Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zib

Marketing

Isusova misionarenja po selima

Moram se osvrnuti na biblijske tvrdnje o Isusovom propovijedanju (tj. lika na osnovu kojega su nastale priče), a o čemu kršćani rijetko govore - u biti se radilo o seoskoj prirodi Isusovih putovanja. Evanđelja se striktno bave zabačenim židovskim ruralnim područjima. Bog na zemlji odlučio je svoj jedini posjet tijekom trideset godina, provesti isključivo u zabačenoj, neukoj, nepismenoj, nazadnoj, krajnje nerazvijenoj provinciji. Tamo je većinom tobože propovijedao i činio golema čudesa. Jedina iznimka je zadnji tjedan Isusova života koji je navodno proveden u Jeruzalemu, a koji je neslavno završio.
Isusovo sjedište (velika kuća) bio je Kapernaum (po Marku 1,21; Mateju 4,13; Luki 4,31; Ivanu 2,12), navodno pogranično selo i carinska ispostava sjeverozapadne obale Galilejskog jezera. Odatle, njegova ruta se sastojala iz posjeta manjim gradićima i selima po Galileji:
Marko 1,38-39
Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Po Marku 6,6
Obilazio je selima uokolo i naučavao.

Grčka riječ koju je rabio Marko, komopoleis, je točno prevedena kao sela.
Isusovi suvremenici su s prezirom govorili o tim provincijskim, zabačenim pustinjskim predjelima.
Opća slika iz evanđelja je ta da je Isus bio čisto ruralni i provincijski seljak. Teolog Don Cuppitt ukratko objašnjava u svojoj knjizi - Tko bijaše Isus? - glavne razloge zašto je Galilejca trebalo takvim smatrati:

... mnogo toga sugerira da je Isus sebe ograničio samo na židovske gradiće. Važne trgovačke linije su prolazile Galilejom, i bilo je nekoliko poznatih Helenističkih gradova. Ali za Isusa nigdje ne stoji da je imao ikakvog kontakta s tim glavnim gradovima Sepphoris, Tiberias i Gabara. Isključivo se držao židovskih zabačenih seljačkih naselja. Par riječi koje su mu pripisali u Novom zavjetu, vrsta su aramejskog kojim se govorilo u Galileji: nema dokaza, niti vjerojatnosti, da je poznavao grčki ili ga bilo briga za nežidovsku kulturu. Postoji njegova izreka da je naredio učenicima izbjegavati nežidove i Samaritance (po Mateju 10,5). Ortodoksni Židov koji je putovao između Galileje i Jeruzalema sišao je u dolinu rijeke Jordan preko Jerihona da bi izbjegao Samariju, i izgleda da je često išao tom rutom, jer je snažno povezan s gradićima Betanija i Jerihon.

Ova ruralna slika Isusa nešto nam otkriva. Govori nam koja je bila razina neprosvjećenosti njegove moguće publike i sljedbenika. Tako bi bilo koja vrsta svjedočenja i predaje morala biti prenošena od usta do uha neobrazovanih, primitivnih i nekritičkih galilejskih seljaka. To bi bila publika koja bi posvjedočila Njegovim "čudesima" i slušala njegova "učenja". Je li Isus dakle stvarno postojao, ali se sve o njemu izgubilo osim dobra glasa, pa su morali priče o njemu izvlačiti iz Stara zavjeta, ili je i ta hipoteza neodrživa, jer ga nije ni bilo? Sve je jedna grčka drama.

Evo i priče iz Djela apostolskih, koja potvrđuje kakva je bila razina prosvjećenosti toga doba. Zmija nije ugrizla Pavla (ili je ugrizla, a ovaj nije umro), i narod ga odmah proglasio Bogom.

Pavao na Malti
...Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrućine izađe zmija i pripije mu se za ruku. Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: "Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti." Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa; a oni očekivahu da će oteći i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je Bog.

Djela 28, 3-8
(Pričica o zmiji je posebno interesantna, jer je poznato da na Malti nema zmija otrovnica, niti postoje ikakvi dokazi da su postojale ikada u prošlosti.)

Rulja proglašava Pavla Bogom Hermesom, a Barnabu Zeusom i želi im žrtvovati bikove

U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. Čuo je Pavla gdje govori. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: "Uspravi se na noge!" On skoči i prohoda. Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!" I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati.
Djela 14, 8

Čovjek je imao poteškoće s hodanjem pa je ustao, i odmah Pavla i pratioca proglašavaju Vrhunskim Bogovima Univerzuma (Zeus i Hermes). Ove dvije priče pokazuju koliko su ljudi toga doba bili spremni povjerovati da bogovi mogu preuzeti ljudski oblik i hodati među njima, te da je mala predstava dovoljna da ih se uvjeri u nečiju božanstvenost. Povjesničari toga vremena zabilježili su mnoge prevarante koji su sakupili tisuće sljedbenika uvjeravajući ih da posjeduju božanske moći.

Iz jedne epizode s Isusom, učenici su shvatili da je Isus rekao da jedan od njih neće nikada umrijeti - postat će besmrtan. No radilo se o nesporazumu. Taj je nesporazum indikativan o stupnju lakovjernosti i praznovjerja koji je bio u glavama apostola. Pogrešno protumačena riječ, i eto besmrtnika među njima.

Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: "Gospodine, tko će te to izdati?" Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?" Odgovori mu Isus: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!" Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus mu nije rekao: "Neće umrijeti", nego: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?"
Evanđelje po Ivanu 21, 20
To bi se moglo protumačiti i ovako: Isus je rekao da će taj učenik (voljeni Ivan, koji je bio najmlađi od svih) ostati još uvijek živ, dok se Isus uskoro ne vrati na oblacima u slavi na Sudnji dan. Pisac "nam tumači" da Isus nije rekao da on neće umrijeti, nego "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?". Drugim riječima, "Ako ja /Isus/ želim da on ostane živ, dok se ne vratim za Sudnji dan, što ti imaš s time?". Pisac je morao to "objasniti", jer bi vjernici kasnije mogli zapitati: "Kako to da je Ivan umro, a Isus se još nije vratio, kako je obećao." Tako imamo vrlo banalno i neuvjerljivo objašnjenje da je Isus mislio na to da će ga Ivan pričekati dok se ne vrati s puta valjda ili sa šetnje (!?), a apostoli u tome vidjeli proročanstvo o Dolasku. Budući da je Isus obećao da će neki od njih biti živi dok se On ne vrati, logično je povezati to proročanstvo s mladim Ivanom, i pretpostaviti da će on biti jedan od tih koji će ostati živi. No logika u Bibliji koju obrade teolozi očito nema mjesta.

Petar i Ivan - nepismeni i neuki ribari iz zabite pokrajine


Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; Grčki: / anthropos agrammatos kai idiotes
Djela 4, 13