Znam da ste svi sumnjali u mene, i to uopće nije čudno uzevši u obzir sve preporuke koje ste mi tijekom godina dali, za koje sam rekla da ću ih uvažiti i eventualno pročitati, a nikad nisam. Koliko sam puta čula: „Moraš pročitati to i to, super je iz toliko i toliko razloga!“, i koliko sam puta odgovorila: „Zvuči fantastično, svakako ću pročitati!“, a da to nikad nisam učinila (da prestanem biti tako stroga prema sebi, dio tih preporuka sam doista i zapamtila, i doista sam pročitala preporučenu literaturu – tu ubrajam Murakamija, Nothombicu, Alaina de Bottona... iako priznajem da ponekad znam ispasti smiješna otkrivajući toplu vodu oko knjiga koje su strastveni čitatelji već odavno otkrili i apsolvirali...)
Jedna od tih snažno promoviranih, a nikad poslušanih preporuka jest i SF-serijal o Milesu Vorkosiganu, autorice Lois McMaster Bujold, koji, opet prema preporuci upućenijih, počinje romanom „Krhotine časti“, koji je i podnaslovljen kao „Uvod u pustolovine Milesa Vorkosigana“. Spoznaja o sklonosti otkrivanju tople vode ponovno se javlja kad ustanovljujem da je autorica ovaj serijal započela još 1986. godine, dakle, prije gotovo trideset godina, a da je kod nas, u izdanju Algoritma, prevođena još od ranih dvijetisućitih, dakle, prije desetak godina.
I evo, trideset godina poslije, mene koja vam se spremam govoriti o kakvom se fantastičnom serijalu (ili bar njegovom početku) radi. Uopće me nije sram, čak dapače (ne mogu zamisliti kako će to izgledati kad budem ozbiljnije čitala Austenicu, s kojom kasnim barem stoljeće i pol do dva).
U središtu su radnje Cordelia Naismith, kapetanica i članica Istraživačkog korpusa Kolonije Beta, koja se zatekne usred zasjede tijekom ekspedicije na nepoznati planet, i njezin zarobitelj, kapetan Aral Vorkosigan, poznatiji kao Kommarski koljač, zloćudni ratni zapovjednik, osvajač i vođa. Tijekom razdoblja Cordelijinog zatočenja, ona uspijeva shvatiti da su glasine pretjerane i da se radi o časnom vojskovođi i uspješnom vojnom strategu. Aral, pak shvaća da sa kapetanicom Naismith nema šale i ubrzo je prihvaća kao ravnopravnog partnera. Međutim, u tijeku romana oni uviđaju da se u predstojećem ratu za Escobar (u kojem Barrayar, Vorkosiganov rodni planet, ima ulogu osvajača), nužno moraju naći na suprotnim stranama i stoga se rastaju, da bi ih ratna zbivanja ponovno spojila na neočekivane načine.
Ovo je, dakako, uvod u pustolovine Milesa Vorkosigana u smislu da ćemo saznati kako su se upoznali i zaljubili njegovi roditelji, ali ako čitamo po redu, možemo steći i znatan uvid u povijesne, političke i vojne okolnosti u kojima će se zbivati daljnji romani, kao i u navade, običaje, tradicije tih svjetova i likove koji će ih nastanjivati.
Dakle. Bojala sam se da je riječ o svemirskoj pucačini, koja me obično prilično zbunjuje i kod čitanja koje mi zanimanje vrlo brzo opadne, ali (prije nego što me ljubitelji razapnu) moram reći da ovaj roman u tom smislu nije naporan, pa se slažem s ocjenom urednika prijevoda romana koja kaže: