Neki dan sretnem jednog poznanika i krene lagana ćakula.
- Ej bok, gdje ćeš? - pita on.
- Idem se naći s bivšim mužem na kavi. - kažem ja.
- Ajme, blago vama kad možete skupa piti kavu nakon rastave, ja sa svojom bivšom ženom ne mogu se ni čuti telefonom, mrzi me, kao i ja nju. Lijepo je to kad ste ostali tako dobri! - kaže on.
- Čuj kompa, sorry na iskrenosti ali da je meni moj bivši muž napravio ono što si ti njoj napravio, vjeruj mi, krv bi mu popila na slamku i ne bi taj više mirno spavao! Bok!- kažem ja, okrenem se i odem.
Čovjek ostao sam na ulici, otvorenih ustiju i u šoku jer valjda nije očekivao da ću u cijeloj našoj kratkoj komunikaciji spomenuti razloge raspada njegovog braka, ali jesam, bez imalo grižnje savjesti.
U biti, želim reći da razlog rastave jako utječe na daljnje odnose između dvoje ljudi koji su nekad bili muž i žena.
Razlozi rastave su razni i gotovo uvijek ispočetka jako bolni.
Eto, on je svoju ženu ostavio radi neke fufe koja je upola mlađa od njegove bivše supruge, i ne samo da ju je ostavio, nego je vodio paralelni život i sjedio na dvije stolice ni manje ni više nego nekoliko godina.
Dok je njegova žena njemu doma prala gaće, odgajala njihovo dvoje djece, krpala kraj s krajem i još pored toga radila u smjenama on je mačak odlazio sa svojom fufom na skijanja i u terme pod izgovorom da ide na službeni put. I tako je to trajalo godinama i trajalo bi još tko zna koliko da ova mlađa nije počela stiskati gospodina nek odluči s kim će biti, s njom ili sa suprugom.
I tako se klupko počelo odmotavati...
U međuvremenu je i njegova bivša supruga saznala da on ima neku s kojom je u vezi već popriličan broj godina, i tada su počeli cirkusi, svađanje, razbijanje, praćenje, ucjene i ostale boleštine koje se događaju između dvoje ljudi koji na neki čudan način pokušavaju spasiti nešto što se nekad zvalo brak, ljubav, odnos ili kako god već.
U biti, takvim ponašanjem ga ne spašavaju nego ubijaju i zadnje žive čestice nekog odnosa, sve tone nepovratno!
I onda se on meni usudi reći da kako super što smo bivši i ja ostali u "normalnim" odnosima. Mi moramo ostati u normalnim odnosima jer smo se razišli iz nekih sasvim drugih razloga ali isto tako da je meni moj bivši napravio isto što je i moj poznanik napravio svojoj ženi čisto sumnjam poznavajući sebe da bi mi bili u normalnim odnosima.
Mislim da bi taj jadnik požalio što je ikad meni rekao svoje sudbonosno da i da bih mu krv pila na slamku gotovo svakodnevno dok je živ, jer možemo se u životu igrati svačime ali nemoj mi se poigravati mojim emocijama.
Poigravanje emocijama je nešto što se ne zaboravlja i nešto što se ne oprašta, barem ne kod mene.
A onda opet gledam tu jadnu njegovu bivšu ženu.
Ona sama podstanarka s dvoje djece, radi u smjenama, živi od danas do sutra jer njen bivši izmišlja sve moguće načine kako da izbjegne ili smanji plaćanje alimentacije, jer ipak, on je mačak, a mačak mora imati za ljetovanje i zimovanje sa svojom fufom, jer ta fufa upravo to zaslužuje a to što djeca imaju vrlo malo, pa kao da je to važno.... Tko šljivi djecu, jer ipak on sad mora još hraniti i njemu djecu. Pa nije ni njemu sada lako.
I kako da ta bivša žena ostane s njime i u sam normalnim odnosima kad živi sa činjenicom da ona i njihova djeca spavaju na tuđim plahtama i jedu iz tko zna čijih tanjura dok on sa svojom novom curom i njenom djecom živi u njihovu bivšem novonamještenom stanu i valjaju se po novo kupljenim krevetima a opet i kad njihova zajednička djeca dođu kod svog oca gledaju kako u nekad njihovoj sobi sada spava neko drugo dijete....
Nisu to lake stvari!
To su stvari koje bole i preko kojih se ne prelazi, stvari koje ostavljaju duboke tragove na našim dušama, i takve stvari se nikad, ali baš nikad ne zaboravljaju i sad će netko reći, ljudski je oprostiti, je, da slažem se, oprostiti da, ali zaboraviti ne, nikad ne zaboraviti....
A opet, kako oprostiti i živjeti sa takvim spoznajama?
Nije lako i nije lako nakon takvog raspada jednog odnosa ostati s nekim tko ti je bivši muž ostati u dobrim odnosima, jer to stvarno nije lako....
Drugo je kad se ne slažete. To je sasvim jedna druga priča, odnos ne ide radi neslaganja i ne ide, tu je kraj...
Ali živjeti sa spoznajom da si ostavljena sama s djecom radi neke treće i još financijski, materijalno i stambeno ostavljen na koljenima, e to je gadna stvar i izuzetno gadan problema jer se tada u čovjeku budi ona zvjer koja te tjera na svašta...
Post je objavljen 19.01.2014. u 11:25 sati.