Nakon godinu dana (ponovnog) zivota kod Rite i Franka u ‘dvorcu’ s potocicem, jezercem i patkicama, oslobodilo se vrijeme (zanimljive li konstrukcije, ali to je stvarno bit), da krenem u nove izazove. Nakon dva mjeseca trazenja prikladnog i financijski povoljnog mjesta za stanovanje, neuspjesno koristeci razne veze hokejskog kluba, konacno sam zahvaljujuci Franku nasao nesto. Muzejski dom. Muzejski domovi su projekt Openlucht muzeja Arnhema i stanbenih korporacija. To su domovi (kuce ili stanovi) koji su vise ili manje sacuvali izvorni karakter razdoblja u kojem su nastali (iz 30-ih, 40-ih, 50-ih ili 60-ih), te sluze da bi se pokazalo kako su stanovnici zivjeli u odredjeno doba. Glavni uvjeti su da je stanonajmac spreman urediti i u ocuvati stan u tom stilu, moj stan je iz 1953., te da stan deset puta godisnje bude otvoren za javnost kao muzej. Pocetkom prosinca sam bio pozvan na intervju, jer se prica da nije bas lako naci prikladne kandidate za te domove. Ocito da su bili zadovoljni s mojim osjecajem za proslost, pa smo isli i pogledati stan. To je dakle stvarno stan iz pedesetih. Starinski pozbukani zidovi, tapete koje su davno izasle iz mode, podnice od tepiha protkanih trskom, umjesto kupaone granitna kopanja (izlizani granit kao u starim svlacionama na Munjari) za umivanje (ili pranje vesa) i srecom tus, isto u granitu, mala kuhinja sa starinskim stednjakom u kojoj nema mjesta za frizider, i pojedini predmeti iz pedestih sapuni, sredsva za ciscenje, tave iz etnografskog muzeja, gramofon, stare (prazne) boce, drvene stolice i stolici, stari stekeri i prekidaci za struju (oni crni koji se zavrte u podrumu kod tvoje bake) sve kako bi se priblizio dozivljaj zivota iz pedestih.
Jedan od dodatnih uvjeta je bio i taj da ne smijem imati kucne ljubimce. Medjutim prilikom pregledavanja balkona u koji je ugradjeno spremiste za drvo i ugljen ustanovili smo da je balkon vec nasljen. Dvije golubice su nas gledale ravno u oci kada smo otvorili poklopac spremista, iznenadjene da ih netko posjecuje u njihovom domu. S ljudima iz korporacije sam dogovorio da ce se oni pobrinuti da ptice na prijateljski nacin budu uvjeren kako je za njih bolje da se presele negdje drugdje. To bi trebalo biti sredjeno do datuma useljenja. Dobio sam sedam dana na razmisljanje, a tu su onda zaredali neki neobicni dogadjaji.
Post je objavljen 19.01.2014. u 19:10 sati.