Iako dobričina, Frano je bio i pijanica.
Do II. svj. rata radio je u Općini kao raznosač – teklić. Isti posao je nastavio i kad su u Grad ušli partizani 1944. godine.
Iako je zbijao šale na račun fašista, znao bi naglas, tobože u šali govoriti,
„kako je miševima bilo lijepo u doba Talijana.“
Premda su partizanima njegove šale smetale, smatrajući ga ludom, nisu ga dirali, do jedne njegove oštrije pošalice koju je uzviknuo na račun dinara.
„Par mjeseci iza rata, dobila je kuna brata.“
(citat: Nenad Pata: Dubrovački oriđinali, Zgb, 2001.)
Kao i uvijek volio je publiku, samo ovaj put, publika ispred koje je to uzviknuo, bila je nova vlast u liku i obličju gradskih glavešina.
Od tad je Frano Miš bio na crnoj listi ondašnje milicije i često imao besplatni smještaj u gradskom zatvoru u Karmenu, kad god bi tko od 'važnih' pohodio Grad.
Ovisno o trajanju vizite, trajala je i njegova izolacija, ma nikad bez odgovarajuće vinske popudbine.
Post je objavljen 20.01.2014. u 16:49 sati.