Marketing
Gadna je kriza. Treći dan počinje ona prava apstinencija kada ono što ti se godinama u glavi napajalo počme tražit po tijelu ostatke kojih više nema. Kao da ti milijardu mrava juri po kostima i svaki ima lagani korak ,ali vuče oštar žilet kojim ti siječe kosti po dužini. Ne to nije bol nego užas. Imaš osjećaj kao da hodaš na špagi iznad bezdana a prema dole te grabi i vuče sama agonija. A ono što je lijepo je to što si tada ipak na vrhu a gore je čist zrak pa duboko dišeš punim plućima nastojiš bit što opušteniji i polako počinješ eliminirat iz glave štetne elemente sjećanja na trenutke kada si bezglavo jurio za dopom i sakriva se po napuštenim kućama i haustorima kako bi se prasnuo preko vene pravo u mozak sve do emotivnog orgazma.
Žao mi što će ona morat to sve prolazit zatvorena u 4 zida. Već znam da će to bit najhladniji zidovi u njenom životu... Dobro ima još mjesec dana i MORA se počet skidat polako tako da muka bude kraća.
Post je objavljen 17.01.2014. u 08:04 sati.