Mnoge zgode iz svakodnevice dr. Joba nisam doznala od V. Benića, jer ih ni ne spominje.
Još uvijek ga sa simpatijama pamte i sjećaju se njegove pojave oni koji su ga samo susretali ili na drugi način bili s njim u kontaktu. Od njih imam makar malo zanimljivosti o ovoj ekstravagantnoj osobi, ali i pored svega jako cijenjenoga dubrovačkoga gospara.
Iako Jobova, njegovih izravnih potomaka ili najbliže rodbine istoga prezimena više nema, jedna daljnja rođakinja iz te loze još živi u kući gdje se je rodio kao i nekoliko daljnjih potomaka među današnjim mlađim generacijama, koje posredno vuku Jobovo podrijetlo.
Obzirom da je gospar Cvijeto doslovno kišao (bivstvovao) u Knjižnici, knjižničari su držali posebnu fotelju za njega, jer bi na njoj proveo čitavo jutro. Nitko nije u tu fotelju sjedao, ne zato jer ne bi smio, već iz razloga što je toliko zaudarala na mokraću da naprosto nije ni mogao. Zvali su je popišani stočić (stolica) gospara Cvijeta. (priopćila gospođa D.K.).
Fotelja bi se približila knjižničnom stolu samo kad bi se on pojavio. Inače je radi neugodnoga mirisa stajala u najudaljenijem kutu Knjižnice.
Post je objavljen 20.01.2014. u 20:55 sati.