Marketing
Večernje razmatranje uz mob
20.28 sati A idemo se malo pozabavit s nečim. O čemu? A što ja znam, naletim u compu na sliku sa Svilaje gdje sam sa dragim ljudima još tamo šezdesetih, možda 1968 ne znam točno. Ali znam da su mi na njoj najdraži ljudi. Sada su Nebesnici moj djed Major i moja majka Manda. Majka mi je umrla 1988 a djed 1995. Da su Nebesnici, dakle sveci imam čvrste razloge u to vjerovati. Kad sam se ono nadvirio nad Nebo 2003, odnosno kad sam bio u komi susreo sam svoju majku. Ništa neobično da je ona u Nebu/raju jer živjela baš kršćanskim životom. Nedjelja je bila njena i to smo svi u kući respektirali (samo je ona odlazila u crkvu.) A djed, ili moj did Major taj nikad nije išao u crkvu. Jer formalno je morao biti antiklerikalac. Znate to je blo vrijeme onog nesretnog komunizma a on je imao vojni čin majora. Prilično poznat u javnosti. Tamo pedesetih bio je komadant Riječkog garnizona. Ali tako samozatajan i skroman. On koji je bio među poznatijim ljudima stare državetine Jugoslavije. Svoje stare dana vraća se svome Ogorju. Ah, nezaboravna su mi ona uspinjanja s njim na Svilaju gledanja na Petrovo polje i more u daljini. Sad me možete zašto mi je draga ona Thompsonova pjesma 'Moj dida i ja'. A volio me volio. Zvao me 'moj mile' kao da je znao da ću postati Isusova ovca. Na toj slici vidite ga imao je godina kao i ja sada (55). A on i moja majka su sada u Nebeskoj Svilaji. Ma žao mi je što nisam s njima u društvu ostao. Ali pomoći će oni svome Luji uradit onih 'puno lipi stvari' i onda ćemo zanavijeke biti skupa.
Post je objavljen 18.01.2014. u 08:17 sati.