Nikada neću živjeti s tobom, najdraži, radije ostajem u svojoj nakrivljenoj zgradi. Ne mogu reći da mrzim tvoj šovinizam više nego vlastitu tišinu, ali ionako oboje pada u zaborav kada smo bezopasni i glasni. Želim zapisati ovaj trenutak, posljednjih mjesec dana, kako bih se mogla vraćati stvarnosti kada me ponese bezazlenost. Ponekad se osjećam kao da imam obavezu prema tebi, ali slutim da ovo nije normalno stanje stvari. Nije pošteno da tako tužna izlika za čovjeka veselo i ne sluteći rastužuje druge.
Post je objavljen 20.01.2014. u 15:37 sati.