Marketing
DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU god. A
N 19 2. KROZ GODINU
P 20 Fasbijan i Sebastijan
U 21 Agneza, Neža
S 22 Sv. Vinko đakon i muč.
Č 23 Ema, Vjera
P 24 Franjo Saleški
S 25 Obraćenje sv. Pavla
N 26 3. KROZ GODINU
Čitanja:
1. čitanje: Iz 49, 3. 5-6
Psalam: 40, 2 i 4ab. 7-8a. 8b-9. 10
2. čitanje: 1 Kor 1, 1-2
Evanđelje: Iv 1, 29-34
Do nogu Učiteljevih
Dok božićno vrijeme, koje je završilo prošle nedjelje, zajedno s došašćem čini jednu cjelinu, dotle uskrsno vrijeme, zajedno s pripravom koju zovemo korizma, čini drugu cjelinu, a između i nakon toga nižu se nedjelje kroz godinu. I dok smo u božićnom otajstvu pred našim vjerničkim očima imali utjelovljenje Sina Božjega, a u uskrsnom otajstvu muku, smrt i uskrsnuće Kristovo; u vremenu kroz godinu pratimo Isusa kao učitelja.
''Sjesti do nogu učiteljevih'' u starini je značilo biti nečiji učenik. Učitelj sjedi na povišenom mjestu a učenik ili učenici sjede do njegovih nogu i slušaju nauk učitelja. Ove, druge nedjelje kroz godinu, počinjemo pratiti učitelja Isusa prašnjavim putevima ''cvjetne Galileje'', razmišljajući o svemu što je činio i o svakoj njegovj riječi koju je izgovorio, kako bi taj put postao putem našega spasenja.
Ivan evanđelist i teolog donosi svjedočanstvo Ivana Krstitelja u kojemu Isusa naziva ''Jaganjcem Božjim'' i Sinom Božjim. Dobro nam je poznat taj Ivanov usklik; evo Jaganjca Božjeg, izgovaramo ga kod svake mise. Slika starozavjetnog žrtvenog janjeta uzeta je da nam naznači Isusovu spasiteljsku ulogu. On je žrtvovan na križu sramote da bi s nas skinuo sramotu slabosti sinova i kćeri Adamovih. Novozavjetni Jaganjac nam se daje u svetom kruhu svoga Božanskog tijela da budemo posvećeni u Kristu Isusu, kako to apostol Pavao kaže u uvodnom pozdravu u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima, koji odlomak smo danas čitali.
Isus je Sin Božji, Kyrios – Gospodin, kojemu pripada Božanska čast. Stoga dostojanstvo liturgije kojom se slavi i Jaganjca i Sina Božjega ima puno opravdanje, primjereno uzrastu i shvaćanju liturgijske zajednice koja je okupljena. Tako će jednostavnost i dinamičnost obogaćena liturgijskim pokretima biti primjerenija djeci, nego svečano misno slavlje u velebnim katedralama koje prate umjetničke skladbe velikih majstora sakralne glazbe. Mladi također imaju svoj izraz pobožnosti koji se ne temelji toliko na strahopoštovanju koliko na predanosti temeljenoj na ljubavi. Za njih Isus nije prvenstveno ozbiljni Pantokrator na zlatnom zaslonu svete ikone, nego Spasitelj s nasmješenim licem koje ne straši nego privlači.
Današnje evanđelje nas zbunjuje jer Ivan Krstitelj dva puta ponavlja da Isusa nije poznavao, a mi dobro znamo da su oni bili rođaci. Možda se baš i nisu često susretali, međutim, ne treba to Ivanovo ''nisam ga poznavao'' uzeti odveć rodbinski, na razini ljudskog. Istina, i nama se može dogoditi da nas neka osoba toliko iznenadi svojim ponašanjem da premda nam je dobro poznata, sada ju vidimo u jednom novom, neviđenom svjetlu, pa kažemo da ju zapravo nismo pravo poznavali…. Poznavao Ivan svog rođaka Isusa ili ne, on ga sada vidi u jednom novom svjetlu. Ivan svjedoči: '' Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti, reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.''
Stoga bi bilo sasvim opravdano pitanje; poznam li ja Isusa? Odnosno, je li dostatno nabrajati činjenice iz njegova života, što smo naučili na vjeronauku ili pročitali u katekizmu? Kako Isus za nas nije samo važna povijesna osoba nego netko na čijem nauku želimo temeljiti svoj život, to nam samo znanje o njemu nije dostatno. Za nas je presudan susret s njime. Mi Isusa susrećemo u Euharistiji, svetom liku kruha u kojem nam on daje sebe. On nam dolazi a mi mu se otvaramo. Otvaramo mu ponajprije svoje srce kojim ga ljubimo. Otvaramo mu svoj um kojim ga spoznajemo. Ne na način da ga sami mi umom tražimo, nego da mu dopustimo pa preko našega uma bude spoznat i srcem prihvaćen. Rezultat takvog susretanja i zajedničkog hoda je posvećenje i poziv na svetost u duhu današnje Pavlove poslanice Korinćanima. Amen.
Molitva vjernika
Bogu Ocu, Sina svoga i našeg Jaganjca, koji oduzima grijehe svijeta; uputimo svoje molitve i prošnje.
1. Za svetu Crkvu koja nastavlja Kristovo djelo milosrđa, da bude bliza svakom čovjeku. – Molimo te.
2. Za jedinstvo svih kršćana, da u zajedništvu slave Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe naše i cijeloga svijeta. – Molimo te.
3. Za nas kršćane da preko nas Krist nastavlja djelo spasenja. – Molimo te.
4. Za zajednicu u kojoj živimo, da se ne prepusti malodušnosti, beznađu i samouništenju. – Molimo te.
5. Obdari naše mlade radošću života u svjetlu iskrenog služenja dobru. – Molimo te.
6. Za nas koji smo se sabrali u tvoje ime : da nas obdariš svojim Duhom Svetim kako bismo mogli biti hrabri svjedoci tvoga Sina. – Molimo te.
7. Za naše pokojne: da ugledaju svjetlost tvoga lica i slave te u vječnosti. -Molimo te.
Nebeski oče, primi naše molitve i utvrdi nas u istini i pravdi da ti radosno služimo. Koji živiš i kraljuješ, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Post je objavljen 16.01.2014. u 10:17 sati.