UGO VERNAZZA
bio je, piše Pata „gospar, ljepotan, bonvivan i osvajač srdaca dubrovačkih i inih gospođa.“
Još ću jednom citirati Patu uz sljedeću zgodu. Ugo je umirao od sušice (tuberkuloze) bez mogućnosti izlječenja. U toj teškoj bolesti, njegovala ga je jedna opatica. Možda posljednje njegove riječi prije nego je zauvijek ostavio Grad bile su njoj upućene, citat:
„Žo mi je časna što nisam imo vremena i vama ga kalumat.“ (kalumat = uvaliti).
Iako se Pata raspisao o njemu ja ću samo još dodati ono što sam osobno doznala o njegovim lakrdijama.
Poznat kao inpica di skandali (šaljivdžija), napravio je u jednom dubrovačkom restoranu intjeru (posvemašnju) burlesku.
Neki je gost naručio kobasicu s dva jaja za doručak. Ugo, ne misleći na posljedice, već samo na nazočnu publiku i prigodu za masnu šalu, svoju je kompletnu muškost položio na pjat (tanjur), posuo po vrhu petrusinom (peršinom) i prišao gostu s narudžbom.
Urnebesu od smijeha nije bilo kraja, a da je to bio njegov originalni poduhvat, svjedoči i to što mu se psina još uvijek pamti.
Bio je sudionik II. svj. rata, dakle živio je i bludio negdje 50-tih godina 20. st.