Počela sam s rehabom. Zasad je to samo pokušaj da pronađem zametnute trbušnjake, tu su negdje, osjećam.
"Stisni trbušnjake!", zapovijeda terapeutkinja. "A stišćem, jebatga, samo se još ne vidi."
Al ne muči mene to. Kontam jučer nešto: radim u centru za rehabilitaciju, mentalna retardacija je profil većine korisnika. U bolnici sam ležala u sobi s tri žene u komi. Sad na terapiji ležim s curom koja boluje od cerebralne paralize i još nekih dodatnih dijagnoza.
Mnogi od mojih prošlih odnosa su pokazivali vrlo izražene posebne potrebe svih nas.
Ispada da nit ne znam kako izgledaju odnosi s onima koji nemaju neke posebne potrebe.
Kako funcioniraju "normalni" ljudi?
Što mi to svemir želi reći?
Da budem sretna jer sam, donekle, zdrava? Pa sretna sam. Nisam drama queen, nisam paničar, kad su mi djeca bolesna ne jurim bezglavo doktoru po dozu nečega, čak je i dr rekla kako mi se divi kako sam sve ovo s operacijom odradila bez panike, čak i kada mi je rana tjednima krvarila i nije zarastala. Cool sam, znam da sve ima svoje vrijeme.
Znam da je većini nas potrebno dobro uho kad nam dođe da se izjadamo. Znam da ona bakica od 86, koja se jedva u kolicima kreće, a ipak žudi da ode frizeru i našminka se, jako cijeni to što joj odem po kavu i s njom dimim cigarete na terasi, skrivene od kiše pod jadnom strehom.
Znam da moji korisnici obožavaju kad ih počastim čokoladom i sitnicom za njihove rođendane.
Znam da me ona cura još uvijek ne može bez boli pogledati na ulici, iako je svjesna toga da sam njenom tati smireno pokušavala vratiti život kad je onomad pao u kafiću, i nažalost umro jer je infarkt bio jači od sveg mog masiranja i daha. Jebiga. Znam i da su se gosti nakon toga libili naručiti kavu kad ja mijenjam cure, moju kavu su ubrzo prozvali smrtonosnom.
Sve je to život.
Ali ponekad pomislim, kao sad recimo, kako nemam pojma kako je to živjeti u svijetu u kojem ne treba gledati uvrnuti humor prirode na djelu.
Kako je to? Recite mi, kako je to živjeti i buditi se u svijetu gdje ti je prva reakcija na buđenje osmijeh? Radost. Mir.
ok, malo pretjerujem, samo zbog mrve patetike.
Post je objavljen 18.01.2014. u 19:19 sati.