Marketing
Nevera u Šibeniku
Ne mogu uteć od Nevere nikako 
Još nikidan, kad smo bili u one prave «Nevere» na tradicionalnome mumanju nakon osvojene nagrade na kvizu, pa je dogovor da idemo na pub kviz u Šibeniku. Nasluša san se priča priko interneta o tim kvizovima po kafićima, pogotovo o ZG pub-kviz sceni koja je već odavno uspostavljena, i koja je, budimo realni, poslužila i kao rasadnik lovaca u «Potjeri», recentnome, mada licencnome, kvizu koji se trenutno emitira na HRT1.
Pogotovo nas je poškakjalo ča je Šibenik, ipak, malo bliži od Purger Vakufa, pa se nije bilo teško ni organizirat za doć do tamo. Kako san ja javno izrazija averziju prema noćnoj vožnji autoputen, barba @mrki se spremno kandidira za vozača.
Glede & unatoč bljuzgavih vremenskih prilika, uputili smo se u rane večernje sate Dalmatinon na zapad. "Azimut" smo našli čas posla. Znan kad mi je @sammy objašnjava da je na šibenskoj Rivi i blizu skala koje vode do «najveće šibenske lipotice», kako je u jednome od pitanja bila predstavljena katedrala Sv. Jakova.
Ni meni nije vrag da mira, jedva san čeka da vidin kako su Gogo, Goran, Drago i Sammy, alias «Glavate želve» obavili posal ... a kad je tribalo dat ime našoj ekipi, aklamacijon je prihvaćen prijedlog Ivanice da se zovemo "Nevera" 
Očekivanja? Ne prevelika, s obziron na to da nan je većini, osim Ivane, ovo bija prvi pub kviz, o kome smo čuli samo po pričama, čak nismo nijednoga ni gledali uživo. Ivana je bila optimista, ali to je od nje očekivano. Nagrada? Gajba pive, ali to je u ovome svemu bilo, bez lažne skromnosti, najmanje bitno!
No, priđimo na ovo najbitnije, sam kviz.
Ambijent je, onako na prvu ruku, bija skroz dobar, dapače. Vidili su se još tragovi recentnih božićno-novogodišnjih događanja, ali bilo je i nekih, moran priznat, zanimljivih dizajnerskih rješenja ...
... ništa bez marketinga ...
Pogotovo onih vezanih za fiziološke potribe nazočnih takmičara ....
(kondut = WC, za sjevernjake)
Jemali smo rješenje i za one izgubljene u vrimenu & prostoru, koji oćedu u svaki momenat znat di su ...
... ča je vezano i za još jednu zanimljivu priču o ovome prostoru. Ovo, mislin na cili ovi prostor, je nekad bila jedna velika gustirna (cisterna, za sjevernjake), a gori visoko na plafonu se još vididu četvorni otvori koji su služili građanima Krešimirova grada ka bunari odakle su vadili pitku vodu.
Trenutak istine je bija sve bliži ... slikali smo se za uspomenu ...
... čak je i naša Ivanica kapetanica dala intervju za HRT ...
Jedva smo dočekali da strašni Drago najavi početak kviza ...
... pa smo se sa pomnjon uvatili rješavanja zanimljivo koncipiranih pitanja: red pismenog, pa red muzičkog pitanja, di se tribalo pogađat izvođača i/ili naziv pisme, koja je u većini slučajeva bila na neki način tisno vezana sa točnim odgovorom na pitanje. Zanimljiv koncept kreatora kviza «Glavatih želvi», pogotovo pohvale DJ Sammyju koji je, gle čuda, sudjelova u glazbenome dilu posla ...
Svi smo vijećali oba odgovorima, a Ivana je vridno zapisivala dokle je barba Mrki svitlija ...
Sam kviz je učas bija gotov ... nije bija blesav stari Albert, kad je spominja proticanje vrimena
Dokle smo čekali da «Želve» ispravidu rezultate, krenili smo malo u obilazak ogromnoga prostora «Azimuta».
Pošto je unutrašnjost dosta visoka, uređen je na dvi etaže. Mi smo bili skoro cilo vrime doli ... a i na gornjoj etaži je bilo zanimljivosti iz bogate prošlosti Šibenika za pogledat ...
... čak smo nabasali i na tajno skrovište u kojoj je radila komisija za rezultate, ali smo od istih ljubazno zamoljeni da sađemo nizaskale.
Napokon smo dočekali «bijeli dim» ... Drago je saša doli sa mikrofonon i komadon karte u ruci.
Kako je on čita, od šesnaestoga mista nauzgor, ajde, nima nas, dobro je.
Iskreno, nada san se lipome mistu, negdi sredina tablice.
Samo da se ne osramotimo, i opet će mi jedna moja prijateljica reč da san vječna Žalosna Sova!
Kad je došlo do prva tri, Ivana se pripala da nisu negdi izgubili naše papire. Osta je samo još prvi za pročitat, a onda je nastupija opći šok i nevjerica! 
Osvojili smo prvo misto na našemu prvome nastupu!
Primali smo čestitke sa svi strana, od znanoga i neznanoga svita u «Azimuta». Prva nagrada je isporučena odma/namah ... u vidu pregršti žetona za tekućinu od hmelja. Koju smo, naravno, podilili sa nazočnin gledateljstvom i ostalin natjecateljima ... ostalo je samo OVO ...
Pepeljugina kočija se odavno pritvorila nazad u bundevu kad smo mi krenili nazad, sritni & zadovoljni .... nakon ča smo se slikali sa ekipon «Glavatih želvi» ...
ST "Nevera" i ŠI "Glavate želve"
... kojima još jednom moramo odati priznanje za zanimljiv koncept i primjernu realizaciju ciloga večerašnjega događaja. Nadamo se skorome viđenju!
Zdravi i veseli bili! 
Post je objavljen 21.01.2014. u 12:47 sati.