Moj prvi ozbiljniji susret sa starim nišanima bio je u osnovnoj školi kada sam kao član „Historijske sekcije“ učestvovao u krečenju starih nišana.Historijsku sekciju predvodio je nastavnik Husein Redžić poznatiji kao Huso, koji nam je jednoga dana došao s prijedlogom da uradimo nešto konkretno u vidu zaštite kulturnih spomenika.Ispričao nam je ukratko o nekadašnjem običaju krečenja starih nišana pred Bajram i predložio da mi okrečimo nišane kod Stare džamije u Đurđeviku. Moji školski drugovi i ja samo se okupili kod džamije 20.02.2002. godine, a koliko se sjećam prisutni članovi sekcije su bili:Mirna,Amra,Dino,Semir i još dvoje čijih se imena ne mogu sjetiti.Vrijeme je bilo vedro i sunčano a ponegdje je bilo ostataka snijega koji nas je spriječio da akciju izvedemo ranije.Uz pomoć našeg nastavnika pripremili smo kreč,uzeli četke i kante,pa smo vrijedno krenuli na posao.Naše radove pratio je mujezin Satare džamije u Musićima Sakib Musić, ovom prilikom nam se zahvalio na našem trudu i naveo da su sada stari nišani „okupani“ pred nadolazeći praznik.
Ovaj posao oko krečenja nama je predstavljao nešto značajno i davao nam određen osjećaj korisnosti društvu i nauci.Sa ove vremenske distance ne mogu puzdano odrediti da li smo nišane krečili dva sata ili više, ali znam da je naša akcija naišla na pohvale direktora škole, ostalih nastavnika, ali i mještana Đurđevika. Tad prije 12 godina ja nisam mogao naslutiti i znati da ću baš ove 2014. godine ovdje doći kao neko ko iza sebe ima dva historijska rada, neko ko je ozbiljan istraživač, a valjda sve to ide u prilog mome tadašnjem nastavniku Husi a sada dobrom znancu i prijatelju, koji je znao prepoznati talente za nauku koju je predavao.