Rekle su mi žene spuštena lica sto su čitale iz dlanova prolaznika
Tamnoputi prodavači lažnih torbica u rimskim ulicama
Parižanin koji mi je pridržavao vrata na Notre Damu
Jedna markirana i jedna nemarkirana razglednica iz Londona
Nota mandarine u jednom tada novom parfemu
Dva i pol kilograma Idared jabuka
Treća minuta Cockerove pjesme dvijejedanaeste u ožujku
Netragom nestale tenisice što sam ih izula pred vratima prije pet godina
Rekao mi je jedan tirkizni hotelski ručnik kojeg sam tri dana nosila na plažu s dopuštenjem
I mamina posuđena ogrlica dvijeišeste
I četrdeset kisa sto su padale pred prozorom
Jedan zaposlenik selidbenog poduzeća Mrav dvijeidevete
I tri nepoznata poziva iza ponoći zadnjih godina
Pričali su mi od kose mokri jastuci u četiri ujutro dok sam se uspavljivala
I prehlađeno grlo iz jeseni u jesen
Uz bok s nekoliko povišenih temperatura duboko u meni usred srpnja i kolovoza
Pjevale su mi ptice koje je jedan odumrli grm prevario da je obiteljsko gnijezdo
Jedna bolest za koju se ispostavilo da to nije
I dvije obiteljske tuge od dvijeisedme do nedavno uz jednu trenutnu sreću u iščekivanju
Kriknuo mi je lijevi uvrnuti gležanj, a možda je bio i desni
I ukočenost prstiju od pretprošle godine
I jedna neišarana leđa
I jedno prstima obujmljivo zapešće
I kosa skupljena u rep što je po vjetru smetala
I preznojeno i crveno čelo od prošlog ljeta
Dok su bridjela stopala od nezaustavljivog hodanja
I jezik kao vodopad petljao nove priče
Vino što me razvezalo nekidan do pucanja tišine
I donji dio pidžame koji mi se držao za bokove kao da mu život ovisi o tome
I jedan grad s kojim ništa nemam
Zapravo, čitav jedan oveći otok država
I on rekao je da će zima ovaj put doći malo kasnije
I neka te to, draga, ne brine,
Ove godine imat ćeš ruke više da ih voliš i da te vole
A ja sam pjevušila
Dvije ili četiri
I smiješila se nadolazećem snijegu
…Pričat ćemo da je bilo neizvjesno
Reci mi
Da je bilo neizvjesno
Ali da smo vjerovali
Post je objavljen 21.01.2014. u 17:54 sati.