ovo pripremam uvod za knjigu pa sam neka sjećanja bacio na papir
Bogumilski stećci u kod mnogih izazvali divljenje i ljubav prema povijesti.Interes za stećcima kod mene se probudio u osnovnoj školi. Naime stećci su postojali i blizu moje kuće, na imanju Franje Molana gdje ih je bilo pet, a koje je on iskopao iz zemlje 1960. godine jer ih je ranije zatrpala rijeka Gostelja svojim nanosima.Iste stećke prvi je evidentirao dr. Ćiro Truhelka 1894. godine, kada je i očitao natpis sa jednog stećka, a to je danas jedini stećak sa natpisom na podrućju općine Živinice. Ja ću se tek 1990-tih godina igrati oko ovih stećaka ne znajući njihivu pravu namjenu i vrijednost.
Osim toga pred mojom školom bilo je oko 15 stećaka, i kao takvi skrivali su mnoštvo tajni i ja sam jedva čekao šesti razred kada ćemo učiti o njima. Prva važnija saznanja o stećcima naučio sam od naše nastavnice Safete Delić, a kasnije i od Huseina Redžića kada sam se i uključio u historijsku sekciju, a vrijednost stećaka spoznao sam od velikog umjetnika i zaljubljenika u Bosnu i Hercegovinu, njene starine, tradiciju i običaje Rahmana Šabanovića. Nekako na proljeće 2000. godine počelo se sa prenosom stećaka sa lokaliteta Vrpolje (imanje Franje Molana), pred naše školsko dvorište u svrhu očuvanja spomenika. Ovoj akciji dao sam svoj doprinos, onoliko koliko sam mogao obzirom da sam bio učenik šestog razreda.Neopravdano ovdje je ostao jedan stećak koji nikada nije izmješten, a rupa u kojoj je bio sada ima drugu namjenu. Od toga doba stećci su me oduvijek zanimali, čitao sam o njima, obilazio lokalitete gdje se nalaze, fotografisao ih,a najviše o njima doznao dok sam studirao Historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Još uvijek nisam napisao niti jedno djelo o stećcima, a to ne mora značiti da to neću učiniti kada se ukaže prilika i potreba.
Post je objavljen 23.01.2014. u 16:58 sati.