Marketing
Papagalu je V. Benić u svom Spomenaru posvetio relativno najviše prostora pišući poglavlje o oriđinalima, tako da bi bilo nekorektno prepisivati ili prilagođavati njegove tekstove na koje nemam dopuna ni drugih informacija.
Vjerujem kako ga je on i osobno poznavao i vjerodostojno opisao njegove brojne ludorije i ispade iz tog razdoblja.
Osobito se to odnosi na one s Dubrovačkim trubadurima, praktički od osnutka grupe i prvoga nastupa pa do njezinoga stvarnog (ne formalnoga) raspada.
Uzevši ga za maskotu i imenujući ga menadžerom grupe, imali su podršku i potporu građana Dubrovnika. Svi oni koji su znali Iva Labaša, njegove često upadice, doskočice i promućurnost, može se zaključiti samo to kako ga je nova glazbena grupa zapravo 'posvojila' iz vrlo praktičnih razloga.
Naprosto su vjerovali da uz njegovu nazočnost i doskočice na njihovim koncertima neće i ne može biti dosadno, bez obzira o kakvoj kvaliteti njihove glazbe je riječ.
Trubadura više nema. Trajali su određeni broj godina, čak su bili i popularna grupa, ali jednom svemu dođe kraj.
Naziv Trubadur, zadržao se je u imenu kafića jednog člana grupe, sad pokojnoga Marka Breškovića, Lući Capurso također član grupe i danas posluje u svom kafiću 'Libertina', gdje se okuplja i danas umjetnička i prava gradska če(l)jad željna čakula (priča i tračeva). Oliver (mislim na Dragojevića) je iz grupe uzletio u samostalne nastupe. Padjen ionako nije bio Dubrovčanin (iako Pata izrijekom ne spominje kako je u vrijeme osnivanja grupe on bio student na studiju u Dubrovniku). Berdović je nestao negdje u Beogradu.
Bilo kako bilo Trubaduri su s Labašem dosta aprofitirali (imali korist). Svojom pojavom i doskočicama dobrano pomogao je njihovoj ranoj promociji, ali i oni njemu kad su postali respektabilni glazbeni sastav u bivšoj Jugi.
Zahvaljujući njima stekao svojevrsnu reputaciju i koješta drugo, uključujući i brojna 'trofejna' poznanstva s poznatim ljudima svoga vremena.
(iz pisanja Benića i Pate):
Post je objavljen 20.01.2014. u 10:30 sati.