Kako se boriti sa rakom ?
Izraz Rak se obično odnosi na izrasline ili tumore koji nastaju ( maligni). Stanice se množe bez kontrole, šire se tjesnim tkivima, a katkad stvaraju i sekundarne tumore ( metastaze) u drugim djelovima tijla. Isti se izraz primjenjuje u za neke krvne bolesti - leukemije, bolesti koštanog i mišićnog sustava - sarkome i bolesti limfnog sustava - limfome. Međutim najrasprostranjeniji smrtonosni oblici rak a su oni koji zahvačaju potkožno tkivo ( kožu, sluznicu -osobito crijeva i žlijezde).
Kod muškaraca je najčešći rak pluća, a kod žena rak dojke premda da od raka pluća obolijeva svake godine sve veći broj žena. Uzroci raka još nisu otkriveni, unatoč jakim pretpostavkama na određene krivce kao šta su pušenje ( cigareta) koje je statistićki povezano sa opasnosti od raka pluća, smatra se da na razvoj raka djeluju i drugi faktori, jer večina jakih pušaća ne oboli od raka pluća. Sumnjivi su i drugi faktori okoline, a ima znakova da su određeni tipovi osobnosti skloni raku. Stres se isto ubraja u faktore rizika.
Službeno liječenje raka
Do sada još nije pronađen naćin za izlječenje raka, ali su tokom godina razvile tri vrste liječenja : Kiruško lijećenje, radioterapija i kemoterapija.
Kirurzi su oduvijek otklanjali tumore ako su i mogli otkloniti. Potkraj devetnaestog stolječa otkriveno je da zračenje uništava tumore pa se i danas primjenjuje u tu svrhu. periodično se iskušavaju lijekovi ali se tek u zadnje vrijeme primjenjuju kao primarna a ne pomoćna sretstva.
Istražujući statistićke podatke novinar Dan Greenberg je ustanovio da se stopa preživljavanja kod najčešćih tipova raka parktički nije promjenila. U današnje vrijeme postoje određene vrste raka kod kojih je stopa izlječenja nešta viša, ali u pravilu nepostoji konkretan lijek koj bi uništio stanice raka trajno.
Dr. Basil Stool iz londonske bolnice St. Thomas je priznao da brojna mišljenja vodećih strućnjaka, prikazuju da ni kiruško liječenje niti radioterapija vjerojatno ne mogu utjecati na ishod bolesti kod većine pacijenata; dapače ima čak i podataka prema kojima ekstenzivno kiruško liječenje i radioterapija mogu ubrzati tok bolesti.
Razlozi neuspjeha počinju postupno bivati jasni, a najvažniji među njima je tvrdnja da se rak već stotinu godina liječi polazeći od pogrešnih teoretskih postavki. Naime, pretpostavlja se da se rak počinje razvijati u podivljalim stanicama. Kncerozne stanice se tada počinju množiti, a neke se kasnije i odcijepe i prelaze u druge dijelove tijela u kojima >metastaziraju< ili stvaraju kolonije sekundarnog raka.
Liječnici su prirodno smatrali da se metastaze nemoraj pojaviti ako se poletni tumor otkrije dovoljno rano i ukloni kiruškim zahvatom ili radijacijom., i ako bude sreće da se bolest neće opnovo razbuktati. Radi veče sigurnosti neki specijalisti za rak preporućaju potpuno otklanjanje tkiva a možda i žlijezde u mišića u okolini početne izrasline.
Rak dojke
Amputacije cijele dojke, mastektomija, uvedeno je prije stotinu godina i ubrzo je postala standardnom parksom. Nažalost statistički podaci o smrtnosti nisu opravdali oćekivanja, a i pojedini specijalisti za rak sa povremeno izražavali sumnju u vrijednost mastektomije. Jedan od vodećie kirurga, Geoffrey Keynes tvrdio je 1936. U British Medical Jornalu da ništa ne potvrđuje prednost mastektomije nad jednostavnom odstranjenjem tumora pri kojem dojka ostaje netaknuta.
Tvrdilo se, da se stopa smrtnosti nije smanjila zbog koasnog otkrivanja raka dojke. Ženama se savjetuje da redovno opipavaju dojke i da odma potraće pomoć ako otkriju kvrkvržicu. Uvođenjem mamografije, rengenskog snimka dojke tumori su se mogli otkriti još ranije. Neko se vrijeme stopa preživljavanja povećala, ali se ubrzo otkrilo da te brojke odražavaju samo raniju dijagnozu.
Ključni statistićki podaci koji pokazuju opču smrtnosto od raka dojke ( tj. broj umrlih) i prosječnu dob u vrijeme smrti, ostali su praktićki nepromijenjeni. Danas postaje sve očitije da se rak nesmije smatrati znakom da neizlječive stanice treba iskorijeniti prije nego što se prošire, več da je rak indikacija kvara u tjelesnom homeostatskom mehanizmu.
Taj mehanizam obično prije ili kasnije intervenira koako bi zaustavio rast tumora ( kak kod bradavica ) i tzv. tumora in situ ( npr. kod raka grlića maternice ). Mehanizam može okrenuti proces i dovesti do ( regresije ) povlačenja . Međutim, ako homeostatski mehanizam zataji kiruško liječene i zračenje nemogu zaustaviti širanje tumora, premda je možda bilo potrebno ukloniti kancerozno tkivo jer stvara smetnje ili samo zato da bi se pacijent smirio.
Ispitivanja u raznim zemljama su potvrdila tu hipotezu. Usporedba različitih kiruških zahvata uz razne vrste zračenja ili bez njih, jasno je pokazala da ni jedan niti drugi pristup ne utječe na konačni ishod u zamjetljivoj mjeri. Neki pojedinci umru brzo a drugi se potpuno oporave, bez obzira na način liječenja.
Kemoterapija
Zbog sve češćih mišljenja da kiruški zahvati i zračenja ne utječu na preživljavanje, posljednih se godina sve više istražuje kemoterapija. U jednom pogledu ona obečava više. kada bi se otkrio djelotvoran citistatik, on bi mogao progoniti kancerozne stanice u čovjekovom tijelu možda i potpuno spriječiti razvoj raka. Neka su ispitivanja pokazala da kemoterapija doista može produžiti vrijeme preživljavanja, no nuspojave su još gore nego pri zračenju. Pacijenti često mole liječnike da prekinu sa kemoterapijom kako bi mogli živjeti ili umrijetu u miru.
Alternativno liječenje
Lijekove protiv raka mogu propisivati samo liječnici. Međutim imamo mnogo oblika alternativne terapije s kojom eksperimentiraju i liječnici, a i neke koje smiju primjenjivati osobe bez medicinske kvalifikacije bez straha od krivičnog gonjenja.
Često se dosad tvrdilo da bolesnici od rak a koji pribjegavaju allternativnom a ne službenom prihvačenom liječenju ugrožavaju vlastite izglede za ozdravljenje. Buduči da se danas sve više smatra kako liječenje prihvačenim medicinskim metodama ne djeluje ta tvrdnja postaje neodrživa.
U svakom slučaju, neke se neortodoksne terapije mogu primjenjivati, ako to bolesnik želi, i u kombinaciji terapije koju propisuje specijalist. Večina prirodnih terapija temelji se na pretpostavci da u nama postoji energija, može uništiti kancerozne stanice, ali nas iz nepoznatog razloga iznevjeri ( ili mi izneverimo nju) . Prema tome, morali bismo ju ponovo stimulirati ili možda ukloniti zapreku, kakva god ona bila, koja bi ju pokrenula.
Niti jedan ozbiljan praktičar alternativne medicine neče tvrditi da ima lijek protiv rak a. Opčenito se smatra da je rak često smrtonosan. to ne znači da ljudi oboljeli od raka žele umrijeti, več da iz nekog razloga, obično je to podmakla dob povezana sa gubitkom životnog poleta, posljedica traumatskog doživljaja ili učestali stres i neuredan život dovodi do popištanja vitalne energije koja održava zdravlje.
Ako su se zbog genetskih ili konstitucijalnih faktora okoline razboljeli od raka a ne od neke druge bolesti u večini slučajeva če to odrediti njihovu sudbinu. No, ako se vitalna snaga može oživjeti psihološkim, psihičkim energetskim i fizičkim sretstvima, ili njihovom kombinacijim, širenje raka može se zaustaviti a ponekad se rak može i povući.
Prirodno liječenje
Mišljenja praktičara prirodnog liječenja o raku je jednostavno: tko god se drži zdrave prehrane, ne puši i pazi na fizičku kondiciju rijetko če postati žrtvom te bolesti . Onome tko prekrši ta pravila i razboli se od raka, prirodno liječenje može pomoći. Međutim postoji niz terapija koje su se razvile u sklopu prirodnog liječenja i koje dokazuju da imaju uspjeha.
Terapije bioenergijom
Kao najspektakularnija izliječenja od raka navode se obićno slučajevi posjeta bioenergičarima. Do sada još nitko nije znanstveno dokazao uspješnost utjecaja bioenergije na rak i stanice raka u tijelu niti odredio mjernu jedinicu za bioenergiju. Ali rezultati stanja energije tijela se mogu osjetiti i vidjeti , več kod prvog tretmana bioenergije. Medicinski izraz za takva izlječenja još glasi spontana regresija. Ako je takvo izlječenje u vezi sa bioenergijom onda se proglašava koincidencijom.
Liječnici koji prihvačaju mogućnost remisije često tvrde sa su one primjeri autosugestivne moći koja se javlja kod pacijentova povjerenja u bioterapeuta, a ne zbog bioenergije. Treba uzeti u obzir zasad još neotkriveni utjecaj bioenergije na ljudski organizam i brzi povratak energije u tijelo. Potrebno je probuditi obrambeni sustav organizma te mu dozvoliti da napravi maksimalnu obranu samoga sebe. .
Tekst je prepisan sa web stranice Bioenergija-belosa.com
Post je objavljen 17.01.2014. u 10:33 sati.