Onda je dosao sesti sijecanj. Otisao sam u ured Volkshuisvestinga, tamo me primila zena, za koju mislim da je poslala ono prvo pismo, ali sada je bila puno ljubaznija, ispricavajuci se da ona samo mijenja nekoga i zapravo ne zna puno o ovom projektu. Prije potpisa sam prvo trebao platiti (karticom) stanarinu za sijecanj, a onda smo zajedno prosli ugovor i na kraju potpisali. Malo cudno da prvo platis, a onda potpises, ona je objasnila da je to zbog toga sto im se zna desiti da ljudi potpisu, pa onda nemaju da plate. Na moja specificna pitanja upitila me na gospodju van der Weide s kojom sam imao sastanak poslije potpisa u vezi popisa namjestaja.
Tako sam ja cekao gospodju van der Weide, a odjednom mi pridje neki muskarac i kaze mi da je on umjesto nje, jer je gospodja bolesna, te me pozove da udjem. Ja pitam: „A zar necemo ici u stan?“ Na to mi je on objasnio da se nesto desilo u medjuvremenu i da se nadjem s njime u podrumu zgrade Volkshuisvesting. U podrumu sam imao kaj vidjeti. Oni su cijeli stan ispraznili i donijeli ovdje, sav namjestaj i sve povijesne predmete. Sve je bilo naslagano, kao u kamionu za selidbe. Ja sam se uhvatio za glavu. Kako? Zasto? Cemu? Pa ja sam upravo morao vidjeti sto pase u stan, a sto ne...kako mogu sada. Covac naravno nije imao odgovore, ali mu je brzo sinulo da se radi o velikoj gresci, pa mi je predlozio da sutra to sve vrate u stan kak je bilo. Vrativsi se u 'dvorac' isprical sam to Riti i Franku. Opet nisu mogli vjerovati. Rita je bila toliko zgrozena losom uslugom i losim funkcioniranjem te stanbene korporacije da je Franku rekla da bi on trebao nazvati direktora i ispricati mu tome sto se dogadja. Frank je odmah prihvatio slusalicu, ali kako je vec bilo kasno popodne direktor nije bio dostupan.
Slijedeceg dana su fizicki radnici Volkshuisvestinga vratili u muzejski stan sve kaj su iz njega odnijeli prije dva tjedna. Sve je vise manje bilo na svom mjestu, no jos je uvijek trebalo s nekime dogovoriti popis predmeta i namjestaja, nije bilo ni gospodje van der Weide, ni onog gospodina od prethodnog dana. Ja sam se obisao stan i naravno da sam se sjetio mojih bonus domacih zivotinja na balkonu. I kaj mislite? Naravno one dvije golubice su me opet gledale onim istim iznenadjenim pogledom kao i prije mjesec dana. Muzej njihovog izmeta takodjer je jos uvijek bio prisutan.
Post je objavljen 19.01.2014. u 19:18 sati.