Da, dolazim ubrzo.... !

Kog vraga Isus obećava da će uskoro opet doći. Što nije odradio sve što je namislio odmah? Evo, nema Ga već 2000 godina, i sve više je masovnih kandidata za vječite paklene torture, koje će Isus; Marija i njegova svita svetaca, papa i kardinala i anđela sa samozadovoljnim smiješkom promatrati iz nebeskog dvorca.

Mantranje o skoro-dolazećem Isusu Kristu, kopija je starozavjetnog Izaije 26,20:

Tvoji će mrtvi oživjeti, njihovi će lješevi uskrsnuti. Probudite se, kličite od radosti, vi koji boravite u prašini! Jer, tvoja rosa je jedna rosa od svjetlosti i zemlja će preminulima vratiti dan.
Idi, narode moj, vrati se kući i zatvori za sobom oba krila. Sakrij se na čas, dok prođe srdžba, jer evo GOSPODA koji izlazi iz svog boravišta za iskati račun o njihovim zločinima u stanovnika zemlje. I zemlja će pustiti da se pojavi krv, ona će prestati skrivati žrtve.
Izaija 26,21

Glavna značajka Pavlova lika Isusa je oživljavanje mrtvih kad dođe na Sudnji dan i kazni zlodjela. Izaijine riječi poslužile su za kreiranje vjerovanja da će se žrtvovani Isus na nebesima uskoro pojavit po prvi puta na Zemlji, i oživjet sve koji su mrtvi, a žive preobrazit u savršena neumrla tijela. To je ta "radosna vijest". Izaija ne spominje drugi dolazak, ili povratak Gospodina, kao niti Pavao.

Varijacija na Izaijinu temu:

Bolesna paranoja o skoroj propasti svijeta

"I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje." I reče im prispodobu: "Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. "Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude." Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti."
Po Mateju 24,30-34

Matej ponavlja da neće umrijeti naraštaj ljudi koji ga sluša, a svemir i Zemlja će uminuti, raspasti se, nebesa poljuljati, a Isus_Bog pojaviti i doći Kraljevstvo Božje s propašću svijeta i Sudnjim danom.

Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima." "Još im govoraše: Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili."
Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku...
(Po Marku 9,1)
Neki od onih koji slušaju Isusove riječi još neće umrijeti, a Sin Čovječji će doći u sili, a to će dočekati ovaj grešnički naraštaj.
"Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će NAPLATITI svakomu po djelima njegovim." "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."
Po Mateju 16, 27-28

Drugi problem povezan s gornjim navodom su dani. Po Mateju se čudesan događaj preobrazbe dogodio nakon 6 dana: Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, Po Mateju 16,28-17,2; Marko kaže isto: Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. Marko 9,1-2; Ali "liječnik" Luka (što bi trebalo značiti da je vrlo precizan u određivanju vremena), kaže da je to bilo nakon 8 dana: Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. Luka 9,27-29 Zanimljiv je način kako su apologeti iskemijali "da je isto 6 ili 8 dana". Pretpostavimo da se preobražaj desio u ponedjeljak. Došao je utorak, događaj se zbio jučer ili prije jedan dan. Došla je srijeda, događaj se zbio prekjučer ili prije dva dana. Došao je četvrtak, događaj se zbio prije tri dana. Došao je petak, događaj se zbio prije četiri dana. Došla je subota, događaj se zbio prije pet dana. Došla je nedjelja, događaj se zbio prije šest dana. Došao je ponedjeljak, događaj se zbio prije tjedan dana, ili sedam dana (prije tjedan dana uvijek je isti dan u tjednu, dakle opet ponedjeljak). Ali ne. Apologeti kažu da su Matej i Marko brojili dane od jednog do drugog ponedjeljka (utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota i nedjelja) i dobili 6 dana, a Luka je ubrojio i oba ponedjeljka pa je dobio 8 dana. Dakle, po njihovoj logici, Ivan je mogao reći da se sve zbilo prije 7 dana (kako bi svatko normalan to i rekao), pa bi sva četvorica bila savršeno u pravu: događaj se zbio prije 6, 7 ili 8 dana. Sva četvorica su u pravu, nema nikakvih kontradikcija, Biblija je savršeno precizna knjiga.

Zadnje Isusove riječi u Bibliji u zadnjim njenim redcima:
"Da, dolazim ubrzo!"

Krist ponavlja da generacija koja je tada bila živa neće umrijeti dok se dolazak "Sina Čovječjega" ne ostvari. Apostolima i prvim kršćanima nije bilo na kraj pameti da bi morali čekati barem dvije tisuće godina (u obliku praha) na taj famozni dolazak.

---

"Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."
"Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji."
Po Mateju 10,22-23

U ono vrijeme nije bilo mnogo izraelskih gradova. Onaj koji bi bježao od jednog do drugog grada, ne bi trebao 2000 godina da ih sve optrči, niti bi tako dugo živio. Krist je rekao da će Sin Čovječji doći prije nego što bjegunac može proći kroz sve izraelske gradove.

---

"Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj !"

Isus iziđe iz Hrama (Jeruzalemskog). Putom mu pristupiše učenici pokazujući mu hramsko zdanje. A on im reče: "Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

"Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."
"Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?"

Ovdje definitivno vidimo da Isus povezuje rušenje Jeruzalemskog Hrama sa svojim Dolaskom. Rimljani su do temelja razorili taj Hram 70. god. n. ere, dakle unutar jednog naraštaja (generacije).

---

Jakovljeva poslanica (5,8)

Dolazak Gospodnji se približio. Strpite se vjernici još samo malo. Uskoro ćete požnjeti ono što ste posijali. "Sin Čovječji" je pred vratima, samo što ne uđe! Blaženi ste ako ustrajete i čekate na njegov skori dolazak.

Strpljivost i molitva
Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše.

---

Sudnji Dan i Propast svijeta u Subotu??
Lik Isus pretpostavlja da će njegovi apostoli (ili vjernici iz vrlo bliske budućnosti), kada nastupi Sudnji Dan, svi bježati amo-tamo u strahu, i dalje obdržavati SABATH tj. subotu, kao što su Židovi to oduvijek činili. Zar nije znao da će Katolici, kao njegovi najistinitiji vjernici, prijeći na slavljenje njegova uskrsnuća u NEDJELJU?
Isus "prorokuje":
"A jao trudnicama i dojiljama u one dane!" "I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta* sve do sada, a neće je ni biti."
Matej 24,20
_________
* Židovi su tada vjerovali, da je svijet star samo oko 4.000 godina. Od mita o Isusu proteklo je još 2.000 godina, dakle čak pola vremena od kada je Bog kreirao svijet iz ničega. 2.000 godina nikako se dakle ne može svesti pod Isusovo "dolazim uskoro".

---

I zloglasno Otkrivenje (Apokalipsa), prepuno poganske krvi, mučenja i prijetnji masovnim kataklizmama, govori da je vrijeme vrlo kratko i da će propast svijeta nastupiti još u vrijeme dok su živi oni koji je u to doba čitaju.

Otkrivenje Isusa Krista:
njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima /mora grč.[dei]/ dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu koji posvjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista - za sve što vidje. Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!

Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Dođi, Gospodine Isuse! Milost Gospodina Isusa sa svima!


Pred sam kraj zadnjeg poglavlja Otkrivenja, spominje se izraz "otvaranja pečata":

"Jaganjac otvara sedam pečata
"Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer - vrijeme je blizu!
"Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!"
[22:6,7,10,12,20]

Usporedite Stari zavjet, Knjigu o Danijelu s njegovim "proročanstvima", čiji je autor dobio zapovijed da "zapečati knjigu do kraja vremena":

Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: "De, čitaj to!" - on će odgovoriti: "Ne mogu jer je zapečaćena."
(Izaija)
Zapečaćeno proročanstvo
A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka!
"Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. ..... [Daniel 12:4,9]

Knjiga o Danielu je sastavljena iz navodnog motrišta Židova koji je živio u drevnoj Perziji i koji je imao vizije "kraja vremena", " kada će svi ljudi "ponovno ustati" i bit će im suđeno [12:2,13]. "Zapečati tu knjigu," pala je naredba, do konačnog Sudnjega dana. Ali piscu Otkrivenja je rečeno, "Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer - vrijeme je blizu!", dodajući da ono što je otkriveno u toj knjizi "mora se ubrzo dogoditi." Namjera pisca Otkrivenja u aluziji na "ne-pečaćenje" i "otvaranje 7 pečata" ove knjige je očita. Autor Otkrivenja je tvrdo vjerovao da živi na "kraju vremena" o kome je Daniel prorokovao prije par stotina godina, i da Isus "mora zakratko" "doći" i presuditi živima i mrtvima "ubrzo." Otuda silna skidanja pečata i čitanja tajanstvene knjige. Radi se o vrlo učinkovitu propagandnom potezu koji je stoljećima trovao ljudske umove.

---

[Rimljanima 8,18,
"Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati ____ u nama. "

Gle, tu fali prijevod grčke riječi ubrzo [mello]. Zašto su to izbacili hrvatski prevoditelji? Teološki razlozi? 22-23;

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; (2) konačno, u ove _____ dane, progovori nama u Sinu.
Poslanica Hebrejima 1,1

PRIJEVARA prevoditelja: u engleskim biblijama stoji "u ove POSLJEDNJE dane", jer NA grčkom imamo riječ - eshatos hemera - (posljednji dani) -- vidi: http://www.blueletterbible.org/ , pa jasno vidimo da su evanđelisti držali da žive u posljednjim danima. Neki hrvatski prijevodi su to prijevarno ispustili da prevare čitatelje.

Najpoznatiji prijevodi ove rečenice na engleski:

KJV
Hath in these last days spoken unto us by his Son, whom he hath appointed heir of all things, by whom also he made the worlds;

NKJV
has in these last days spoken to us by His Son, whom He has appointed heir of all things, through whom also He made the worlds;

NLT
And now in these final days, he has spoken to us through his Son. God promised everything to the Son as an inheritance, and through the Son he created the universe.

NIV
but in these last days he has spoken to us by his Son, whom he appointed heir of all things, and through whom also he made the universe.

ESV
but in these last days he has spoken to us by his Son, whom he appointed the heir of all things, through whom also he created the world.

CSB
In these last days, he has spoken to us by his Son. God has appointed him heir of all things and made the universe[fn] through him.

NASB
in these last days has spoken to us in His Son, whom He appointed heir of all things, through whom also He made the [fn]world.

Hrvatski prijevodi:

Jeruzalemska biblija
konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.

Dretar:
u zadnje doba gdje smo mi sada, progovorio je on nama u Sinu

Karadžić
govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina,

Šarić
progovori nama u posljednje ove dane po Sinu,

Nas apostole su zapala posljednja vremena
I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.
Prva poslanica Korinćanima 10,10

Inzistiranje nekih ranih židovsko-kršćanskih sekti na zabrani ženidbe (celibat?) i uzdržavanju od nekih jela (svinjetine?), znak je posljednjih vremena
Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu.
Prva poslanica Timoteju 4,1

Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.
13,11-12;
To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi!
16,20]
Židovi su računali da novi dan počinje uvečer, tako da je pola "dana od 24 sata" noć, a druga polovina dan. Dakle subota počinje uvečer, sa zalaskom Sunca, a u zoru je prošlo pola dana (prvih 12 sati dana). U poslanici Rimljanima sugerira se da je pola vremena već prošlo (noć), i nastupila je druga polovina do Kristovog ponovnog dolaska. Dakle, od vremena kada su povjerovali i postali vjernici do vremena kada se piše ta poslanica, proteklo je pola vremena, i sada im je bliži Isusov povratak nego trenutak kada su povjerovali u Njega. To vrijeme nikako ne može biti stotine godina, tek desetak.

Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama.

"Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta."
(1 Korinćanima 7,29-31 - NIV)

Pavao kaže u Rimljanima i Korinćanima da je vrijeme kratko i da svijet u tadašnjem obliku upravo prestaje. Vjernici su tada držali da je svijet (prema Bibliji) bio star oko 4.000 godina (kada se zbroje biblijske kronologije koliko su živjeli patrijarsi od Adama nadalje) i da će vrlo brzo doći Sudnji Dan. Hm, ako ćemo vjerovati biblijašima, možda bismo trebali pretpostaviti da je Sotona porazio Isusa, pa se zato ne vraća?

Glosolalija u posljednje dane
Kada apostole optužuju da su se "ponapili slatkoga vina" pa mrmljaju riječ "nepoznatih jezika" (ustvari glosolalija: besmisleno mrmljanje), Petar objašnjava da je tek treći sat (tj. prošla su 3 sata od izlaska sunca), pa ne mogu već biti pijani. On daje drugo tumačenje - to je znak posljednjih dana:
".. rečeno (je) po proroku Joelu: (17) " U posljednje dane , govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.."

U (ovim) posljednjim danima, Timotej, kloni se ovih koje ti nabrajam:


A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice, natovarene grijesima
[Druga poslanica Timoteju 3,1]

Znakovi Dana Gospodnjega
A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji.

"Kao da će sad-na Dan Gospodnji." Što bi to moglo značiti? Hoće reći: Nemojte paničariti ako vam netko kaže da je vrijeme Isusova dolaska upravo sada. Ali ipak, samo što nije. Strpite se još malo...

Trik: "Isus još ne dolazi, da bi Sotona mogao zavesti još ljudi"

Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga - njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost.

Propovjednik uvjerava vjernike da je tajanstveni Sotona/Bezakonik već na djelu, ali Bog ga pušta još malo činiti zla. Onda će ga Isus pogubiti dahom iz svojih usta. Zadržavanje bezakonja i odgoda Isusova dolaska je stoga, jer Bog želi da neki povjeruju u đavolove laži, pa budu definitivno osuđeni (na Pakao). To je razlog Isusova kašnjenja. Treba popuniti Pakao onima koji ne vjeruju u njegovu ideologiju. Današnji apologeti su smislili i politički korektniju inačicu te podvale, da milosrdni Isus Krist još ne dolazi "kako bi se što više ljudi spasilo od pakla".

Prvo se mora pojaviti Antikrist - a mnogi su se već i pojavili

Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas.

[Prva Ivanova poslanica 2,17,18] [7]

Dolazak Antikrista je jedan od znakova da Krist dolazi. Po Ivanu Antikristi su se već pojavili, pa je taj uvjet ispunjen. Otkrivenje otkriva broj 666 kao broj skorog povratka Nerona. Kako teolozi tumače da "posljednji čas" traje preko 2000 godina, to samo oni znaju.

Evanđelje je već propovijedano po "cijelome svijetu"

Pavao i autor Otkrivenja se slažu da se to već odigralo u "cijelome svijetu," tj. diljem Rimskoga carstva, od Španjolske do Jeruzalema. Tako ništa više ne sprječava da se Isus "vrlo brzo" vrati. Nećemo valjda čekati da o Isusu doznaju i sva inteligentna bića svemira:

Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.
...po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog.
[Rimlj. 10,18; 16,25-26]

- evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama
- evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom.
[Kol. 1,5-6,23]
Tipično Pavlovo hvalisanje. Evanđelje se propovijeda "svakom stvorenju pod nebom". Kladim se da nije imao poima o američkim Indijancima ili Kinezima. A do njih sigurno nije tada doprla radosna vijest o spasenju od vječnoga pakla.

"A zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima "
"Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu! "

Otkrivenje
1:1 Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu ... (3) ...Jer vrijeme je blizu!

"ono što se ima dogoditi ubrzo"
Ivan je vjerovao da će se stvari o kojima piše uskoro zbiti, unutar njegova života. Nakon 2000 godina, vjernici i dalje vjeruju da je "vrijeme blizu" i da su upravo oni taj posljednji naraštaj. No, ta nada je podgrijavala lažne nade i svim prethodnim naraštajima vjernika.

Poslanica Hebrejima
"Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti "

"Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! "
1 Solunjanima 4,15-18

"To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! "

" Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. (52) Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. "

Tekst govori sam za sebe. Pavao je svoje slušatelje tješio da će usnuli (tj. nedavno umrli) uskrsnuti zajedno s onima među njima, koji su još uvijek živi tj. nisu još usnuli. Tako su živjeli i umrli u utjehi lažne nade Kristovog brzog dolaska.

II. DOLAZAK GOSPODNJI
Znakovi Dana Gospodnjega
A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji.

Malo čudna rečenica. Kao da se nešto hoće sakriti. No, ako ste pročitali tekst prije, već znate da se radi o vrlo važnoj stvari po vjeru ranih Kršćana - pitanju: "KADA će zaboga Isus doći!" i frustriranosti oko toga što kasni, iako je rekao USKORO. Engleski prijevod glasi ovako: "saying that the day of the Lord has already come." Znači, pisac želi reći da vjernici ne vjeruju onima koji govore da je "Dan Gospodnji" već bio došao u njihovo vrijeme. Da je kraj tu, kako i današnji biblijom opsjednuti propovjednici viču.

Stari zavjet govori o dolasku dana i časa kada će Jahvin Sud sve pretvoriti u ruševine bezbožnom knezu Izraelskom:

A tebi, nečasni i bezbožnički kneže izraelski, tebi dođe dan i čas posljednjega zločina.' Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit će uzvišen, a tko bi gore, bit će ponižen. Ruševine, ruševine, ruševine ću postaviti kakvih nije bilo, dok ne dođe onaj koji ima suditi, jer ja ću mu predati sud.'

Grčki pisac likuje nad Izraelskim ruševinama Jeruzalema i Rimskom kažnjeničkom pohodu. Na tezi da je Bog napustio židove, grade kršćansku ideologiju.

Lik Isus gradi na temi kopiranoj iz židovskih spisa:

"A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!" "Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti."

Precizni dan i čas Isus ne zna, što znači da se radi o mjesecima ili par godina do Dolaska Sina Čovječjega

"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."
... Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"
(Mk 13, 32)

Jedan od onih citata, koji bi sam po sebi bio dovoljan vjerniku da odbaci te smiješne praznovjerice. Lik Isus se uspoređuje s mitskim Noom, drži da je ta bajka istinita, likuje nad budućim davljenjem zemaljskih stanovnika kad se On tobože vrati, pa jednog ostavi a jednog ubije. Isus ne smije znati DAN kada će doći, jer to mu njegov Otac namjerno ne želi reć. Ta je, pak, izmišljotina napisana kako vjernici svećenike ne bi više zapitkivali: "A kada će zapravo Isus kojega svi usrdno očekujemo ubrzo doći?" On im na to može lakonski odvratiti: "Pa vidite da ni sam Isus to ne znam, a kako ću onda ja? Ali sigurno dolazi uskoro!"

Apologetima je gornji citat "dokaz" da se ama baš ništa ne može reći o Isusovu ponovnom dolasku (niti stoljeće, niti tisućljeće). Riječ "USKORO" guraju pod tepih. Ali i taj navod ukazuje da su pisci najavljivali njegov dolazak vrlo vrlo brzo. Zamislite Isusa koji je rekao: "A o onom tisućljeću kada ću se vratiti, nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac." U tom slučaju, svakako bi izostala stalna apostolska nervozna propitivanja: "A kada će se to zbiti! Kada točno ćeš se vratiti?"

Ali godine prolaze ...

Kako je prošlo mnogo godina, (oko 120. god. n.e.) pojavili su se "drski podrugljivi izrugivači" i s pravom pitali grčke bradate popove: "Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja."

Kako su svi Oci pomrli (uključujući i Petra koji je navodno napisao Prvu poslanicu), vjernici se s pravom bune pred njegovim nasljednikom. Sada netko tko je sebe nazvao Petrom, piše: "Drugu Petrovu poslanicu" koja sadrži plitku apologetiku, sasvim protivnu prijašnjim najavama o vrlo skorom dolasku:

"jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne..."

"Petar" uvjerava svoje vjernike da Bog drugačije mjeri vrijeme od nas ljudi. Kad Bog kaže "dolazim uskoro", to mogu biti na tisuće godina (barem 2.000). Bogu je to vrlo kratko razdoblje u Njegovoj golemoj vječnosti. Pitam se po kojim se još mjerilima i pojmovima Božja logika razlikuje od ljudske i zašto nam se Bog ne obraća po našim mjerilima a ne po nekom svom, nepoznatom mjerilu.

Petar zapravo apologetski ponavlja mudroliju iz Stara zavjeta:

Psalam 90:1-4:
"Jer je tisuću godina u očima tvojim
k’o jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna."

Lažni "2. Petar" zaključuje da se ipak još uvijek isplati čekati dolijetanje Isusa (bez obzira na Bogovo računanje vremena), i prijeti da:

"Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti."

Tadašnje znanje astronomije nije imalo problema s treskom nebesa o tlo, otvaranjem Nebeske sfere, padanjem zvijezda, jedinstvenim položajem pljosnate Zemlje u središtu svemira koji je tek dekorativna sfera s nekakvim točkicama svjetla zvanim zvijezde.


Izlika da Bog čeka da se što više ljudi spasi je smiješna. Što vrijeme više prolazi, ima sve više ljudi. Dokle će Bog čekati da se što više ljudi spasi? Dok nas ne udari asteroid i donese propast svijeta? Ili dok svi ljudi postanu "ogrezli u zlu"? Zanimljivo, da je prije u tekstu pisalo da Isus ne dolazi kako bi oni koji ne vjeruju još više ogrezli u zlu, tako da budu osuđeni. Sad novi Grk mijenja retoriku, pa veli da Isus čeka da se što više ljudi spasi od pakla, a ne obratno. Teologija napreduje...

Zašto lik Isus čeka s povratkom?

Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne...

Kako shvatiti logiku toga da Bog dopušta da se zemlja napuči sa tolikim milijardama ljudi i taj broj raste eksponencijalno. Znajući odnosno barem pretpostavljajući da velika većina neće biti spašena?

Katolički apologeti trubentaju svoju prijevarnu mantru da se Isus Krist nije još vratio na oblacima, jer "čeka da se što više ljudi spasi....".

Dakle malo ih završi u raju, većina biva strmopiždena u pakao, a ima nas eksponencijalno sve više i više milijardi u kraćem vremenu, u ovom sotonističkom pobačajno-umorstvenom društvu tipa Sodoma i Gomora.

Dakle kandidatkinje i kandidati za pakao su sve brojniji i brojniji.

ZAKLJUČAK:

Isus Krist se ne vraća jer želi da što više ljudi cvrči u paklenim mukama i kupa se u ognjenom jezeru vječito.

Jednostavnim čitanjem novozavjetnih tekstova, lako se uočava da je poruka o brzom povratku Isusa vrijedila za tadašnji naraštaj, i da se propovijedalo da će Isus vrlo brzo doći, tek za par godina. No lukava propagandna snaga poruke da će oni koji uzvjeruju u Krista ubrzo baštiniti Kraljevstvo nebesko je bila toliko jaka, da još i danas neki iščekuju Njegov brzi povratak (iako se radilo o dolasku a ne povratku). Njegovi marketinški stručnjaci - svećenici i teolozi - vrlo su vješto pretvorili obećanje o skorom dolasku Isusa na oblacima u nadu "povratka" za svako novo pokoljenje - naivnih i prevarenih. Da su prvotni kršćani znali za današnje objašnjenje i čekanje od najmanje 2000 pustih godina na Isusov dolazak, od kršćanstva ne bi bilo niti k... Ne čudi stoga stalna potreba proračunavanja Isusova "povratka" i nagoviještanja da će to biti baš u vrijeme kada protok koji to najavljuje, i živi (sada uskoro).

Poslanica Galaćanima
Na samom početku, Pavao 2X proklinje one koji propovijedaju nekakvo "drugo evanđelje koje niti ne postoji"!

Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo."
Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

Nakon što je imao viziju Isusa, njemu uopće ne pada na pamet čuti i vidjeti prave apostole, Mariju, Isusov navodni grob, Golgotu i posavjetovati se s njima nego...
"i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana.
Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

Onda on opet izbjegava apostole 14 godina ! Kako je moguće da kaže "oni koji bijahu apostoli prije mene"? Zar su i oni imali vizije Isusa kao i Petar i Pavao? Zar su i njihova propovijedanja nastala od Isusa iz nekih spiritualnih sfera? Zar nije bitna značajka apostola da su izravni učenici živoga Isusa? Jedino logičko objašnjenje je da Pavla nisu zanimale vizije i starozavjetna tumačenja apostola prije njega, jer je bio zadovoljan sa svojim vlastitim vizijama. Neshvatljivo je da ih nije radoznalo propitivao o konkretnom povijesnom Isusu kojega su valjda godinama slušali i gledali UŽIVO! Zar je bio zadovoljan s nejasnim vizijama i maglovitim porukama poput nekakvog spiritualnog medija? Je li moguće da se Isus "konkretizirao" u materijalno biće tek naknadno, posredstvom "gluhog telefona" usmene predaje i obilnim korištenjima opisa iz židovskih spisa o mesiji? Po svemu sudeći, jest.

Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita.

Kefa (ili Petar po grčki), izgleda da je kriomice pokrštavao nežidove, što se Jakovu, "Bratu Gospodnjem" koji se držao "Isusova izvornog nauka" nije dopalo. Pavao ga ismjehava, jer se on potajno opredijelio i za nežidove, ali se bojao Jakova tj. izvornih židovskih kršćana.

A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja.

Svojim prijevarnim riječima, Petar izbjegava govoriti o sukobu između prvih tumača Isusovog nauka koje posprdno naziva "oni iz obrezanja" i njegove hereze o širenju radosne vijesti nežidovima. Taj se sukob može iščitati između redaka.

"Petrova" 2 poslanica

Navodni Sveti Petar, s pjenom na ustima, bjesni i kune drznike :

Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrebljeni; zadesit će ih nepravda, plaća nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslađuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama*, koji prigrli plaću nepravednosti, ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje. Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraća svojoj bljuvotini** i okupana svinja valjanju u blatu."

_____
* To je onaj čija je magarica progovorila na hebrejskom jeziku.
** Kako prikladan opis za crkvenjačka prelijevanja iz šupljega u prazno, stoljećima.

Poslanica Jude "apostola"

Ovaj se pak nastavlja na 2. Petrovu i bjesni na bezbožnike i podrugljivce :

Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista.

A ovi pogrđuju ono što ne poznaju; a što po naravi kao nerazumne životinje poznaju, u tom trunu. Jao njima! Putom Kajinovim pođoše, i zabludi se ... za plaću podaše, i propadoše .... Oni su ljage ..., bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka. ...bezbožno sagriješiše i za sve drzovite riječi koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega." To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka. A vi, ljubljeni, sjetite se riječi što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. "U posljednje će vrijeme biti podrugljivaca ..." To su sijači razdora, sjetilnici koji nemaju Duha.


Prva poslanica Timoteju
I taj pisac bijesno proklinje i vrijeđa neistomišljenike. Novi zavjet je prepun bijesne mržnje prema svima koji naučavaju nešto drugo nego oni koji ih kunu. Hoćemo li ikada doznati o kakvim se to kršćanskim "herezama" radilo?

A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom.


Nakon ovog bijesnog govora mržnje protiv neistomišljenika i kritičara iz svojih vlastitih redova, što su još tumačili znakovima posljednih vremena, ostaje nam još posljednja Biblijska knjiga: Otkrivenje (najluđa od sviju) i tako završava Sveto Pismo.

I tako je došao kraj 999. godine

Jedan povjesničar bilježi:
"U Jeruzalemu se očekivala scena Posljednjega Suda. Godine 999-te, broj hodočasnika koji su kretali prema istoku, u očekivanju povratka Gospodina u tome gradu, bio je tako golem da su bili uspoređivani s pustošećom armadom. Većina je rasprodala svu svoju imovinu prije napuštanja Europe, i živjela u Svetoj zemlji od tih zaliha. Građevine svih vrsta su propadale i pretvarale se u ruševine. Ljudi su mislili da nema smisla popravljati ih kada je kraj svijet bio toliko blizu. Mnoge građevine bile su i namjerno rušene. Niti crkve, inače odlično održavane, nisu bile pošteđene istog bogobojaznog zanemarivanja. Vitezovi, građani i kmetovi, putovali su prema Istoku u skupinama, poveli sa sobom svoje supruge i djecu, pjevajući biblijske psalme putem, i sa strahom u očima pogledavaše prema nebu, od kojega očekivaše da će se otvoriti svaki čas i Božji Sin sići u slavi."
(Mackay, Charles. Memoirs of Extraordinary Popular Delusions. London 1852. Vol 1, p222)

Dolazim ubrzo ...... ali SAMO Izraelcima

Ne samo da je lik Isus izrekao da će se vratiti još za svoje generacije, on je tvrdio da je došao SAMO za svoje sunarodnjake Izraelce ! Ali njegova misija je neslavno propala. Božji Sin i Bog sam nije uspio uvjeriti Židove da je on Taj. Odbacili su njegove priče, kako onda, tako i danas.

Lik Isus:
"Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."
Po Marku 15,21

"K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
(Po Mateju 10,5-6)

" A on im reče: "I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan." I naučavaše po sinagogama judejskim. "

" Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. "

Isusov rasizam

Tek kada se nežidovka ponizila, poistovjetivši sebe i svoj narod sa psima, Isus izbavlja njenu kćer od opsjednuća demonom.

" I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psima." A ona će: "Da, Gospodine! Ali psi jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.
(Po Mateju 15,21)

Teolozi i crkveni prevoditelji nas VARAJU da bi odvratni rasizam pretvorili u nešto drugo. U hrvatskom prijevodu umjesto PSI piše PSIĆI ! Oni na taj način žele prikriti i ublažiti sramotnu činjenicu Isusova rasizma.
Djeca simboliziraju Izraelce - Božju djecu, kruh je Isusova radosna vijest koja je namijenjena samo Židovima, a psi nežidove. Kada žena u očajanju kaže da i psi jedu mrvice sa stola svojih gospodara - čime vrijeđa svoj narod i stavlja ga u ropski položaj prema Židovima - Isus se divi njenoj vjeri i tek tada "izganja zloduha".

Kod Židova je pas bio sinonim za nešto krajnje odvratno i gnjusno. Danas pas nema tako pogrdno značenje. Dragi je kućni ljubimac. Štakor bi danas bio bolja analogija za psa u tadašnja vremena. Pse su prezirali. Novi Zavjet ih 2 puta spominje ovako:

"Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."
Druga Petrova poslanica 2,22
"Ne obeščašćujte svetinje! "Ne dajte svetinje psima!"
Mateju, 7,6

U gornjim slučajevima se koristi grčka riječ za divlje pse koji su u čoporima živjeli u divljini, a u slučaju nežidovke i njezine bolesne kćeri spominje se domaći pas koji prebire po smeću (grčki: kunaria)! Nema nikakvih psića niti slatkih malenih štenaca! Nije to niti prva niti zadnja podvala teologa. Uostalom, tko će ih kontrolirati? (U engleskim biblijama piše "dogs", a ne "puppies".)

Grčki pisac piše da je njegov lik Isusove suvremenike "sablaznilo" čak i Isusovo "davanje mrvica" strankinji. Mojsijev Zakon ih je odvraćao od bilo kakva kontakta s nežidovima, a svinja ili pas su bili uobičajeni pogrdni izrazi za iste. Ne pas kako danas na njega gledamo, nego đukac, ušljivi prebirač po smeću, nečista životinja koja jede svoje bljuvotine. Na strance se gledalo slično kao na nedodirljive u Indiji.
Isusovo davanje "mrvica" nežidovki i liječenje centurionovog "dječaka", predstavlja izuzetke, a ne pravilo. Najveći dio "kolača" udijeljen je njegovim sunarodnjacima Židovima i Isus nikada nije pokazivao veći interes za nežidove. To je kasnije, naravno, promijenio Pavao. On je, prema priči, prvo žestoko progonio židovske vjernike (kršćane??). Kasnije je, nakon sukoba sa Jakovljevim "židovskim kršćanima", počeo pokrštavati nežidove i proklinjao "židovske kršćane" (mesijanske židove?) i ostale Židove. Vuk dlaku mijenja... ali ćud nikada.

Još jedna u nizu prjevara prevoditelja:

Crkveno plaćeni prevoditelji koriste svaku priliku da nešto ublaže što je gadno u Bibliji. Srećom danas u vrijeme Interneta, možemo ih provjeriti. Tako imamo rečenicu iz prethodne priče:

Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.

Engleski: Apostoli kažu: "OTJERAJ JE!"
So his disciples came to him and urged him, "Send her away, for she keeps crying out after us."

Je li Josip htio Mariji udovoljiti ili ju otjerati?
A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.

Drugi primjeri gdje se isti izraz prevodi kao otpusti ih, pošalji ih odavde, a ne udovolji im (izbjegava se i grublji izraz: otjeraj je).

Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?"

Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju."

Falsifikati !

Koja je ispravna verzija kraja Markova evanđelja?

U najstarijim spisima Markovo evanđelje završava ovom rečenicom:

Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!" One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.

Prepisivači tog teksta su se vjerojatno primili za glavu: "Ne može to tako završiti! Kako su apostoli doznali za te stvari? Što će vjernici reći kad budu to čitali?" - pa su "morali" dodati još par rečenica kako bi se priča "pozitivno završila".

Teolozi danas većinom priznaju da postoji nedoumica oko tog dodanog kraja Markova evanđelja, jer se sljedeći tekst iz Marka 16,9-20 ne nalazi u najranijim kopijama Biblije (Vaticanus (350 n.e) i Sinaiticus (375 n.e.).

Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro."
I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

U njima se, umjesto toga, nalazi samo ovaj tekst (vjerojatno među-dodatak):

"I oni hitro predaše sve ove naputke Petru i njegovim pratiteljima. A nakon toga, Isus poslaše preko njih od Istoka do Zapada, svetu i neprolaznu objavu vječnog spasenja."

Dakle, netko je ove dvije rečenice zamijenio cijelom litanijom prepunom Marku stranih izraza i koncepata, na grčkom jeziku koji odudara od ostalog stila pisanja. Iz tog, dodanog teksta doznajemo o:
- Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha (kao starozavjetni Tobija koji je istjerao demona iz uklete žene pa se s njom oženio)
- Isusovo ukazanje u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo
- da im nitko nije povjerovao, to smo već čuli,
- da apostoli trebaju ići "po svem svijetu" (ne samo po Izraelu !), i da propovijedaju evanđelje "svemu stvorenju", a ne samo Židovima.
- "Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se " - recept kako ne dospjeti u PAKAO: treba se pokrstiti i povjerovati u Krista, inače....
- izganjati će zloduhe, novim jezicima zboriti, zmije uzimati; i neće im nauditi otrov ; a "na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." (ovo bi trebalo koristiti kao znak pravog vjernika)
- pa su apostoli pošli propovijedati "posvuda"

Motiv je jasan svakome tko barem malo poznaje tadašnje prilike i nije zaglupljen vjerskom propagandom. U početku su se vodile oštre borbe oko toga treba li naviještati radosnu vijest samo Židovima ili i drugima. Malo je zapisano o tom sukobu, ali ima tragova o neslaganju Jeruzalemske crkve na čelu s Jakovom i s Pavlom koji se zalagao za sasvim drugačiji pristup. Pavlinisti su lijepo nadopisali "dopunu" Markovu evanđelju, da ne bi bilo nedoumica oko toga tko je u pravu, a tko nije.

• Rani crkveni oci kao Klement Aleksandrijski (c150-c215), Origen (c185-254) i Tertullian (c160-c225) nikada nisu navodili bilo koji Markov redak od 8. do 16 poglavlja. Ispuštanje od strane Tertulliana je posebno važno, jer u svojim pisanjima o krštenju, redak 16 bi mu bio od posebne koristi. Zapravo do 325. odlomak iz Marka 6,9-20 citirao je samo jednom Irenej (c130-c200) u180 CE, u cijeloj kršćanskoj literaturi.
• U 4. st. kršćanski povjesničar Euzebije (c264-340), u djelu "Ad Marinum 1" kaže "u točnim spisima Markovo završava sa riječima 'spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.' [Marko 16,8]." Ovo mišljenje dijeli i slavni teolog iz 4. stoljeća Sv. Jeronim (c340-420).
• U svim važnijim ranim manuskriptima Biblije, Codex Vaticanus (4.st.), rukopisima 'Sahidic Coptic', Codex Sinaiticus (4.st.) i Codex Syriacus, zadnjih 20 Markovih redaka uočljivo nedostaje. Svi ti rukopisi završavaju sa Markovim 16,8.

Činjenica da većina kršćana laika nije svjesna toga da su ti redci lažni, ne baca nimalo lijepo svjetlo na moralni integritet crkvenih vođa koji to dobro znaju. No teolozi "argumentiraju" da postoji masa dokumenata u kojima je dometnuti dio prisutan. Njima nimalo ne smeta što su ti dokumenti STOTINAMA godina mlađi od onih koje sam nabrojio, pa čak spominju rukopise iz 12. stoljeća (!) u prilog tome da je dopisani dio autentičan. Uostalom, zašto uznemiravati pastvu i reći im da se radi o prijevarnoj izmišljotini rane crkvene teologije?
Vjernicima nije nimalo utješno da najranije evanđelje nema nikakvog izvješća o Isusovoj pojavi nakon smrti.
Fatalni udarac novozavjetnoj vjerodostojnosti upravo je činjenica da je Markovo evanđelje najstarije od sviju i da su ostali masovno prepisivali od njega. Ako je ono falsificirano i prepravljano, a jest, onda padaju u vodu i sva ostala evanđelja skupa s Markovim.

Falsifikat br.: 2
Na samom kraju Matejevog evanđelja 28,19, Isus navodno kaže svojim učenicima: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" !" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Ovo je očiti naknadni dodatak evanđeljima iz više razloga:
1.)
a.) crkvi je trebalo preko 200 godina borbe (ponekad krvave, koja se još uvijek vodi izvan katoličke crkve i ne vidi joj se kraj) oko dogme trojstva, prije nego što je formula trojstva prihvaćena. Da je bila spomenuta u izvornom evanđelju, ne bi bilo nikakvih nesuglasica.
b.) u Djelima apostolskim, krstilo se samo u Isusovo ime (Djela apostolska 8,16; 10,48, 19,5). Petar jasno kaže "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi" (2,38).

2.) Ovo je u kontradikciji sa Isusovom ranijom izjavom da dolazi samo Židovima (Po Mateju 10,5-6; 15,24). (U Djelima Apostolskim 11,2- 3) , apostoli prigovaraju Pavlu da se sastaje s neobrezanima i jede s njima itd.

3.) A u kontradikciji je i s mnogo puta ponavljanom tvrdnjom "Dolazim uskoro."

4.) Po nekima je izraz "sve narode", Izraelcima mogao značiti samo jedno: sva Izraelska plemena, a ne sve nacije u današnjem smislu te riječi.

5.) Neki tvrde da Ignacije ili Hipolit spominju Trojstvenu formulu već u 2. st. No kratka inačica Ignacijeve poslanice, koja je općenito priznata kao više autentična, NEMA tradicionalne rečenice iz Mateja 28; 19.

Isto vrijedi i za Kanon Hipolita, za koji se drži da je kasnijeg datiranja i također posjeduje značajne interpolacije.

Tumačenje da je otkupio* sve inteligentne stvorove (cijelog svemira), nastalo je kasnije (kako bi se inače kršćanstvo proširilo?) te je jednostavno dopisano na kraju "Matejevog" evanđelja, kao njegov dio da vjernici ne bi trebali puno misliti. Pitao sam jednog teologa o umetnutim dodacima, a on mi je nonšalantno odgovorio: "... da im je to dobro poznato.".

____________________
* "Nije Isus otkupio naše grijehe, nego ste pročitali u zadnjoj inačici Novoga Zavjeta, da su neki Grci napisali da su neki Židovi rekli da je navodni Isus navodno otkupio navodne grijehe...."

Falsifikat br.: 3
Pri kraju 1. Ivanove poslanice navodno se kaže: "Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. (7) Jer troje je što svjedoči: (8) Duh, voda i krv; i to je troje jedno."

Ovaj redak (7) je nadodan kao potpora nečijoj teoriji trojstvenosti Boga, jer se ne spominje niti u jednom grčkom rukopisu prije 16. stoljeća !

Falsifikat br. XY: (Luka 22,43-44) (Ivan 1,18) (Ivan 3,13) (Ivan 9,35) (Ivan 10,14-15) (Djela 2,30) (I Korinćanima 15,47) (II Korinćanima 4,6) (Galaćanima 6,17) (Efežanima 3,9) (I Timoteju 3,16) (I Ivan 4,3) (...)
Brojne druge izbrisane ili nadopisane dijelove evanđelja imate zabilježene u odgovarajućoj literaturi. Radi se o "teološkim ispravljanjima teksta" da bi odgovarao trenutno važećim Crkvenim dogmama. Tome se mogu pridružiti raznorazne makinacije s prijevodima (pisanje prijevoda u skladu s teologijom, a ne rječnikom), ili "moderniziranje" arhaičnog biblijskog jezika i izraza. Moramo razumjeti i, po pravilu, crkveno plaćene prevoditelje. Kako vjerno prenijeti nekakve nebulozne ideje prije 2 tisuće godina koje su odavno napuštene i zaboravljene, specifične za podneblje i vrijeme ? A i čemu ?

Poznati profesor religioznih studija na University of North Carolina, Pd. D. Bart Ehrman, kao vodeći autoritet za ranokršćansku Crkvu i Isusov život kaže:

"Mislim da nema sumnje kako je Biblija prepuna ljudskih grešaka. U kopijama koje imamo, a koje su izmijenili prepisivači, to je očito. Dovoljno je samo uzeti dvije kopije i usporediti ih međusobno, pa odmah nalazite stotine, ako ne i tisuće razlika.
Kada su ga pitali je li Biblija riječ Božja, njegov bi uobičajeni odgovor bio: "Koja Biblija? Je li to Biblija koju možete kupiti u knjižari? Je li to Biblija u rukopisima (manuskriptima)? Ako je u rukopisima, koji su to rukopisi?"
http://en.wikipedia.org/wiki/Bart_Ehrman

Zar je jedini svjedok najvažnijeg događaja o kome ovisi Kršćanska vjera - Uskrsnuća - mrkli mrak?

- je li taj događaj potkrijepljen svjedocima i svi se oko toga slažu ? ? ?

Svaki "apostol" piše svoju verziju o tome tko je prvi vidio prazan Isusov grob (ne i Uskrsnuće!), što je nakon toga rekao i koga je našao:
Je li grob otvoren (Luka 24,2) ili zatvoren kada su stigle žene/žena (Mat 28,1-2); Koga su vidjele kraj groba? Anđela (Mat. 28,2) ili mladića (Marko 16,5) ili dva muškarca (Luka 24,4) ili dva anđela (Ivan 20,11-12); Jesu li ti ljudi ili anđeli bili izvan (Mat. 28.2) ili unutar grobnice (Marko 16,5, Luka 24,3-4, Ivan 20,11-12).; Stajali (Luka 24,4) ili sjedili (Matej 28,2, Marko 16,5, Ivan 20,12).; Je li Marija Magdalena prepoznala Isusa kad joj se prvi puta pojavio? Da (Matt. 28,9). Ne (Ivan 20,14).

a. Prema Mateju 28,1, "dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.."

b. Prema Marku 16,1, ", Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma ...o izlasku sunčevu, dođu na grob."

c. Prema Luki 23,55; 24,1 i 24,10 "žene koje su s Isusom došle iz Galileje." Među njima bijahu: "Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva." Po Luki u 24,10 ima barem još dvije druge.

d. Prema Ivanu 20,1-4, "još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob".

Svi se slažu samo oko toga da je glavni svjedok praznog groba - a prazan grob znači da je mrtvac odletio u nebo - Marija Magdalena, ex-luđakinja iz koje je Isus istjerao 7 (SEDAM) demona (Po Marku 16,9; Po Luki 8,2).

Moglo bi se prigovoriti da se radi o "sitnicama", no ta izlika ne vrijedi iz par razlogha. Prvo, vjerskim piscima je itekako bitan svaki detalj. Drugo, ako su apostoli provodili vrijeme zajedno, sigurno su uskladili svaki detalj svojih sjećanja na vrijeme kada je Bog hodao s njima i poučavao ih.

Prije 2000 godina, nije se slavio niti jedan prazan grob, što je činjenica koja bode oči. Tijelo osuđenog pobunjenika su Rimljani po pravilu bacali u skupnu grobnicu, bez ikakva natpisa. Danas se u Jeruzalemu slave DVA Isusova groba, pravoslavni i katolički, oba lažna. Legenda o "praznom grobu" i poznatom bogatom Židovu koji je položio Isusa u novi grob, očita je kasnija svećenička apologetika.

Ne vjeruju u prazan grob:

Popis pisaca, stručnjaka za Novi Zavjet iz 20. stoljeća, koji NE vjeruju da je priča o praznom grobu povijesno utemeljena:
Marcus Borg, Günther Bornkamm, Gerald Boldock Bostock, Rudolf Bultmann, Peter Carnley, John Dominic Crossan, Steven Davies, Maurice Goguel, Michael Goulder, Hans Grass, Charles Guignebert, Uta Ranke-Heinemann, Randal Helms, Herman Hendrickx, Roy Hoover, Helmut Koester, Hans Küng, Alfred Loisy, Burton Mack, Willi Marxsen, Gerd Lüdemann, Norman Perrin, Robert Price, Marianne Sawicki, John Shelby Spong, Howard M. Teeple i Rev. John T. Theodore.

Dvostruko pomazanje mrtvaca

U evanđelju po Marku 16,1 (i po Luki 23,56 - 24,1) čitamo:

Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa.

Kako to kada: Nikodem - donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.
(Po Ivanu 19,39)

Ovo "dvostruko pomazanje mrtvaca" očito se omaklo piscima evanđelja, koji nisu pretpostavljali da će netko uspoređivati njihova razna "izvješća". Nigdje u židovskoj literaturi ne postoji takav ritual: da bi već omotan leš, nakon nekoliko dana raspadanja, ponovno razmotavali i pomazivali.

Kakav križ, kakav križ ?

"Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan."
"Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom."

Mat.10,38, Mat.16,24

Isus to govori prije raspeća. Kako su to razumjeli njegovi suvremenici? Ili je ta rečenica naknadno izmišljena ?

Običaj puštanja pobunjenika (Barabe) na židovske blagdane u Rimskom carstvu nije bio poznat. Niti da rulja odlučuje hoće li ga raspeti ili neće. Što znači da je to vjerojatno Markov izum (A Matej i Ivan su to prepisali). Neki misle da je to bilo Pilatovo pravilo. Dakle nikad nitko osim Pilata, nijedan CEZAR ili guverner u cijelom Rimskom carstvu nikada nije puštao pobunjenike. Samo Pilat poznat po svojoj surovosti (bio je toliko okrutan da su ga vlasti zbog toga morale opozvati iz Rima). Koliko je to vjerojatno za Rimljane koji su autori slavnog Rimskog prava? Ili su biblijski pisci pošto-poto prebacivali krivicu na Židovski narod, a uljepšavali zlodjela Rimljana.

Motiv?
Dokazati da Židovi više nisu Božji izabrani narod, nego su to sad oni - Kršćani, podanici rimskog cara.

Evanđeoska kronologija

Po Mateju	Po Marku	Po Luki	Po Ivanu
gubavac izliječen	Petrova punica izliječena
centurionov sluga izliječen	gubavac izliječen	gubavac izliječen	mjenjači novca izbačeni
Petrova punica izliječena	paralitičar izliječen	paralitičar izliječen	paralitičar izliječen
vode smirene	poreznik pozvan	usahla ruka izliječena
egzorcizam na svinjama	usahla ruka izliječena	centurionov sluga izliječen
paralitičar izliječen	vode smirene	vode smirene
poreznik pozvan	egzorcizam na svinjama	egzorcizam na svinjama	hrani 5000
usahla ruka izliječena	hrani 5000	hrani 5000	Isus pomazan nardom
Isus jaše na dva magarca	Isus jaše jednog magarca	Isus jaše jednog magarca	Isus jaše jednog magarca
mjenjači novca izbačeni	smokva prokleta
smokva prokleta	mjenjači novca izbačeni
	Isus pomazan nardom

Zaključak: jasno se vidi da se slijed događaja razlikuje. Što to znači?
Postoji barem 5 mogućnosti:

1. Bogu vrijeme nije bitno (kao niti točnost).


2. Evanđelja su skrpali desetljećima nakon što su se događaji navodno dogodili pa je logično da je sve pobrkano.


3. Događaji su se odigrali dvaput, npr. Isus je dvaput pomazan skupom pomasti, mjenjače novca je dvaput istjerao (pravo im budi) - ali nije li to malo smiješno?


4. To sam zlobno izmislio, i to nije pravi slijed - bolje je pogledati u Bibliju i provjeriti.


5. Biblija nije bezgriješna, savršena riječ Božja kako neki tvrde, nego ljudski uradak.

Povijesni anakronizmi i greške u Djelima apostolskim

U govoru Gamaliela (Djela 5,36-37), slavni farizej je navodno spomenuo Teudovu pobunu. Međutim, radi se o grubom anakronizmu. Govor unutar Lukinih djela pada u rane tridesete (oko 30-33 n.ere), budući da je stavljen prije Pavlova obraćenja (koji se zbio u Djelima 9). Ali iz Josipovih Starina, (20, 5:1-2) doznajemo da je pobuna bila pod prokuratorom Cuspius Fadusa, koji je službovao tek 44. god. To znači da je Luka napisao da je Gamaliel govorio o pobuni Teuda, koja se tada još nije odigrala i neće se odigrati još 10 godina! Sasvim je očito da Gamaliel nije to mogao reći. [Dibelius, op. cit.: str. 186]

U govoru pripisanu Jakovu (Djela 15, 13-21), Luka piše da je Jakov citirao tekst (Djela 15, 16-18) iz Septuaginte (grčkog prijevoda dijela Biblije pod nazivom Mojsije Petoknjižje), umjesto iz originala na hebrejskom. U ovom tekstu (Amos 9,12), originalni hebrejski ima Edoma, koji se u grčkom prijevodu pogrešno prevodi kao adam (tj. čovjek). Pouka na koju Jakov želi ukazati ima smisla samo ako se isključivo koristi grčki prijevod. Da bi Jakov, pobožni palestinski Židov, citirao pogrešan prijevod Biblije da ukaže na važnu stvar, je naprosto izvan svake povijesne vjerojatnosti. [ibid.: p179]

U Pavlovoj izjavi pred Atenjanima spominje oltar nepoznatom Bogu (Djela 17, 23) i to koristi kao temu odvajanja od njegovih kršćanskih proklamacija. Ali iz starih izvora znamo da se natpis na atenskom oltaru odnosi na nepoznate bogove (množina). Kao što je Hans Conzelmann primijetio: "Pavao sigurno (!) nije mogao tako govoriti, niti je njegovo kršćansko misionarenje moglo započeti na takav način bilo gdje. To može biti samo djelo pisca koji je razvijao svoje paradigmatične diskusije u svojoj mašti."
[Conzelman, The Address of Paul on the Areopagus, Keck & Martyn (ed), "Studies in Luke Acts": str. 220]

Djela 25,13 spominju Bereniku bez spomena tko je ta. Berenika je postala slavna nakon 69 naše ere, nakon što je imala aferu sa Titusom, sinom imperatora Vespazijana. Sve je to sačuvano u Juvenalovim Satirama. Možemo zaključiti da su Djela apostolska pisana nakon 69. god. jer Luka spominje kralja Agripu i Bereniku bez objašnjenja tko su to.
Budući da je Luka želio opisati Agripu kao prilično naklonjenog Pavlu (Djel 25,32), on pažljivo izbjegava spomenuti "sitnicu" da je Agripa bio u incestualnoj vezi sa svojom sestrom Berenikom. To je tipičan primjer kako su pisci evanđelja birali što su htjeli reći svojim čitateljima.

U Euripidovoj Bacchae, redak 447, čitamo sljedeće: 'Sami od sebe (autamato), oslobodiše se lanci s njihovih nogu i ključevi otvoriše vrata (thura) bez ljudske ruke.' U Djelima 10,12, čitamo kako su se vrata otvorila za Petra "sama od sebe" (automatos), a u Djelima 16,26, čitamo kako je potres oslobodio lance sa svih zarobljenika i vrata se sama otvorila.

Je li zemljotres stvarno oslobodio lance sa zatvorenika - nešto što nikad nije zabilježeno kao rezultat seizmičkih aktivnosti? Ili je Luka temeljio svoju priču o bijegu Petra i Pavla na Euripidovoj drami o proganjanim sljedbenicima proganjanog i neshvaćenog božanstva, božjeg sina Zeusa i mlade, smrtne žene?

Uzgred, Euripidova drama 'Alcestis' je o osobi koja dragovoljno umire umjesto drugoga, a zatim je Heraklo oživi i ova 3 dana poslije toga ne može govoriti. Možda je puko nagađanje, ali možda je 'Alcestis' upravo ono što je prvo privuklo pažnju Luke na Euripida.

Spominjanje okruglog kamena na ulazu u Isusov grob, također je anakronizam. Naime, prije razorenja Jeruzalemskog hrama (70. god.). upotrebljavale su se isključivo četvrtaste kamene ploče za zatvaranje grobova. Uporaba okruglog kamenja, koje bi se dovaljalo na grob, nastala je kasnije.

Sve to ukazuje da su Djela apostolska pisano štivo koje je naknadno sastavljano za čitatelje, a ne zabilježene propovjedi ili povijest. To je bila uobičajena praksa tadašnjih grčko-rimskih pisaca.

Tri laži na kojima se temeljilo prvotno kršćanstvo, bez kojih bi kršćanstvo brzo propalo:

- obećanje da će Isus USKORO DOĆI I USPOSTAVITI KRALJEVSTVO BOŽJE (Pavao kasnije priča o "božjem računanju vremena" da to prikrije)
- tvrdnja da je ISUS DOŠAO NE-ŽIDOVIMA (Pavao promijenio da može propovijedati posvuda, jer Židovi nisu masovno prihvatili Pavlinizam)
- apostoli su prvo naviještali ISUSA KAO MESIJU - BOŽJEGA KRALJA KOJI ĆE IZBAVITI IZRAELA OD NEPRIJATELJA - "A mi se nadasmo da je On onaj koji će izbaviti Izraela." (Luka 24, 21)
(navodno su promijenili priču kad im se Isus ukazao i "sve im objasnio")
- i bezbrojne druge laži i pusta obećanja o vječnom životu ako prihvate Isusa i vječnoj muci ako to ne učine, itd. itd.

Djela 2,41 kažu da je 3000 ljudi u Jeruzalemu prešlo na kršćanstvo nakon što je Petar završio svoj govor, a zatim je slijedio porast, prema Djelima 4,4, na 5000 preobraćenih na Salomonovim vratima.

...pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuća Židova povjerovali
Djela 21,8

Imamo na DESETKE TISUĆA židova koji su se pokrstili u Jeruzalemu (prihvatili Krista Isusa Nazarećanina) u vrijeme Pavla. A povijesnih tragova o tom silnom mnoštvu novopečenih oduševljenih Pavlovih pristaša nigdje ni traga. Ti DESECI TISUĆA kršćana uopće nisu sačuvali spomen na slavni prazni Isusov grob, niti išta slično. Zameo im se svaki trag, kao da nisu ni postojali. A vjerojatno i nisu...

To je pregolem broj otpadnika od Židovstva koji bi vjerovali u nešto što je svakom Židovu mrsko - čovjek da je Bog/Božji Sin i da se po njemu spašavaju za vječni raj.
Prvo su ga slavili kao Mesiju dok je bio živ, pa su mu svi okrenuli leđa i vikali: "Raspni ga.", da bi ga vrlo brzo, nakon sramotnog raspeća, na tisuće ljudi prihvatilo i pokrstilo se, samo na osnovu Pavlovih i Petrovih priča da je uskrsnuo iako to nitko nije vidio. To prelazi najfantastičnije zamisli i nema nikakvo utemeljenje u povijesti - niti ikakvog drugog traga osim zapisanog praznog hvalisanja religijskih propagandista. Kako to da su sve te silne tisuće gorljivih preobraćenih kršćana koji su odbacili svoju židovsku vjeru, zaboravile gdje se nalazio Isusov grob? Kao i grob njegove Majke, iz kojega je njezin leš također "čudesno" izletio. Zašto nisu ništa zapisali ili ostavili kakve predmete ili barem kritike i optužbe od "nesklonih pismoznanaca"? Sigurno su znali da će "zli i podli pismoznanci" pisati protiv Isusa. Morali su stoga nešto napisati da bi istina ostala dostupna... ali nisu.

"Kršćanska teologija je najveća katastrofa u povijesti ljudske rase."
[Alfred North Whitehead]

Post je objavljen 15.01.2014. u 15:41 sati.