Što je pisanje samo za sebe?
Kao život sam za sebe, kojeg nitko ne vodi osim tebe,
A htio bi da ga vode s tobom i bez tebe
Zbog tebe za sebe
Zbog sebe za druge...
Stvarnost. Svoje riječi vidim kako se reflektiraju nazad u moje oči, u moju percepciju, osjetim ih još jednom, kao da ih nisam maloprije ispljunula.
Opet ispočetka, isto kao i toliko puta, koliko će puta? Ciklusi i krugovi, na cesti tišine se okreću, prašina i pijesak dignu se pa te zaslijepe, a tamo iza brda
Njih dvoje žive, par iz časopisa, dvije police i tri kredita... Da li me se sećaš? Dal još pamtiš moj glas? Da li još ponekad moje ime ponavljaš?
gdje je ljubav, ne vrijedi šaputat tebi...
samo sam ja, a bol koja te predstavlja da mi pravi društvo umjesto tebe nije ništa drugo
nego opet ja
sa sobom
sa riječima koje rađam a one opet nazad u mene skaču
kao da nikad nikome nisu ništa načele, a najmanje njemu
ma jel moguće...
Post je objavljen 15.01.2014. u 19:44 sati.