Marketing
Gravitacija
Već duže vrijeme stoji na mom laptopu film Gravity (LINK). Odlagao sam s gledanjem toga radi dovršavanja Breaking Bada, ali sam i nedavno otkrio jednu, ne predugu, listu filmova koju je predložio pjevač Toola, James Maynard Keenan. Čovjek koji mi je neka vrsta idola i koji svira u bendu koji smatram najboljim bendom (svi imamo onaj neki naš najdraži bend, zar ne?) je rekao da su ti filmovi utjecali na njegovo umjetničko stvaranje pa sam jednostavno morao pogledati te neke filmove. Ne znam hoće li oni utjecati na mene na isti način na koji su na njega (istina je da je ta lista zapravo lista „mračnih“ filmova apsurda i besmislenosti te beznadnosti), ali vrijedi pokušati.
Dakle, to su neki od razloga zašto sam odgađao toliko s Gravitacijom. Nisam ni neki posebni fan Sandre Bollock, pardon Bullock, a ni George Clooney mi nekako nije zvučao obečavajuće u novom SF filmu. Inače sam veliki obožavatelj SF-a, pisanog i izvedenog na filmskom platnu. Budući da se u SF-ovima većinom bavi budučnošću i našom ili stranom tehnologijom, smatram da SF nekako najviše daje mjesta za maštu i kreativnost. Uz, naravno, neke kočnice poput osnovnih zakona koji vrijede u svemiru i slično – iako ni to ponekad nije granica jer se često poznati zakoni i krše. No, još uvijek se sve to događa na dosta kreativan način. Ja sam jedan od onih tipova koji je veći pobornik dolaska izvanzemaljaca (humanoida ili pak ne humanoida) nego nekakvih patuljaka i vilenjaka koji žive u nekom čarobnom svijetu. Da, obožavatelji fantasy-a bi imali neke ideološke nesuglasice sa mnom.
IMDb daje 8,3 filmu Gravity. Mislim da je zapravo između 7,5 i 8,0 dovoljno.
Film je zapravo jedan dugi i zamorni seks sa Sandrom Bullock koja me u onoj astronautskoj kapici (ona koja izgleda kao ona koju nose igrači vaterpola) dosta podsjeća na malo svjetliju Halle Berry. Naša Sandra stenje više nego što stenju pornoglumice i kao da uživa u svemiru! A kad skine astronautsko odijelo... Nosi ona američko, ali i rusko i moram priznati da rusko vizualno izgleda bolje i udobnije. Uz koitus ide glas Georgea Clooneya i tu i tamo glas Indijca Shariffa koji dosta rano u filmu ostane bez pola lica.
Ono što bi vam se moglo sviđati na filmu je kamera. Prizori su zapanjujući, a pogotovo oni koji su kao iz prvog lica glavne junakinje. Film počinje u zavidnoj tišini i to je definitivno jedna od pozitivnih stvari. Naviknut već od Zvjezdanih Staza da se zvuk ipak čuje u svemiru – zapravo, zvuk se i može čuti u svemiru, ali u mnogo manjoj (gotovo zanemarivoj) mjeri nego recimo na Zemlji – nisam previše obraćao pažnju na to da su se eksplozije ipak čule. Kad bi sve bilo realnije u tom smislu, gledanje SF-a u svemiru bi bilo kao gledanje nijemog filma. To baš ne bi pomoglo gledanosti danas kad sve što ne „miluje“ naša osjetila do maksimuma, nije dovoljno dobro i dovoljno zabavno. No, povremena tišina je pohvalna.
Sandra Bullock nije pravi (trenirani) astronaut, ali čak ni to ne opravdava njezinu brojalicu na kraju kad bira koju će tipku stisnuti da bi se odvojila od glavnog dijela kineske svemirske stanice. S te strane je film dosta naivan, ali može se to oprostiti. Ili možda ono kad na početku filma ostane skoro na 1% kisika pa dahće kao da sprinta i kisik nikako da nestane? Isto, njezini monolozi, kojih treba biti jer ostali likovi zapravo brzo umru, ponekad zvuče pomalo glupo. Možda ne glupo, ali ni ne baš previše mudro. No, to je valjda pokušaj prikazivanja čovjekove reakcije pri susretu s nepoznatim.
Film završava tzv. happy endom i kraj je zapravo prilično dobar. Dobro je sve usklađeno kad naša Sandra ispliva iz „evakuacijske“ kapsule i pokuša stati, ali zbog Zemljine gravitacije joj ide malo teže. Na kraju prigrli mulj u koji se usidrila i stane na svoje noge. Fair enough!
Drago mi je da u zadnje vrijeme ima dosta najava SF-ova. Ima jedan s Tomom Cruiseom, poludjelim scijentologom koji jede posteljicu svojeg djeteta, ali od njega ne znam što da očekujem. Jupiter Ascending bi mogao biti dobar; zvuči barem tako. Sve je to hollywoodska produkcija i znam što bi neki od vas mogli reći – prava filmska avantura počinje tek kad se pogled odmakne od Hollywooda, a to je ponekad teško jer je sve Hollywood... ili Bollywood. Ne znam što je gore!
Post je objavljen 15.01.2014. u 19:24 sati.