Mnogo bi se još moglo reći iz njegova života koji je završio u 69. godini, 1907., ali ipak završila bi onim što me je obzirom na pročitan mu životopis, ozbiljno iznenadilo.
Nisam na drugim mjestima našla valjda pogrešne podatke? Jer je Vlaho bio zao i škrt, ne prema sebi, ali prema okolini, osobito svojim ženama. O toj njegovoj karakteristici autor (Ž.Ž.) je napisao (parafraziram):
Vlaho bi kupio dva kilograma gerica (vrsta manje ribe) i to isprigao (ispržio). Kad bi se najeo, s tim što je ženi dao samo jednu gericu za ručak, a drugu za večeru, ostatak bi pohranio pod ključ. Isto bi se ponovilo i kad je spremao prikle (popriguše).
Naravno, Vlaho svugdje naglašava samo svoju blagu narav, talente i tako to, a o nehumanostima i drugim psinama nigdje ni riječi.
Ovo posebice naglašavam, jer njegova osobna ispovijest počinje ovako:
„Preda Te pristupam, premda grešnik, o Bože istiniti, utječuć se molitvom preč. bl. Dj. Marije, sv. Vlaha, sv. Frančeska čiji red na sebi nosim i sv. Nikole putnika, da pošalje na mene iskru istine i posvijetli mi pamet da po istini kažem svoj prošli život.“
(citat: Autobiografija Vlaha Obuljena, rečeni Vlaho Slijepi).
Post je objavljen 21.01.2014. u 21:54 sati.