Marketing
Mitološki Mojsije
Jeste li znali .... da je mitološki Mojsije započeo svoju karijeru kao ubojica
Biblijski pisci su započeli Mojsijevu karijeru tako da je ubio čovjeka u tuči, zakopao ga u pijesak i pobjegao iz zemlje.
Jednog dana, kad je Mojsije već odrastao, dođe među svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipćanin tuče jednoga Hebrejca - brata njegova (zemljak a ne rođeni brat !). Okrene se tamo-amo i, vidjevši da nikoga nema, ubije Egipćanina i zatrpa ga u pijesak. Izađe on i sutradan te zateče dva Hebrejca kako se tuku. "Zašto tučeš svoga druga?" - rekne napadaču. Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipćanina?" Mojsije se uplaši pa će u sebi: "Tako! Ipak se saznalo." Kad je faraon to dočuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju.
(Izl. 2,11)
Teološke smicalice kako bi se prikrio Mojsijev nekažnjeni zločin:
Mojsije je spasio Hebrejca od sigurne smrti, a taj mu je Hebrejac bio nezahvalan i izdao ga je.
Ali:
* Nigdje ne piše da je Hebrejac koji mu je prigovarao bio onaj koji se tukao s Egipćaninom.
* Nigdje ne piše niti da je Egipćanin htio ubiti Hebrejca, samo ga je tukao.
* Ako je to bio taj Hebrejac, onda je to onaj koji je bio "napadač - prigovarač" - dakle nekakav prgavac koji je jedva čekao da se s nekim zakvači, pa bio on Egipćanin ili Hebrejac.
U tom slučaju Mojsije je ubio nevina čovjeka!
A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života.
1 Ivanova 3,15
U nastavku mita Mojsije nikada nije ukoren za taj čin. Upravo suprotno! Nakon ubojstva i zatrpavanja leša u pijesak, slijedi hitro ukazivanje Boga u obliku grma koji govori, gori i ne izgara, pred "najskromnijim od sviju ljudi" - Mojsijem.
Gorući grm ili Kako je sve to započelo:
Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. "Hajde da priđem, " reče Mojsije, "i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva." Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. "Ne prilazi ovamo!" - reče. "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.
Dakle nakon napasanja ovaca i njihova gonjenja po brdu, bog Jahve se ukazuje Mojsiju i otada službeno počinje "božanska abrahamistička kršćansko-islamsko-židovska Objava".
Ne treba nas čuditi što neki ovu religiju nazivaju čobanskom; kako u prenesenom značenju, tako i doslovce. Uzgred rečeno, za Mojsijevim brdom Sinaj još uvijek se traga i nikako da ga nađu. Bajka o Mojsiju je prekopirana iz legende o Sargonu. 10 zapovjedi također potječu iz Babilona - prekopirane su iz Hamurabijevih zakona. Slično su prepisane priče o Noi i potopu, stvaranju svijeta i dr.
Dvije ploče sa 10 zapovjedi, Mojsije je razbio u gnjevu, vidjevši da se njegov narod klanja nekom drugom božanstvu (čiji je simbol tele). Te primitivne budale nisu našle za shodno sačuvati razbijene ploče - pa na njima je ostao BOŽANSKI rukopis! Ako ih Jahve nije dezintegrirao. Drugi par ploča, koje je Jahve isklesao, također nije sačuvan! Niti je sačuvana priča o tome kako su i kada nestale - kao i Trnoružičin dvorac....
Mojsije izvodi 2 - 3 milijuna ljudi iz egipatskog ropstva ?
Biblija tvrdi da je 600.000 muškaraca, (ne ubrajaju se žene) djece, a "mnogo i drugoga svijeta", te "mnoga stoka, krupna i sitna" krenulo pješice u pustinju iz Egipta (ne koristi se riječ elef nego revava (10.000), tj, šišim ribo, iliti 60 x 10.000).
(Izl. 12,37-38)
Imamo dakle preko 2 milijuna ljudi.
Nemoguće je da bi Egipćani držali u ropstvu toliki narod i hranili ih. Prema Izlasku 12,40, Izraelićani su živjeli u Egiptu 430 godina, ali baš nikakvog traga o tome bilo gdje osim u hebrejskoj svetoj knjizi - niti kao prijatelji, niti kao neprijatelji, niti kao robovi. Nema čak nikakvog lingvističkog traga u hebrejskom jeziku, u kojemu bi svakako trebalo biti mnoštvo egipatskih tuđica. U cijelom Egiptu je prebivalo oko 2 do 3 milijuna ljudi. Odlazak oko 2 milijuna radnika, dok su svi njihovi prvorođeni sinovi pobijeni, a stoka oteta i potučena, ostavio bi golem trag u egipatskoj povijesti, ako bi uopće ta civilizacija preživjela. Ali ne samo da to nije spomenuto u nebrojenim papirusima, nego i egipatski neprijatelji, koji su ih okruživali, ne pišu ništa o tome. Židovi nisu posjedovali napredna egipatska građevinska znanja, nikad u svojim spisima ne spominju da su Egipćani držali dobar dio njihova okolnog prostora pod svojojom vlašću itd. Nula je dokaza za ikakav imalo veći boravak i odlazak Izraelaca iz Egipta (osim trgovačkih putovanja, što je normalno jer je Egipat bio susjedna država). Par "dokaza" za Izlazak, u potpunosti je kreacionističko lažiranje.
Za prijelaz preko Crvenoga mora nastala bi kolona dugačka više od 160 kilometara. Spomenimo uzgred, da je prelazak nemoguć, čak i da je Mojsije široko razgrnuo more. Obale su tako strmo usječene, da bi nestanak mora ostavio klisure s kojih bi svi ti ljudi popadali u ponor i poginuli. Teorije da je vjetar otkrio suhi put nemaju nikakve veze s razumom. A teorija da je oko 2.000.000 ljudi i stoke propješačilo u koloni dno Crvenog mora za jedan dan je očito suluda.
Još je čudnije da bi isti lutali pustinjom 40 godina, a da ne ostave baš nikakvog traga. Inače, za put od Egipta do Kanaana je tada trebalo samo deset dana ! Možda traga nisu ostavili jer im se odjeća nije parala niti su im se sandale trošile tih 40 godina hodanja? (baš)
Jer čarobnjak Mojsije kaže: Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale.
Ponovljeni zakon
I. VELIKA JAHVINA DJELA
29,40
Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale.
Nehemija 9,21
Jahve ih je lijepo opremio nepoderivom odjećom i obućom, neoticajnim nogama, hranom i neuništivim šatorima. Jedino su morali bauljati pustinjom 40 godina, tek tako, u krug.
Postoje jasni dokazi da su Egipćani sami gradili svoje gradove i spomenike tijekom perioda kad nije bilo poljoprivrednih radova.
Također je poznato da su Egipćani, tada na vrhuncu svoje moći, izgradili pogranične utvrde i mnoga stražarska mjesta diljem Sjevernog Sinaja i na području Kanaana. Svaku grupu koja bi pobjegla iz Egipta protiv faraonove volje, lako bi uhvatila, ne samo egipatska armija, već i egipatski vojnici u utvrđenjima na njihovom putu preko Sinajskog poluotoka. "Obećana zemlja" je bila pod administrativnom upravom Egipćana, pa bi Izraelci i dalje ostali pod vlašću Ramzesa II ! Sve te povijesne činjenice dokazuju da je središnja biblijska priča ustvari bajka.
"The Bible Unearthed," The Free Press, 2001.
Današnji koncenzus među Izraelskom arheolozima je da se cijela priča o ropstvu, Izlasku iz Egipta, lutanju pustinjom, okupaciji Obećane zemlje, drži fabrikacijom - religijskim mitom. Ono što je pri tome uočljivo je da su Židovi itekako bili zainteresirani dokazati svoju "slavnu biblijsku povijest". Od najvatrenijih fanatika vjere, CIO-nista, preko nacionalista i običnih vjernika ili znanstvenika s vjerskom pozadinom ili simpatijom, svi su bili revni naći ma i najmanji dokaz biblijskih događanja. Kako se to nije nikada ostvarilo, pritisnuti realnim dokazima, bili su svi prisiljeni reći da je sve to mit.
Izraelski arheolog Ze’ev Herzog, daje sažet prikaz koncenzusa historiografa oko pogleda na povijesnost Izlaska:
"Izraelićani nikada nisu bili u Egiptu. Nikada nisu došli odande. Cijeli taj lanac je slomljen. Ne radi se o povijesti. To je kasnija legendarna rekonstrukcija - sastavljena u sedmom stoljeću [pr.n.ere] - o povijesti koja se nikada nije zbila."
Mojsije pretvara cijelu rijeku Nil u krv !
Nitko nije zabilježio najveća čuda koja je svijet ikada 'vidio':
" Podiže Aron svoj štap i naočigled faraona i njegovih službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv. Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipćani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj. "
" Svi su Egipćani počeli kopati oko Rijeke tražeći pitke vode jer nisu mogli piti vode iz Rijeke. "
Pa imamo:
+ najezdu žaba, komaraca, obadi, pomor djece i stoke, "pepeo koji donosi otekline s čirevima" i skakavaca
+ " Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. "
+ "Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost."
+ i k tome potapanje cijele vojske zajedno s faraonom u Crvenom moru.
+ i još k tome "šetnja" Boga Egiptom i infanticid sve novorođenčadi, uključujući faraonovu !
Tko pri zdravoj pameti može povjerovati u ove priče? Gdje su izvješća užasnutih Egipćana o tim silnim užasima? Gdje pišu njihovi neprijatelji o tome? Kako su sve to mogli zaboraviti?
Slavljenje svete Pashe - Vazma
Najsvetiji blagdan je nastao slavljenjem događaja kada je Svemogući Bog 'prošetao Egiptom' (Pasha=Peshak=prolaz) i pobio svu prvorođenu djecu slobodnih, kao i robova i mladunčad stoke, e da bi Židovi mogli izaći iz Egipta u Obećanu Zemlju, tj. Jahve pokazao svoju ogromnu moć i ljubav:
"Ovako poručuje Jahve: 'O ponoći proći ću Egiptom. Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorođenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut će i sve prvine od stoke."
U svoj će zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti će kad poslije biti. Među Izraelcima ni pas neće zalajati na živo stvorenje: ni na čovjeka ni na životinju.' Po tome ćete znati da Jahve luči Izraelca od Egipćanina.
Knjiga Izlaska (11,4)
Bog tada reče Izraelcima da namažu krv po svojim vratima. Tako će se sjetiti da ne ubije Izraelovu djecu,samo egipatsku. Ako koji Izraelac zaboravi premazati vrata krvlju, pobit će i njihove prvorođence.
Najava likvidacije prvorođenaca
Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku."
Kada je Bog prolazio Egiptom i vidio krv na vratima, vjerojatno je u sebi pomislio, "O da, sada se sjećam. Ne smijem pobiti djecu u ovoj kući, idem dalje." Zajedno s Bogom Jahveom, hodao je i njegov Zatornik. Taj je valjda obavljao posao ubijanja prvorođene djece, da Jahve, poput kakva velika cara, ne mora okrvaviti svoje ruke. Ako nema krvava znaka na vratima, Bog bjesomučno pobija novorođence od koga god bili.
Recite djeci da slavite klanje tuđe djece, drugih nacija/religija:
Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara.
Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred označuje? odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuće Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao."
Knjiga Izlaska (11,23)
PSALAM 136 (135)
Litanija zahvalnica
#136
Aleluja!
On pobi prvorođence Egiptu: vječna je ljubav njegova!
(Nešto ne štima s gornjom rečenicom! Provjerite u Bibliji PSALAM 136 (135). Možda sam to izmislio ili iščupao iz konteksta?)
Psalam 135 (134)
Hvalbena pjesma Aleluja!
Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine
Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve
On Egiptu pobi prvorođence, ljude i stoku podjednako...
On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moćne:
Ovu odvratnu priču o Božjem klanju najmilijeg, prvog djeteta svim nežidovima (čija vrata nisu pošpricana s krvlju) u Egiptu, svećenici uporno brane i slave. Kršćanski teolozi pak smišljaju fantastičnu teoriju da je krv kojom su Židovi premazivali svoja vrata da im Bog ne pobije djecu dok ubija egipatske bebe, ustvari KRV ISUSOVA ! Po njima, Jahve je imao pravo poklati svu tu nevinu djecu, jer je i on dao svoga Sina da bude ubijen. Uostalom, On je Dobar Svemogući Stvoritelj svega, pa ima pravo klati, ubijati i daviti koliko i koga god hoće. Dječica će ionako dospjeti u Raj kao i vještice spaljene na lomačama - pa nema nikakve štete ako su bile nevine ..... Zaista samo bolesni umovi mogu tako zaključivati. Bojim se i pomisliti što bi takvi napravili da se dokopaju vlasti i moći.
"Mudre izreke"
I tad su zapjevali svete pjesme otaca. A u odjek im dođoše neskladni povici neprijatelja, tužan jauk za djecom oplakivanom. Jednaka kazna stiže i roba i gospodara, isto je trpio i pučanin i kralj. A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogođene istom smrću. I živih bijaše premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodličniji porod.
Apologetika toga klanja nevine djece bavi se "egipatskim zvjerstvima" počinjenim nad potlačenim robovima Židovima. Oni citiraju da je egipatski faraon naredio hebrejskim babicama da "dobro pogledaju oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi" - kako bi tobože, smanjio strahovit natalitet Židova. "Ali su se babice bojale Boga i nisu činile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu". Na to je pala faraonova naredba da se sinovi Hebreja bacaju u Rijeku. Rijeka u pitanju bi trebala biti rijeka Nil puna krokodila. Ne ulazimo u logiku niti besmisao ubijanja muške djece - budućih korisnih robova kao dio "antipopulacijske politike". No tu se očito radi o primjeru oblika političke propagande na kojem su se vjerojatno nadahnuli razni povijesni Gebelsi. "Ocrni svoga neprijatelja na najgori mogući način." Čak i da je to bilo istina, zar to opravdava osvetnički čin ubijanja nedužne djece cijeloga naroda radi naredbe faraona kome je Bog otvrdnuo srce da ne popusti?
Jahve Bog se hvali da je pobio svim egipćanima prvorođenčad !
Jahve reče Mojsiju: "Ja, evo, uzimam Levijevce između Izraelaca namjesto svih prvorođenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji su, dakle, Levijevci! Meni, naime, pripada svaki prvorođenac. Onoga dana kad sam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvorođence u Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve."
Knjiga Brojeva 3, 11
" Ja, Jahve, kaznit ću i sve egipatske Bogove."
Knjiga Izlaska (12,12)
U hrvatskom prijevodu piše "Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva!"
Božanstva?
Engleske Biblije pišu:
"against all the gods of Egypt I will execute judgment: I [am] the LORD."
Da vidimo hebrejski original:
'elohiym (Strongova oznaka 0430)
Postanak 1,1
U početku stvori Bog (Strongova oznaka 0430 - 'elohiym) nebo i zemlju.
Strongova oznaka za Bog je 0430 - iz Postanka. Jesu li svijet stvorila božanstva ili Bog? Ili nas (opet) varaju s prijevodom da ne ispadne da jedan Bog kažnjava ostale Bogove?
http://cf.blueletterbible.org/lang/lexicon/lexicon.cfm?Strongs=H0430&Version=kjv
Dakle prijevod je :
" Ja, Jahve, kaznit ću i sve egipatske Bogove ."
Knjiga Izlaska (12,12)
Tako da nisu dobro prošli niti Božica Izis, Bog Oziris, Ra, Set kao niti pticoliki i psoglavi egipatski bogovi. Bili su kažnjeni i oni ! Jesu li dobili batine, ili kakvu težu kaznu?
"Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih", reče Jitro. "Sada znam da je Jahve veći od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali."
Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova.
Obećana (tuđa) zemlja
Nakon 40 godina, narod je trebao doći u Obećanu zemlju gdje teku med i mlijeko, a grozd vinove loze je tako velik da ga trebaju dvojica nositi. Nažalost, ta je zemlja bila slična kakva je i danas, neplodna pustinja, gdje bez vrijednih ruku i navodnjavanja malo što raste. Osim toga već je bila zaposjednuta, pa su se Izraelci morali krvavo izboriti za nju (i još se bore), a med i mlijeko nikako da poteknu...
No Bog se hvali da je podario Izraelcima tuđu zemlju, tuđe gradove i tuđe vinograde.
Pred vama sam poslao stršljene koji su ispred vas tjerali dva kralja amorejska: nemaš što zahvaliti svome maču ni svome luku. Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje niste sadili, a danas vas hrane.'
Svećenici zato traže od naroda da napusti štovanje bogova koje su štovali njihovi očevi i prihvate samo njihovog Jahvu. Na ostale Bogove moraju zaboraviti, jer ljubomorni Jahve traži da obožavaju samo Njega. Ako to ne učine, On će ih gadno kazniti/satrti.
I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi! Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi." Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a služimo drugim bogovima. Jahve, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti Jahvi jer je on Bog naš." Tada reče Jošua narodu: "Vi ne možete služiti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha. Ako ostavite Jahvu da biste služili tuđim bogovima, okrenut će se protiv vas i uništit će vas, pošto vam je bio dobro činio." A narod odgovori Jošui: "Ne, mi ćemo služiti Jahvi!" Na to će Jošua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Jahvu da mu služite." Odgovoriše mu: "Svjedoci smo." "Maknite, dakle, tuđe bogove koji su među vama i priklonite svoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu." Odgovori narod Jošui: "Služit ćemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas ćemo njegov slušati."
Kamen čuo riječi Boga Jahvea
(25) Tako sklopi Jošua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu. (26) Jošua upisa te riječi u Knjigu zakona Božjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaše u svetištu Jahvinu. (27) Zatim reče Jošua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je čuo riječi što ih je govorio Jahve; on će biti svjedok da ne zatajite Boga svoga."
Jošua 24, 14-28
Izviđanje Obećane zemlje - Bog Jahve šalje uhode
Jahve reče Mojsiju: "Pošalji ljude, po jednoga čovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima.
Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili rđava? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrđeni? Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveća ili nema? Odvažni budite i ponesite plodova te zemlje." Bilo je upravo vrijeme ranog grožđa.
Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motki; ponesoše i mogranja i smokava. Ono se mjesto prozva Dolina Eškol zbog grozda koji su ondje Izraelci odrezali.
Jahvino obećanje Mojsiju kad mu se obratio u liku gorućeg grma:
Zato sam sišao da ga izbavim (izraelski narod) iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.
Bog iz gorućeg grma kaže da će izbaviti Izraelce iz egipatskog ropstva i omogućiti im da istrijebe sva plemena iz zemlje u kojoj teče med i mlijeko, a koji su tamo živjeli.
Prema opisima bi se "izlazak" Izraelaca mogao smjestiti u 13. stoljeće pr. n. ere, to jest, u doba vladavine 19. dinastije (od Ramzesa I. do Merneptaha). Povijest nije našla niti najmanjeg dokaza o tom mitu iz Biblije. Tijekom 40 godina lutanja po pustinji, od 2.000.000 ljudi nije ostao niti jedan grob, niti jedna građevina, zapis, natpis ili predmet.
Isus nas uvjerava da je Mojsije autor cijelog petoknjižja (Po Mateju 8,4) (po Luki 24,27 i 44; Ivanu 5,46-47) - dakle da je napisao svojom rukom sve od stvaranja svijeta u 6 dana, do opisa svoje vlastite smrti:
" I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. (6) I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. "
Ponovljeni zakon 34,5-6,
"Mojsije" je napisao o sebi i ovo:
Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve poznavao licem u lice! - (11) po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih učini na faraonu
I "apostol" Pavao, koji mnogo govori o Božjem zakonu, često ga naziva “Mojsijevim zakonom” (Rim 10,5; 1 Kor 9,9; Heb 10,28).
A kako je Mojsije znao o stvaranju svijeta, Noi i ostalim detaljima, koji su se morali dogoditi stotinama godina prije njega? "Ispričao mu Bog", kažu apologeti (npr. Norman Geisler, Enciklopedija kršćanske apologetike).
Onda Jahve reče Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjećanje i utuvi u uši Jošui da ću ja spomen na Amalečane sasvim izbrisati pod nebom!"
Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Jahvine i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: "Sve riječi što ih Jahve reče, vršit ćemo." Tada Mojsije popiše sve riječi Jahvine.
(Izlazak17,14; 24,4)
Danas se možemo samo smijati na tone tinte potrošene u devetnaestom stoljeću i prije na dokazivanje da je Mojsije napisao Petoknjižje. 'U to doba' niti je bilo hebrejskog jezika, niti su još znali pisati.
Ono što nije smiješno je obrazac silne mržnje i hajke na okolne narode koju je tobožnji Mojsije poticao. U Bibliji su opisani masovni genocidi ne-izabranih naroda (vidi: Nasilje). Kad Mojsije ne bi bio izmišljen lik, imali bi posla sa zločincem koji je gori od Hitlera. Interesantno da "nikada nije pronađen njegov grob". Zar su ga suvremenici samo tako zaboravili? Nakon svih čudesa koja je napravio! Očito je cijela priča najobičniji mit. Niti za Isusom, Marijom, Petrom, Pavlom, svim Apostolima nije ostao nikakav grob (osim par lažnih). Kao niti za slavnim kraljem Davidom i najmudrijim Solomonom... Slučajnost?
No zato imamo Judino izvješće da se anđeo Mihael prepirao s đavolom oko Mojsijeva trupla (!?)
Kad se Mihael arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreći pogrdan sud protiv njega, nego reče: "Spriječio te Gospodin!" A ovi pogrđuju ono što ne poznaju; a što po naravi kao nerazumne životinje poznaju, u tom trunu. Jao njima!
Poslanica Jude Apostola 1:9
Mojsijeva, božanski nadahnuta pjesma :
| Vani će mač zatirati djecu, a strava će vladati unutra. Ginut će jednako momak i djevojka, dojenče i starac sjedokos. Rekoh: U prah ću ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi. | Strijele svoje opojit ću krvlju i mač moj najest će se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dušmanskih vrhovnika. Kličite, o nebesa, s njime, obožavajte ga, sinovi Božji! |
Ponovljeni zakon (32,42)
Povreda subote
Kad su Izraelci bili u pustinji, nađu čovjeka kako kupi drva u subotnji dan. I oni koji su ga našli da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. Stave ga pod stražu, jer još nije bilo određeno što treba s njim učiniti."Toga čovjeka treba pogubiti!" reče Jahve Mojsiju. "Neka ga kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica." Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju.
(Brojevi 15,32-36)
Kakav to primitivan um može vjerovati da je kreativna inteligencija kozmosa, zvana Bog, šapnula na uho Mojsiju da se kamenjem zatrpa i ubije živog čovjeka koji je skupljao granje za potpalu u subotu?
Politička fikcija
Sretni dani "biblijske arheologije" završavaju s poznatim William Foxwell Albright-om (najstarije dijete bračnog para evangeličkih metodističkih misionara) koji se trudio dokazati da su biblijski mitovi, posebno iz "Mojsijeva" Petoknjižja, Izlazak iz Egipta, osvajanje Kanaana, potvrđeni arheološkim nalazima, i stoga vjerodostojni. Do sredine 20. stoljeća, Vatikan je odbacio svoje prvotno negodovanje u vezi biblijskog kriticizma (proučavanja) i čak to preporučio "katoličkim istraživačima".
__________
Albright je otvoreno priznao da si je zadao "rasvijetliti, razumjeti i u najvećoj mogućoj mjeri dokazati Bibliju" (Lynn Tatum, review of William G. Dever "Recent Archaeological Discoveries and Biblical Research", The Jewish Quarterly Review, New Ser., Vol. 85, No. 3/4 (Jan. - Apr., 1995), pp. 464-466, at JSTOR). Njegov fundamentalistički stav išao je dotle da je tvrdio kako je npr. Abraham povijesna osoba, što je razumljivo za njega kao gorljivog vjernika, ali nespojivo sa znanošću kakva bi trebala biti.
Novi naraštaj "biblijskih arheologa"
Sve se to drastično promijenilo od 70-tih.: John Van Seters, Thomas L. Thompson i William G. Dever stavili su pod znak pitanja, i uspješno srušili Albrightovsko uvjerenje da je arheologija potvrdila knjige Postanka i Izlaska (o čemu postoji jasni koncenzus znanstvene zajednice); a Van Seters (opet), R. N. Whybray, Rolf Rendtorff i drugi, predlažu sasvim novi pristup. Biblijski minimalisti iznose dokaze da je Biblija u cijelosti izmišljen proizvod nastao u nekoliko stoljeća prije nove ere, i bez ikakve vrijednosti za historiografiju. Iako je biblijski minimalizam bio stav manjine, sada, na početku 21.stoljeća o tome se upravo odvijaju usijane rasprave.
William G. Dever
" Arheologija sigurno ne dokazuje doslovno čitanje Biblije ... Ona to dovodi u pitanje, a to je ono što smeta neke ljude. Većina ljudi stvarno misli da je arheologija vani da dokaže Bibliju. Nema arheologa koji tako misli."
Od početaka onoga što mi zovemo "biblijska arheologija", možda i prije 150 godina, znanstvenici, uglavnom zapadni znanstvenici, pokušali su koristiti arheološke podatke za dokazati Bibliju. I dugo vremena se mislilo da to radi. William Albright, veliki otac naše discipline, često je govorio o " arheološkoj revoluciji." Pa, revolucija je došla, ali ne na način kako je to Albright mislio. Istina o tome je danas da arheologija postavlja više pitanja o povijesnosti hebrejske Biblije, pa čak i Nova zavjeta, nego što daje odgovora, a to je vrlo uznemirujuće za neke ljude.
Dever je napisao:
Arheologija kako se danas prakticira, mora biti u stanju kako osporiti, kao i potvrditi biblijske priče. Neke stvari opisane tamo doista su se dogodile, ali druge nisu. Biblijske pripovijesti o Abrahamu, Mojsiju, Jošui i Salomonu vjerojatno odražavaju neke povijesne uspomene na ljude i mjesta, ali biblijski opisi 'veći od života', su nerealni i u kontradikciji s arheološkim nalazima .... Moj pogled na sve skupa i posebno u zadnjim knjigama - je prvo da su biblijske pripovijeste doista 'priče,' često izmišljene i gotovo uvijek propagandne, ali da tu i tamo sadrže neke valjane povijesne podatke ...
Arheolog Ze'ev Herzog sa sveučilišta u Tel Avivu je napisao u novinama Haaretz :
Evo što su arheolozi naučili od svojih iskopavanja u Izraelu: Izraelci nikada nisu bili u Egiptu, nisu lutali u pustinji, nisu osvojili zemlju u vojnoj kampanji i nisu je prenijeli na 12 plemena Izraelova. Možda čak i teže za progutati je da je ujedinjena monarhija Davida i Salomona, koja je opisana u Bibliji kao velika regionalna sila, bilo u najboljem slučaju malo plemensko kraljevstvo. I to će doći kao neugodan šok za mnoge da je Bog Izraela, YHWH (Jahve), imao žensku družicu i da je rana religija Izraelaca usvojila monoteizam tek u posljednjem razdoblju monarhije, a ne na Sinaju.
Najnoviji udarac tvrdnji da Biblija ima ikakve veze s poviješću, zadao je nedavno Israel Finkelstein, renomirani glavni arheolog na Sveučilištu u Tel Avivu. Njegove knjige “Bez jerihonskih truba” i "Razotkrivena Biblija (1997.)", potvrđuju da su neistiniti središnji tekstovi Biblije:
- Nikada nije bilo nikakvog egzodusa judejskih plemena iz Egipta.
- Kanaan nije, kako je to opisano kod Jošue, silom osvojen.
- "patrijarsi" poput Abrahama, Jošue, Mojsija i ostalih biblijskih imena, tek su mitološki likovi.
- Velebna Davidova i Solomonova carstva su lažna. Ako su David i Solomon uopće postojali, radi se o prašnjavim plemenskim vođama “beznačajnih dijelova rubnih područja”
U knjizi "Iskopana Biblija" Finkelstein nadalje dokazuje kako su svećenici smislili i napisali priču o Mojsiju - Toru - i pročitali je narodu koji nikada do tada o Mojsiju nije imao pojma.
Grandiozna biblijska saga plod je militarističko-religiozne konstrukcije judejskog kralja, koji je htio stvoriti jaku židovsku državu ujedinjenu oko jednoga Boga i jednoga grada Jeruzalema, kako bi uklonio prijetnju susjeda te svom narodu omogućio demografsku i ekonomsku ekspanziju.
Prema Svetomu Pismu, kralj David je bio tako veličanstveni vojni vođa, koji ne samo što je osvojio Jeruzalem nego ga učinio sjedištem svoje imperije, ujedinjavajući kraljevstva Juda i Izrael. Tako je tobože započela slavna era, kasnije još pojačana njegovim sinom kraljem Solomonom, čiji utjecaj se proširio do granica Egipta i rijeke Eufrat. Od sve te silne slave, arheologija nije otkrila ama baš ništa. Donedavno su se arheolozi po tom pitanju držali u pozadini. Nisu htjeli da ih se optuži za svetogrđe i zamjere se klericima. No danas se situacija mijenja.
Profesor Staroga Zavjeta i biblijske arheologije, Hermann Michael Niemann sa Sveučilišta u Rostocku sudjelovao je u iskapanjima na lokalitetu kanaanskoga grada Megido, jednom od istraživačkih projekata u Izraelu. Nalazi njegova tima pojačali su staru dvojbu u povijesni rang Salomona, koji je, prema Bibliji, u 10. stoljeću pr.n.e. vladao područjem što se protezalo od Egipta do Mezopotanije.
Kralj Salomon dovodi se dva puta u vezu s Megidom u njemu posvećenoj biblijskoj Prvoj knjizi o kraljevima. Već prije su ovdje otkriveni ostaci palače bili pripisani Salomonovu dobu ili čak njemu samom. Pokazalo se, međutim - prema Niemannovim riječima - da oni potječu iz vremena kasnijega kralja Ahaba.
Unatoč intenzivnom istraživanju u Palestini i Izraelu te susjednim zemljama, nije pronađeno niti jedno pisano svjedočanstvo, niti jedan artefakt, niti jedna iskopina koji bi na bilo koji način potvrdili Salomonovo postojanje.
Čista je fikcija biblijskih autora potanko opisani posjet kraljici od Sabe, kojoj se ne spominje ime. Istina, u carstvu Saba na arapskom poluotoku postojale su četiri kraljice, ali tek u 8. i 7. stoljeću pr.n.e.
On upućuje na temeljnu razliku između "story" (priče) i "history" (povijesti) te na to da je većina biblijskih tekstova nastala u drugoj polovici 8. stoljeća pr.n.e. dok su njihova obrada i konačna redakcija nastale u doba babilonskog egzila, u 6. stoljeću prije Krista.
Ono što se izvješćuje o Salomonu i njegovu prethodniku Davidu te kasnijim kraljevima u Izraelu i Judeji, je "teološko-religijska obrada prošlosti, nakon što su te države potpale pod vrhovnu vlast Asirije, a onda Babilona - i propale".
No Biblija je napuhala mit o Solomonovoj mudrosti i bogatstvu do kozmičkih proporcija.
Jahve o Solomonu:
..dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave kakve nije imao nijedan kralj što bješe prije tebe i kakve neće imati ni oni koji dođu poslije tebe.
Bitka za Jerihon dogodila se mnogo prije nego što se to navodi u Bibliji.
Ovih je dana egiptolog Rolf Krauss s Humboldtova sveučilišta u Berlinu održao iscrpno predavanje pod naslovom "Ima li Biblija pravo?", posvećeno tom kompleksu pitanja. On je iznio spektakularan primjer o zauzeću Jerihona. Rezultati istraživanja pokazali su da u tom gradu u vrijeme zauzeća opisanoga u Bibliji više nije bilo ljudi: on je u to doba već odavno bio ruševina.
Jerihon je bio jedan od prvih i najstarijih gradova svijeta. Prema arheološkim podacima bio je naseljen još u 8. tisućljeću pr.n.ere. Dokazi o uništenju zidina potječu još iz 2300. g. pr.n.e. U 16.st. pr.n.e. grad je bio uništen u velikom požaru i poslije toga imao je samo malobrojno stanovništvo. 1300. g. pr.n.e. utvrde su već davno bile razrušene i u doba "biblijske bitke", grad je već bio sasvim napušten već 200 – 300 godina. Dokaze o ponovnom naseljavanju nalazimo tek u 7. st. pr.n.e.
Izraelski arheolog Yohanan Aharoni petnaest je godina uporno tražio grad koji su Židovi prema izvješću razorili tijekom svojega prodora iz oaze Kadeš na jug Kanaana. Rezultat: razočarenje - u to doba ondje nije bilo nijednoga grada.
Pad klasične "Biblijske arheologije"
Tko je izmislio Bibliju?
Gdje drugdje potražiti odgovor na ovo pitanje, nego u Bibliji. Biblija je do kralja Jošije prepuna čudesnih mitova koje je znanost dokazala da su mitovi, koji nemaju potvrde u povijesti. Od toga kralja, odjednom imamo neke detalje i poprilično točne povijesne prikaze. Počinje li sve od kralja Jošije? U Bibliji piše da su knjige starog zavjeta nađene na čudesan način odjednom. Narod do tada pojma nije imao o Mojsiju i ostalim igračima. Neki svećenik je, tobože, našao neke knjige, i kralj je to poglasio za realnu povijest svoga naroda, i tako taj spis iskoristio za učvršćenje vlasti "pod jednim Bogom" sa svetim pravom vlasništva nad zemljom i slavnom prošlošću.
Ta priča o "otkriću Biblije" se nalazi pod naslovom:
Otkriće Knjige Zakona
Druga knjiga o kraljevima 22,3
Svećenik tobože nalazi Knjigu zakona u ruševinama, za koju nitko nikada nije čuo (treba se sjetiti svete Jelene Križarice i njezinog "otkrića" predmeta Isusova raspeća - isti trik).
Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je pročitao. (9)
(10) Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem
Kralj Jošija pada u ekstazu
Čuvši riječi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje. I naredi svećeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: "Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu slušali riječi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano."
i traži potvrdu proročice Hulde da je to od vrhovnog boga Jahvea
ona im reče: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: (16) Ovako veli Jahve: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve što kaže knjiga koju je pročitao judejski kralj. (17) Jer su me ostavili i prinose žrtve tuđim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti.
Kralj Jošija tada prvi puta čita tu nađenu knjigu pred narodom, koji to nikad čuo nije, i proglašava da će se od sada svi morati držati tih propisa.
Kralj potom uzađe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najvećega. I pročita im sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u Domu Jahvinu. (3) Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi.
Još akcija:
- Uklonio je lažne svećenike (i uspostavio prave s brojnim beneficijama)
- Razorio je stanove posvećenih bludnica
- Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu
- Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima
Uvodi se svetkovanje Pashe - spomena na izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva i Jahvinog pomora prvorođenaca, što nikad ranije nije svetkovano među Židovima.
Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u čast Jahve, Boga svoga, po običaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza."
Priznaje se da to nije štovano od vremena sudaca - a za ta "vremena" su "znali" iz tih pronađenih spisa.
Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih.
Dakle biblijska povijest započinje tek od tog trenutka, nalaženja, ili bolje rečeno sastavljanja od strane učenog svećenstva, Knjiga zakona i cijele priče od početka Biblije do pola starog zavjeta, po nalogu kralja Jošije. Ili je Bibliju napisao još kasnije pisar Ezra...
Od koga su kopirali oltare, žrtvovanja... i uzeli mjere?
Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla svećeniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove građe. Svećenik Urija sagradi žrtvenik; sve je upute što ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvršio svećenik Urija prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska. Pošto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je žrtvenik, prišao mu i popeo se na nj. Spalio je na žrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio svoju ljevanicu i krvlju pričesnica poškropio žrtvenik.
Bajka o bebi Mojsiju u košarici koja pliva rijekom
Izlazak 2:1-10.
Bezimeni egipatski faraon iz neznanog vremena naređuje da se svi židovski dječaci udave u bezimenoj rijeci kada se rode. Blesavi propis namijenjen je smanjenju broja židovskih robova. Tko bi pri zdravoj pameti išao daviti svoju besplatnu radnu snagu? Pa još muške, a ne ženske bebe. Bi li milijuni židovskih robova, očeva i majki podavljene djece, prešli preko toga i ne bi diglu pobunu?
Mojsijeva majka šalje bebu krokodilima u nadi Božje pomoći. No, vidi čuda, iz rijeke (ne imenuje se Nil) vadi ga nitko drugi nego baš faraonova kćerka. Pa joj Mojsijeva sestra savjetuje da uzme židovsku sluškinju koja će se brinuti za to dijete, a to je baš Mojsijeva mama.
Slatko. Mama tako dobiva plaću od faraona da se brine o svome sinu koji živi na dvoru.
Bajka je vjerojatno prekopirana od bajke o Sumerijskom kralju Sargonu I, koji je ostavljen u košari u rijeci (Eufrat). Ili je nadahnuće došlo od Rimljana iz bajke o Romulu i Remu, ostavljenima u rijeci Tiber, Herodov pokolj nevine djece, dok beba Isus bježi u Egipat, na tragu je te bajke.
Rezime:
Još uvijek ima biblijski-orijentiranih "arheologa i povjesničara" koji očajno, a često i nepošteno, pokušavaju navući vodu na svoj mlin, i grčevito se drže početaka "biblijske arheologije" iz prve polovine prošlog stoljeća, koja se srušila kao kula od karata. Nove generacije arheologa odbacuju klasične teze o nekakvoj biblijskoj povijesno-znanstvenoj utemeljenosti.
Evo par njihovih knjiga:
- T.W. Davis, “Shifting Sands: The Rise and Fall of Biblical Archaeology”, Oxford 2004
- I. Finkelstein, “The Bible Unearthed”, Free Press 2001
- A.D. Marcus, “The View from Nebo”, Little, Brown & Co 2000
- M. Sturgis, “It Ain’t Necessarily So”, Headline 2001
- T.L. Thompson, “The Mythic Past”, Basic Books 1999
- T.L. Thompson, “The Historicity of the Patriarchal Narratives”, Trinity 2002
Apologetika
Pritiješnjeni golemom nemogućnošću da priča o Izlasku iz Egipta ima ikakvu povijesnu pozadinu, moderni apologeti smislili su "ublaženu inačicu" biblijske priče oko Mojsija i Jošue. Oni, naime, kažu da, premda je priča "zapisana oko 200 godina nakon tih događaja", ona ipak odražava usmene predaje oko nekih događaja koji su se stvarno odigrali. Da su "neke" stvari "malo" preuveličane, a neke točne. Sve u smislu pozitivnog poticaja Izraelskom narodu na sjećanje na slavnu prošlost. Oni sugeriraju da se primijeni "manje doslovna interpretacija" biblijskog "izvješća" koja ima za cilj "odnos naroda s Bogom" a ne puko zapisivanje preciznih povijesnih činjenica. Oni se zalažu da "nam" Biblija prenosi "duboka značenja", moralnost i misli o podrijetlu....
Takav način očajničkog spašavanja Biblije, koji razvodnjuje Stari, ali ne i Novi zavjet, samo je još jedna kršćanska apologetika da se spasi što se spasiti može, i da Biblija ne ispadne totalno u razini grčkih mitova i narodnih legendi. Kršćanskim teolozima ionako nije toliko bitan židovski stari zavjet, pa će rado smanjiti njegov značaj u korist svoga, Novoga zavjeta, koji mu je protivan.
No ostalo je mnogo neodgovorenih pitanja:
- znalci kažu da nema nikakvih znakova, arheoloških, povijesnih, ikakvih drugih da je nasilno pokoreno Kanaansko područje izvana,
- borbi u Kaananu je bilo, Egipćani su držali robove, možda su neki pobjegli, putovali s Beduinima, i kasnije se priključili plaćenicima u Palestini, ali to nije biblijski "Izlazak"
- koliko je priča "neprecizna"? Je li bilo nekoliko žaba, 100.000 ili je cijela zemlja prekrivena žabama?
- jesu li bila 3 dana tame, ili samo tmurni dani?
- je li bilo 2 milijuna robova, 20.000 ili 20.
- oboljela je sva stoka, nešto stoke, ili jedna bolesna krava?
- razne kršćanske frakcije, na sasvim različite načine "tumače" taj mit. Imaju razna vremenska nagađanja, nekima je vulkan kriv za crveni Nil, a neki su zadovoljni i s doslovnim čitanjem. Ako se čudesa reduciraju na par odbjeglih robova, gdje je onda tu moćno Božje uplitanje, koje je sama srž cijele zgode?
Rogati Mojsije
Radi pogreške u prevođenju (veo?=rog), mnogi su držali da je Mojsije imao ovnovske rogove. Zato ih je Mikelanđelo diskretno uklesao na svom slavnom kipu. Ali prikazao je i Božju guzicu (i pete, jer to su najmanje sveti Božji dijelovi koje najveći svetci mogu pogledati a da ne umru na licu mjesta):
Božja guzica na uvid:
"Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije.
Bog: "...moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.
"Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. " (Izlazak 33,20)
Ezekijel je vidio i "od Božjih bedra i prema gore"
Vidjeh nešto kao sjajan svjetlac, nešto, što je izgledalo kao oganj naokolo. Od bedara gore i od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega.
Ezekiel 1,27
Amos je vidio cijeloga Boga i kako drži visak (visuljak?) u ruci:
Ovo mi dade da gledam: Gle, Svemogući je stajao pred jednim zidom. Držao je visak u ruci svojoj. I upita me Gospod: "Što vidiš, Amose?" Ja odgovorih: "visak." Tada reče Svemogući: "Evo, ja ću metnuti visak posred Izraela, naroda svojega.
Amos 7,7
Nakon što je Mojsije vidio Božju pozadinu, Jahve odmah zatim kaže da je On ljubomoran Bog i da neće trpjeti da Izraelci obožavaju druge Bogove - osvetit će im se za tu drskost na njihovoj djeci do ČETVRTOG koljena (do šukununuka), i strogo napominje da ne smiju kuhati kozu u mlijeku njezine majke.
Donosi u kuću Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke."
Izlazak 23,19
Po apostolu Ivanu, Mojsije je lažljivac !
Evanđelist Ivan pak tvrdi da Mojsije laže jer:"Niti jedan čovjek, nikada nije vidio Boga."Ivan 1,18.
A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.... Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem.
Imamo i lažljivog Izajiu. I on je vidio Boga, ali anđeo je doletio do njega i dotaknuo mu griješna usta da mu oprosti grijeh što je vidio Boga, jer se to ne smije:
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.
Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"
Jedan od serafa doletje k meni: ...dotače se ...mojih usta i reče: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten."
Isaiah 6,1
I Job je vidio Boga - još jedan lažov:
Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe.
Job 42,5
Hoćemo li povjerovati apologetima koji tvrde da se radi samo o "izrazima u govoru i ne misli se kako je napisano", da su to bile samo "vizije", a nije se vidjelo "fizičkim očima" nego "percipiralo" itd. itd. ?
10 nevolja s Mojsijem
Mojsije baca svoj štap na pod i on se pretvori u zmiju. Ali egipatski čarobnjaci naprave to isto. Srećom po Arona, njegova zmija proguta njihove. (Whew!) 7,9-13
Nakon trika sa zmijom, Aron zagadi Nil pretvarajući ga cijelog u krv. To je prva od 10 slavnih Egipatskih nevolja. Nažalost i egipatski vračevi načiniše isti trik ! Ali kako kad je rijeka već pretvorena u krv? 7,17-24
Druga nevolja su žabe. Prekrile su cijelu zemlju. Bilo ih je posvuda po krevetima i u pećnicama. Ali i egipatski mađioničari napraviše isto (kao da nije bilo dosta tih beštija). Nakon natjecanja s žabama, nastao je remi, i sve su žabe pocrkale "te se zemlja usmrdje". Vjerujem. Ali barem je bilo u Božju slavu. 8,2-7
Nevolja br.3 su bile UŠI (hrvatski prijevod glasi komarci) na ljudima i stoci. Konačno trik koji egipatski magičari nisu bili u stanju izvesti. Bio je to "PRST BOŽJI," pa su čarobnjaci odustali. Valjda je teže stvoriti uši (komarce) od žaba. 8,17-19
4. nevolja, eto obadi. 8,21
Peta nevolja, ugiba sva egipatska stoka (udari Bog po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci). 9,6
Ali malo kasnije, (9,19-20, 12,29), Bog je opet kolje nekoliko puta.
Šesta boljka: čirevi i otekline, na čovjeka i na stoku.9,9-12
Zašto Bog šalje nevolje? Da vide: " da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja" 9,14
Sedma nevolja je tuča. "Sve što se nađe u polju, bilo čovjek bilo živinče, ne bude li uvedeno unutra, poginut će kad tuča zaspe po njima." 9,22-25
Osma nevolja: skakavci "Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo." 10,4-5
Deveta nevolja: 3 dana mraka, "A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost." 10,21-23
Egipćani istjeraše Izraelce sa svim "faraonovim konjima" (koji su pobijeni pod: Pomor stoke, konja i magaraca) Ex.9,3-6
More se otvori i oni hodaše po njegovom dnu.
Egipćani krenu u potjeru na svojim konjima i kočijama (odakle im konji, odvedeni su i pobijeni nekoliko puta?).
" Zakoči (Bog) točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. " 14,25
I svi se podaviše.
Jadni Egipćani stvarno nisu imali nikakve šanse pred moćnim Izraelcima.
U Bibliji se faraonska titula spominje 155 puta, ali za divno čudo, niti jednog povijesnog imena velikih vladara (ima 3 koja su potpuno nepoznata povijesti: So, Šišak i Hofra)! Nil je samo 'velika rijeka', a piramide, sfinga i ostali monumentalni egipatski spomenici se niti ne spominju. Očito je da se radi o bajci: "Bila jednom jedna zemlja, iza sedam mora i sedam gora ...."
Najčudnija stvar od svega ovoga je da ljudi još uvijek vjeruju u takve priče.
Religija je uvreda ljudskog dostojanstva.
S njom ili bez nje - dobri ljudi će činiti dobro, a zli ljudi će činiti zlo.
Ali da bi dobri ljudi činili zlo - za to treba religija !
[Steven Weinberg, teoretski fizičar, nobelovac, New York Times 1999. god.]
Post je objavljen 15.01.2014. u 16:05 sati.