Marketing
2 A, IVANOVO SVJEDOČANSTVO Iv 1, 29-34 (Rim, 3.I.1996.)
Kakvo li je to oko Ivan imao da je u mnoštvu mogao prepoznati Isusa? Kako zadobiti takvo oko?
Isus dolazi k njemu ... Isus uvijek dolazi i k nama. Bdijemo li da nam ne promakne?
Naziva ga “Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta” Znači da pozna Pisma, razmatra o događajima u Božjem svjetlu. Shvaća da je grijeh razlog svih problema. Svjestan ljudske nemoći da se izbavi - iščekuje Spasitelja.
“Za mnom dolazi koji je preda mnom jer bijaše prije mene”- Ivan radosno kliče prepoznavši većega od sebe. To ne prešućuje jer nema potrebe spašavati svoju veličinu. Ne osjeća se ugrožen, živi u realnosti, zauzima mjesto koje mu pripada.
- Našoj oholosti je neugodno susresti se s većim od nas zato ili izbjegavamo takve susrete, ili takvog svojim fantastičnim teorijama spuštamo na “dohvat šaka” svojoj mizernoj oholosti koja ga za svoju upotrebu učini “manjim od makova zrna”. U praksi to može poprimiti oblik jednog pozirajućeg respekta, pohvale kao što profesor hvali svog studenta...( u stilu ‘vidi, vidi malog...’) - ali uvijek pazeći da naše “divljenje” i “pohvale” ne budu shvaćene preozbiljno, da taj drugi (ali i ja sam) slučajno ne bi pomislio da se ja stvarno imam komu drugom diviti osim SEBI.
- Velik si onoliko:
1) koliko možeš podnijeti veličinu drugoga,
2) koliko mu pomažeš da te nadrasta,
3) kolika je tvoja sreća zbog njegove veličine.
- Nitko mi ne može oduzeti ono što jesam, niti si mogu lažnom slikom o sebi dodati što svojoj veličini. Tko je bogat Bogom ne mari za prestiž pred ljudima. Tko je sretan u sebi raduje se sreći drugoga. ... “Smatrajte jedni druge većima od sebe” (Pavao).
Ivan je došao da se Isus očituje. “Da se očituje Izraelu” - ne tek Ivanu, nego drugima. Ivan želi drugima dati Isusa i pri tom ostati nezapažen. To je sav smisao njegova rada, riječi, života. (odnos: svjetlo-fitilj)
- I mi isto radimo, navješćujemo i živimo želeći da se Bog očituje i proslavi - ali da svi dobro vide da je to bilo po nama! (A nerijetko i umišljajući si da zahvalnost i ljubav prema Bogu onih kojima je Bog po nama došao - ide nama. ... Kao onaj Isusov magarac na Cvejtnicu koji se uobrazio da narod njemu kliče.)
- Zašto se očajnički hvatam za mišljenje drugih o meni?“
- Ugađati mi je Bogu, a ne ljudima” (Pavao) ... Ono sam što Bog misli o meni...
“Promatrao sam Duha” - imati duhovno oko za vidjeti Duha na djelu. Duh je tamo gdje su plodovi duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost... Duhovni prepoznaju duhovno, razlikuju duhove.
Ivan kaže da ga “nije poznavao”, ali ga je prepoznao u onom na kog je Duh sišao.
- Isus je u onima u kojima je Duh Božji.
Isus krsti Duhom Svetim.
- Da li moje krštenje u meni ima tek nemoć vode, ili sam konačno vjerom probudio i moć Duha?
EVO JAGANJCA BOŽJEG! Iv 1, 29-36
"Među vama stoji koga vi ne poznate" Ivan ga još ne pozna, ali ga sluti
Gospodin dolazi Ivanu Krstitelju u kom je sažet čitav SZ, sva iščekivanja. Isus dolazi prihvatiti i dovršiti sve to.
"Evo Jaganjca Božjeg!" To je onaj iz prologa koji rasvijetljuje svakog čovjeka.
- “Vidim i svjedočim da je on Sin Božji” Istim riječima će Ivan također završiti svoje Evanđelje.
"Koji oduzima grijehe svijeta" (ne piše da oduzima grijehe ljudi nego grijeh svijeta.)
On oduzima stanje odvojenosti od Boga, premošćuje jaz između Boga i čovjeka.
Ivan je ovdje u 3.stupnju poniznosti (po sv. Ignaciju)
- "On treba da raste, a ja da se umanjujem." Znači: ostavite mene, idite k njemu.
- Ivan se raduje što ova dvojica njega napuštaju.
- Samo se velike duše raduju kad ljudi cijene više njegova bližnjega.
- Doprinositi da on raste, to je vrhunac duhovnosti.
Post je objavljen 19.01.2014. u 09:17 sati.