Dugo me nema u postovima, no tu sam, na blogu.
Ograda od podijela i gluposti je često pregusta da protipkam slova kroz nju.
Nije što ste se podijelili, već i što uživate u svojim novim statusima i polarizacijma.
Uveli bi se registri tko je kada ležao u kojem rovu, a tko u bečkom krevetu.
Uveli bi brojače ispucanih metaka poput brojača skuhanih kava na kafe aparatima celeb birtija pod rafalnim zvukom Jelene Rozge.
Trenutak je još samo dok se ne podijelimo na debele i mršave, one s manom i one bez nje, jer pravi i krivi smo već odavno.
Dizajnere smeta što ih se u 21. stoljeću doživljava kao dekoratere, zaboravljajući da potcjenjivanjem dekoratetra ne afirmiraju dizajnere.
Osnivaju se neke nove inicijative s jasnim autokratskim temeljima kao korjenom budućeg soft fašizma.
Druge pak inicijative kradu svoje djelove od sustava namjenjenih općem dobru s logičnom matricom, uskraćujući im šansu za postankom na račun boljeg dojma vlastitog populističkog ega.
U ponekim pomoćima ljudima u potrebi mnogi se obećaju, a kad dođe do realizacije samo nestanu grickajući u nekom svom malom tamnom kutu komad trenutne društvene popularanosti koji su otkinuli eksponirajući se kao dobrotvori.