Marketing
Kucamo na vrata zaboravljenih blogera 9 - Blues umornog konja
U rubrici Kucamo na vrata zaboravljenih blogera, iskopali smo još jedno drago nam i zanimljivo ime. Umorni konj je nadimak uspješnog poslovnog rokera sa sjevera Bosne i Hercegovine, čije ste hitove sigurno zapamtili slušajući njegov bend Sheitans. Osim što je često znao potkupiti urednika blog.hr kraljevskim čvarcima, muzika mu je stvarno na tragu ranih Partibrejkersa i Majki, ali to mu ne pomaže da se izvuče od toga da više skoro pa i ne piše.
Pa dobro, što se dogodilo?
Eh da, ovim pitanjem si me vratio na same početke blog.hr-a, na kojem smo provodili dosta vremena ispaljujući taj svoj neki kreativni naboj i pišući o koječemu. Umorni konj kao bloger je pisao najviše satiru, humor i slične tekstove koji su nasmijavali prvo autora pa nadam se onda i ostale koji su čitali. Brojka od skoro 90.000 jedinstvenih posjeta je ono što me veseli u svoj toj priči. Nekako paralelno s pisanjem na blog.hr-u je i počela ta glazbena priča koja i dan danas traje, u početku pod imenom Umorni konj, koji pred izlazak prvog albuma "Lica s tjeralica" mijenja ime u SHEITANS. Dosta momenata iz života benda je opisano u postovima, a čitateljima preporučam da se zakopaju u neki od 640 postova koliko ih je objavljeno tamo. Blog je sporadično aktivan i dalje, no ne u onoj mjeri kako je bilo na početku kada se okupila sjajna ekipa prvih blogera u Hrvatskoj.
Što te vuklo da dijeliš svoju intimu s nepoznatim ljudima? Koje su dobre strane bloganja, koje loše?
To ti je kao kad otčepiš pivo a ono teče i teče... Ne možeš ga zaustavišti. Iskreno, u početku i nismo imali neku predstavu koliko ljudi to čita, da li itko uopće čita, samo se pisalo. Kao neka nova igračka gdje jednostavno možeš da se okušaš kao pisac i to objaviš na jednostavan način. Dobre strane su te što sam izbacio iz sebe veliku količinu priča, dokumentirao ih na neki način. Kada sam vidio 640 postova, rekoh - ufff. Ajde, nisu svi standardni, ali opet se nabralo. Upoznao sam dosta sjajnih ljudi s kojima sam i dan danas u kontaktu, ostvario i neke poslovne prilike kroz sve to. Šteta što kod nas forma bloga nije toliko na nivou da se može nešto i zaraditi poput onih u Americi jer bi sigurno se više i pisalo, a samim time i kvalitet bio bolji. Loše strane? Pa ono kad shvatiš da postoje ljudi koji se kriju iza pseudonima, koji vole vrijeđati, omalovažavati i tako... No to je ipak njihov problem.
Jesi li dobio želju to staviti u knjigu i izdati, ili ti je ovo bilo dovoljno? Pratiš li danas blogere, ili se zadovoljavaš fejsom?
Iskreno, često razmišljam o tome. No sve se nadam da postoji neki alat koji bi to povukao iz arhive i stavio u neki file! Ne sad da patim da se to objavi, nego više da mogu reći da sam izdao i neku hard copy. Ne pratim više često, otkako su otišli neki meni dragi autori. Neke pratim kroz druge medije i doista mi je drago da su uspjeli u karijerama. Uvijek se rado sjetim Ptice Trkačice, Keksicha, Annie De Meni, Zrine Milutine, Drito Konja (čujem da opet nešto švrlja), Jesusa i mnogih drugih. Od tebe ne mogu pobjeći ni na faceu! Facebook mi i nije tako intimna forma za jednog blogera, mnogo je veći vašar.
A glazbena karijera? To ti je samo hobi? Kako koristiš medije za popularizaciju? Daj link na onaj hit, kad si već tu!
U današnje vrijeme glazbena karijera i može samo biti hobi kad sviraš rock n roll. Šund prolazi, to je činjenično stanje. Naročito je teško ako si iz provincije. Mediji su posebna priča. Toliko je informacija da se stvorio takav jedan šum u kojem se sva ta dostupnost glazbe pretvorila u jednu apatiju i bonacu, da je vrlo teško doprijeti do neke ciljne skupine jer svi su već sve vidjeli i čuli, a previše je lijenost i kriza napravila pa se teško odlučiti i otići pogledati neki bend uživo. Koliko god su mediji, naročito ovi moderni, doprinjeli popularizaciji, toliko su i kontraproduktivni. No, moraš pratiti trendove kako bi iole održao korak u utrci.
Hit!
Kako bi rekao Mataković, danas se teško i pankerisat! A ništa, želimo i tebi i bendu sjajnu karijeru, a ti baci i na blog neki raspored svirki, neka raja čita i naleti! Sretno!
Naravno, i hvala što ste me se sjetili, usput, stavio sam dva albuma da se skinu džabe na blog prije neki dan pa eto ti mamca!
https://blog.dnevnik.hr/umornikonj/
Post je objavljen 20.01.2014. u 15:44 sati.