Vlaho se rodio na Konalu 1873. godine. Otac mu je bio pomorac, a majka domaćica s Malte. Od sedam mjeseci, a nakon jedne dječje bolesti, pogrešno liječen, oslijepio je.
Poslije očeve propasti i gubitka prihoda, obitelj je živjela na rubu siromaštva.
Priviknuvši se na svoje sljepilo Vlaho je zarađivao kruh kao torbar, prodajući razne sitne kućne potrepštine. Kako je bio organiziran, a brzo je uz pomoć štapa upamtio svaku rupu u Gradu, moglo se čuti njegovo izvikivanje: „Fereta (ukosnica), traka i bunbaka (pamuka).“
U jednoj zgodi susreo ga gospar Budmani, hrvatski jezikoslovac i leksikograf i htio ga ispraviti:
„Ne tako Vlaho, reci trakova!“
Kako je Vlaho bio ironičan (a prema nekima i zao čovjek), tu Budmanijevu je nauku preinačio po svome i uzvikivao:
„Žene, konaca, fereta trakova i bunbakova!“
Na pitanje zašto viče 'bunbakova', ležerno bi odgovarao:
„Po Budmanovoj gramatici.“
Službeno nikad nije prosio, ali je bio tzv. skupljač lemozine za crkvu. No, kako je Vlaho imao vrlo lijepi glas pa uz to je i 'kitio verse', pjevao u crkvi uz pratnju orgulja, to mu je od skupljene lemozine pripadao dio.
Premda je opisao svoj životopis (samo stoji izdavač: Dubrovačka hrvatska tiskara ) u kojemu je dosta toga prešutio, osobito o svojoj zloći, vjerujem da mu je i pored vesele naravi, ali hendikepa život bio težak. Iako su ga rado pozivali u društvo i družbe upravo radi lijepog glasa i pjesmica koje je znao i na brzinu sklepati, uvijek se vraćao doma, najprije majci, a kasnije svojim ženama.
Ženio se četiri puta i prema osobnoj ispovijedi bio je nezadovoljan svakom od svojih žena. Tri su umrle.
Rado je kolendavao pjevajući uz pratnju lijerice, što mu je donosilo dodatnu zaradu. Kolendavalo se 4 do 5 puta godišnje.
Ivo Vojnović dao mu je ulogu, preinačivši njegov životopis, u svom Ekvinociju, jer Vlaho je uz druge pozitivne karakteristike bio i vrsni glumac.
Jedino što u Vojnovićevoj drami nije mogao bez muke i nagovaranja probaviti, bila je autorska sloboda kojom ga je konte Ivo učinio nezakonitim djetetom, ostavljenim u nahodištu.
Predstava se igrala u Bondinom teatru (današnje Kazalište Marina Držića).
Post je objavljen 21.01.2014. u 22:01 sati.