..danas je Einy dobio svoje vlastito drvo..
Ne, nisam mu posadila drvo. Mhm, mislim jesam.. na neki nacin..
Imam jedan veliki prazni zid u dnevnom boravku..
Iako su na njemu dvije zidne lampe, slika i praporac, zid je prazan..
Kad sam dva druga u dnevnom bojala u nekakav miks beige i boje pijeska, taj sam zid, ostavila bijelim..
Taj je navodno zid moje muske strane, mog partnera, pa je samim time bilo jos i strasnije piljiti u njegovu prazninu..
Bar su je tako i drugi dozivljavali..
Primjerice, Zvrky..
Nedavno je bio s nama u setnji. Docekao me pred velesajmom i skupa smo krenuli po nemanka kuci.
Pozvala sam ga gore da vidi moj ured i kako sam razmjestila namjestaj..
Ured mu se svidio, no novi razmjestaj u dnevnome i ne..
Trosjed je okrenut ka praznom zidu i Zvrky je uzviknuo "ali to je jako prazno tu nesto fali!"
"Ne boj se, polako, mic po mic idem.." uvjeravala sam ga..
Tako je i bilo..
Iz dana u dan sam gledala to veliko platno dok nisam odlucila na njemu posaditi drvo..
Znam, zvuci cudno..no, danas sam nakon nekog bezveznog nerviranja na poslu potenciranog jos vise pmsom u jeku, uzela olovku u ruku i priblizila se zidu..
Maknula sam sliku i krenula..
Crte su isle jedna za drugom..tekle su kao rijeka..polako..tîho...
Mic po mic, drvo je dobilo deblo,
Zatim grane..
Pa listove..
Nakon olovke je slijedio flomaster, a nakon njega malo zelene boje...
Ne znam za druge, no...
meni..
Drvo je preslatko!!
U dnu drveta je Einyeva kosarica, izgleda kao da spokojno spava u njegovoj zastiti, ispod njegove krosnje...
..da..pod drvetom ljubavi moje, Einy nana..
Post je objavljen 17.01.2014. u 00:22 sati.