudskog probavnog sustava? Ovim bi roditeljima barem trebalo dati do znanja da stave vrećicu, dvije u džep kada odlaze u šetnju s nasljednikom, poput vlasnika pasa koji uredno kupe izmet svojih četveronožnih ljubimaca! U protivnom, "odgajamo" cijelu vrstu novih seronja bez srama, kulture i osjećaja za higijenu.
Sljedeći puta kada hodate po prekrasnim škotskim proplancima, tu i tamo obratite pozornost na „nagazne mine“ u travi. Nije svaka pseća!
Jedna prigodna (nismo imali mobitel pri ruci kako bi obilježili gore navedene situacije)! Nije park, niti šoping centar, al' je zračna luka (s bezbroj WC-a na svakom ćošku):
Post je objavljen 23.01.2014. u 19:30 sati.