Marketing
2A, PORUČI NEŠTO BITNO Iv, 29-34 (Palma, 20.1.2002.)
Život, kao i ovaj dan – zašto jesu? I ti u njima? Da nešto učiniš, iza sebe ostaviš. Ali prije svega da nešto poručiš. Važnije od onog čime se bavimo jest što poručujemo. A poručujemo ono što nas oblikuje. To nam je sveto, to smo mi, to bismo drugima u baštinu ostavili.
Poruku svoju izreći, znači sebe roditi. Osloboditi se i rasteretiti. Dati sebi da iz sebe izađemo. Dnu svoga bića dati da progovori kroz moje riječi i postupke, stil življenja – primarna je naša potreba. Dati onom što je najviše naše, korijenu svoje osobnosti dati da ugleda svijetlo dana.
U dubini duše svatko od nas je zaljubljen u nešto ili nekog. To je ono u čem je naš zbiljski identitet. Jer voljeti znači vidjeti svoj identitet u onom kog volimo. Bitno je, stoga, kog volimo. Kaži mi što voliš, reći ću ti tko si. Kakva nam je ljubav takvi smo i mi. Gdje nam je blago tamo nam je i srce. Blago nas naše oblikuje.
U krajnjoj liniji, moja osobnost, ono moje nepromjenjivo u svim godinama i poslovima – jest Bog iz kojeg izvire moja jedinstvenost. Svoj sam samo jer sam njegov. Onoliko koliko si ne priječim biti njegov – i svoj sam. Biti osoba u izvornom, punom obliku – znači biti Božji. Biti onakav za kog se kaže: On ti je onakav kakvog ga je Bog stvorio. Istinska poruka takva čovjeka jest – Bog je sve moje. Iz njega izrastam. Zbog njega, i u njemu jesam.
Sve što čini jest iz ljubavi prema njemu, i na uzveličavanje njegove slave. Ad maiorem Dei Gloriam – Sve na veću slavu Božju. Stil je življenja Božjih ljudi. Isusovačko je to geslo. Ali kao što vidimo u evanđelju, živio je to i Ivan Krstitelj. Mogli bismo reći, Ivan je prvi isusovac. On je došao da očituje Isusa.
No, zapazimo da je Ivan ugledao Isusa. Zanimljivo je razmisliti o tom Ivanovu oku koje je u mnoštvu koje mu je dolazilo, uspio prepoznati Isusa. Što li mu je to oko izoštrilo? Zacijelo to jer se Ivan nije bojao većega. Radovao se da se on sam mora umanjivati a svom rođaku Isusu prepuštati da raste. Ivanova veličina je što se pristajao umanjivati. To mu je izoštrilo pogled. Ali i to što je bio posve Božji. Sasvim svjestan da mu je biti poruka o Bogu koji je sve njegovo. I konačno: Ivan se bavio Svetim Pismom, poznaje Izajino poglavlje o Jaganjcu Božjem koji oduzima grijehe svijeta. Svjestan je sve problematike grijeha, i svoje nemoći da si bez Boga pomogne. To je Ivanu ispralo oko, da bude čisto kako bi prepoznao Isusa koji mu dolazi.
Prepoznajmo ga i mi, da bi smo na njemu sebe gradili. I bili poruka o njemu.
Post je objavljen 19.01.2014. u 09:37 sati.