Marketing
Sumnjivi Nazaret
Dokaze za postojanje grada po imenu Nazaret u Isusovo doba, nije lako naći. Iako postojanje ili nepostojanje Nazreta nije presudno u dokazivanju Isusove povijesnosti, ipak je neobično.
Mjesta u Novom zavjetu na kojima se spominje grad Nazaret:
• Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.
Mt 2,23
• U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski GRAD (Polis Natzoree) imenom Nazaret (27) k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova
Lk 1,26
• Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj GRAD Nazaret.
Lk 2,39
• A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju.
Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području
Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji
Mt 4,12
• Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?" A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."
• Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako
i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje,
iz GRADA Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem
Lk 2,3
• "Nađosmo onoga, o kojem su pisali Mojsije u zakonu i proroci: "Isusa, sina Josipova iz Nazareta."
Natanael mu odgovori: "Iz Nazareta može li doći što dobro?" Filip mu reče: "Dođi i vidi!"
Kad Isus vidje Natanaela gdje dolazi k njemu, reče za njega: "Evo pravoga Izraelca, u kojem nema lukavstva!"
Ivan 1,47
Mt 2,23
• U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski GRAD (Polis Natzoree) imenom Nazaret (27) k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova
Lk 1,26
• Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj GRAD Nazaret.
Lk 2,39
• A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju.
Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području
Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji
Mt 4,12
• Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?" A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."
• Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako
i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje,
iz GRADA Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem
Lk 2,3
• "Nađosmo onoga, o kojem su pisali Mojsije u zakonu i proroci: "Isusa, sina Josipova iz Nazareta."
Natanael mu odgovori: "Iz Nazareta može li doći što dobro?" Filip mu reče: "Dođi i vidi!"
Kad Isus vidje Natanaela gdje dolazi k njemu, reče za njega: "Evo pravoga Izraelca, u kojem nema lukavstva!"
Ivan 1,47
Izvor: Enciklopedija Biblica, obradio T.K. Cheyne i J. Sutherland Black, Adam i Charles Black, Vol. III, 1902., 3362. [Napomena: radi se o oprezno sročenom i uvijenom teološkom zaključku članka: "Nazaret", od: T.K. Cheyne, Canon of Rochester]. "Stoga je još nužnije, hrabro se suočiti s ovim kompleksnim kritičkim problemom ["Nazareth", kao mjestom djetinjstva, mladosti itd., "Isusa Krista"], jer, unatoč postojanju grobnica usječenih u stijene povrh brda, prema zapadu, ne možemo se odvažiti na pozitivnu izjavu o tome da je postojao grad zvan Nazaret u Isusovo vrijeme. " |
Teza da je Isus iz grada Nazareta, lukav je Matejev apologetski trik, da bi otklonio svaku sumnju u to da je Isus imao židovski nazorejski zavjet. Morao je riječ za židovski zavjet pretvoriti u nekakav grad Nazaret, jer židovski Isus onda ne donosi ništa nova, samo preuzima postojeće ideje i zauzima se za židovstvo.
Kršćanski teolozi i "arheolozi" su nam dužni dokazati da je grad pod imenom Nazaret postojao u Isusovo doba, jer ga znanstvena arheologija i historiografija još nije pronašla. Istraživanje onemogućava i naselje koje je tamo danas izgrađeno. Dok god to ne učine, taj "grad" ostaje u domeni religijskih mitova i legendi. Iako izostanak dokaza ne mora nužno značiti da taj grad (ili selo) nije postojao, imamo mnoštvo mjesta u literaturi gdje se mogao pojaviti, ali ga nema. Čudno za preslavni grad gdje je cijeli život boravio čudesni uskrsli Bogočovjek, utjelotvorenje samoga Božanskog Logosa, Sin Božji i Bog sam. Još čudnije da ta silna mnoštva Isusovih suvremenika, poklonika i "rođaka" nisu sačuvala pobožan spomen na taj grad.
Povjesničar Josip Flavije (37. - 100.) (židovskog podrijetla Josif ben Matitjahu Hakohen) nabraja nekih 45 imena gradova i sela malenog prostora tadašnje Galileje. On opisuje i Jafu gdje je radio na njezinoj utvrdi - selo koje je tek kilometar od današnjeg grada kojega obilaze turisti kao Nazaret.
Ovaj povjesničar je vodio vojne operacije uzduž i poprijeko Galileje, u drugoj polovini prvog stoljeća. Osobno su ga jako zanimale i tadašnje religijske sljedbe, koje je sve proučio i sudjelovao u njima. Nigdje u svojim knjigama ne spominje nikakav Nazaret, niti ikakva Nazarećanina [Leedom; Gauvin itd.]. Da je kojim slučajem stvarno s divljenjem spomenuo Isusa kao Mesiju, dva puta u svojim spisima, a ne radi se o kršćanskoj krivotvorini, bilo bi čudno da nije spomenuo i grad gdje se taj "velikan" rodio.
• jedan od artefakata s kojim se hvališu da podupire postojanje grada Nazareta, gdje je Isus navodno živio, dolazi iz iskopina "vezanih uz multimilijunsko mega-turističko odredište nazvano Nazaretsko selo," a sve je to obilno financirano od strane međunarodnog konzorcija kršćanskih grupa" (Salm, str. 343-44).
• nema ga, kao niti ikakva Nazarećanina nigdje u Starom zavjetu (iako Matej izričito tvrdi da ga spominju (starozavjetni) "proroci" - "da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin" (Mt 2,23 ). Valjda je Matej opet nešto pogrešno pročitao kao u primjeru s "dva" magarca.
• niti jedan od apokrifa ne spominje Nazaret (a tih, od Crkve zabranjenih, prokletih i spaljivanih spisa je bilo na gomile, i još uvijek se nalaze). Na više mjesta se spominju nazareni - oni koji uzimaju židovski zavjet, a u Filipovom evanđelju je Isus pripadnik "sekte nazarena". To upućuje na konfuziju između nazarena - židova koji su uzimali poseban zavjet čistoće - kao nekakve sekte i pogrešnog shvaćanja da se radi o stanovnicima "grada Nazareta". Vrlo vjerojatno je tako nastao mit o "gradu Nazaretu".
• nema starih povjesničara niti kartografa prije početka 4. stoljeća, koji su pisali o Nazaretu
• nema arheoloških niti bilo kakvih drugih dokaza da je taj grad ili čak selo postojalo "u vrijeme Isusa" (za zaselak poganskog Seforisa, s par kuća i grobova, koji pokušavaju podmetnuti pod grad Nazaret nema nikakvih indikacija da bi se nazivao Nazaretom).
• Talmud, premda navodi 63 Galilejska grada, nikada ne spominje Nazaret, kao niti rana rabinska literatura.
• Nazaret nije bio upisan u popis plemena Zebulona (Jošua 19,10-16) koji spominje susjednih dvanaest gradova i šest sela.
• čak niti Sv. Pavao nikada ne spominje u poslanicama taj grad gdje je odrastao i živio njegov slavni Spasitelj svijeta (Timoteju, Titu, Filemonu, Hebrejima). Nikada ne koristi poznati izraz "Isus Nazarećanin".
• Svoga Nazarećanina niti Nazaret ne spominje niti Petar u svojim poslanicama Rimljanima, Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, Solunjanima, niti Jakovljeva poslanica, niti Ivanove poslanice, niti Jude apostola, kao niti Otkrivenje. Samo 4 evanđelja i spis naslovljen 'Djela apostolska'.
• dakle Nazaret niti "Nazarećanin Isus" nisu spomenuti ni u jednoj od novozavjetnih poslanica,
a također ni u djelima tadašnjih povjesničara
• Nazaret nije nigdje spomenut u starim židovskim izvorima ranije od trećeg stoljeća (židovska enciklopedija).”
• Arheološka iskapanja su pokazala da je na mjestu današnjeg Nazareta bilo pradavnih naselja, pod tko zna kakvim imenima, ali nema kontinuiteta tih bezimenih naseobina do Isusova vremena.
• Stotine milijuna ljudi doznali su za maleno mjesto Kumrovec, samo zato jer je tu rođen Tito. Rodna mjesta slavnih osoba ne ostaju zaboravljena. A neposredno nakon Isusove smrti, na tisuće je ljudi u Jeruzalemu tobože prešlo na kršćanstvo (prema Novom zavjetu). Kako to da nisu zabilježili i pohodili mjesta povezana s Isusovim životom (ljude, grobove, kuće, mjesta gdje je odrastao Bog na Zemlji)? Kako to, ako već sami nisu ostavili ništa, nitko ih nije spomenuo? Kako god Nazaret malen mogao biti, događaji oko njegova najpoznatijega stanovnika, pročuli bi se naširoko, i spominjao bi se taj grad, barem uzgred. Ali ništa od toga.
• Citat iz biblije: "mnoštvo ljudi" iz Nazareta: "Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada* i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave."
Nema nikakva ponora u koji su ga "zli Židovi" mogli strmoglaviti, samo blagi brežuljak izvan doline gdje ga sada smještaju. Nema također nikakvih ruševina sinagoge iz tog perioda. Revni crkveno plaćeni franjevci su iskopali samo nekakve grobove isklesane u stijenama (a bogme su se trudili).
* Napominjem da se u Novom Zavjetu razlikuju sela, naselja i gradovi (grčki piše: 'polis Natzoree').
• Ako je Nazaret stvarno bilo malo seoce, izgubljeno u galilejskim brežuljcima, ne bi li pozivanje na 'Isusa Nazarećanina' potaklo odgovor mnoštva: 'Isus ... ODAKLE?'
• u 3. stoljeću, slavni kršćanski apologet Origen je branio priču iz evanđelja o "slavnome gradu" Nazaretu, ali nije imao pojma gdje se on nalazi - premda je živio u Cezareji, samo 50 kilometara od sadašnjeg grada Nazareta! On spominje ime Nazaret ili Nazara - ne zna točno koji naziv je ispravan, ali nije se potrudio uputiti u susjedstvo, na hodočašće u ta znamenita mjesta i raspitati se. Pa o tim mjestima je pisao cijeloga života i žestoko branio tu vjeru od napada kritičara. Očito se i on opredijelio za "simboličko tumačenje" koje nema utemeljenja u arheologiji, kao niti u stvarnosti. On zaključuje da su mjesta u evanđeljima vjerojatno izmišljena, a priče nisu doslovna istina.
• Prema istraživanjima opisanim između 1955. i 1990., nikakvi arheološki dokazi nisu nađeni iz Asirskih, Babilonskih, Perzijskih, Helenskih ili ranih Rimskih vremena.
• lažljiva carica Sveta Jelena ("zaštitnica svih arheologa") (vidi lažne relikvije koje je "iskopala" i zato ima golemi mramorni kip u bazilici Svetoga Petra u Rimu) također po naredbi svoga carskog sina traži taj grad po Galileji, ali ne nalazi ništa, pa neki stari zdenac (jedini izvor vode u kraju što ga čini još manje vjerojatnim mjestom za grad) krsti u "Zdenac Blažene djevice Marije" i tu car gradi baziliku. Morala je nešto naći, jer bi njezin put bio
uzaludan i vratila bi se caru neobavljena posla. To je obavila samo godinu dana nakon što je njezin carski sin sazvao koncil u Niceji gdje je na silu ujedinio zavađene kršćane, a potom progonio "heretike" i spaljivao njihove knjige. Hitno mu je trebao dokaz da ono što piše u tim vjerskim spisima (4 evanđelja) nisu puke tlapnje, nego postoje i povijesni dokazi da se to zbilo. Kako je to izostalo, morao je "dokaze" sam načiniti. Tako je započela izgradnja izmišljenog Nazareta.
• Nešto dalje imamo Crkvu Sv. Josipa, koja je izgrađena, ni manje ni više, nego iznad stolarije Svetoga Josipa!
• Egeria pohodi to područje god. 383. Ovoga puta, lukavi redovnici joj pokazuju "veličanstvenu špilju" - i uvjeravaju je da je to "pećinska kuća Blažene djevice Marije" (zar nije odletjela za Trsat-Loretto? - vidi pod: Povijest - Pobožne laži - Relikvije - Marijina leteća kućica). Tako je nastalo novo mjesto za hodočašća i izgrađena bazilika god. 570. Danas se oko te špilje nalazi najveći kršćanski tematski park na Srednjem istoku, kojega obilazi preko milijun posjetitelja godišnje što predstavlja 50 % ukupnih posjeta Izraelu.
• Desna slika prikazuje da su na samo par metara od kuće Blažene djevice - grobovi. Ona tu nikako nije mogla stajati, jer to židovima brani njihova vjera.
K - rimski grobovi tik do nje
CA - nekakva kasnije izgrađena bogomolja na tobožnjem mjestu Marijine kuće
• Franjevci tamo već dugi niz godina grozničavo kopaju i prekapaju, pa su nakopali novca i grnčarije, i zaklinju se da je to dokaz postojanja grada Nazareta. Ali sve su to predmeti povezani s ukopom pokojnika u grobove. Navedimo neke vrlo pristrane i lažljive "katoličke arheologe" koji su mnogo puta nađeni u pobožnim podmetanjima: otac Bellarmino Bagatti (u svome djelu: "Excavations in Nazareth" mimoilazi rimske grobove točno na mjestu gdje je danas "kuća naviještenja B.D. Marije" i skandalozno ih proglašava križarskima), Stephen Pfann, James Strange i drugi kršćanski sponzorirani "junaci".
• Stalne podvale:
Budući da su milijuni vjernika raznih religija živo zainteresirani za prostor gdje je možda hodao njihov božanski junak, nije niti čudo da se oko toga razvio unosan biznis. Svako toliko iskrsne nekakav artefakt ili "otkriće" koje objave svi svjetski mediji. Nedugo nakon toga, procuri vijest da se radilo o podvali, da je otkriće iz ranijih vremena nego što se mislilo, ili čista prjevara. Demanti tih vijesti nisu popularni kao senzacionalne vijesti o "otkriću", tako da prođu neprimijećeni, pa fanatici nastave objavljivati te vijesti kao istinite. Od kosturnice Isusova brata, obrednih bazena, tunela, raznoraznih predmeta itd.
Zanimljivo da religijaše nimalo ne zabrinjava golem broj laži koje se generiraju "u ime Kristovo". To se brzo zaboravlja, ali pohlepno se gutaju i pamte "najnovija otkrića".
Isusov tematski park - Christland
Bez obzira na izrečene činjenice (koje svećenstvo prikladno prešućuje), posjetitelj današnjeg "Nazareta" može posjetiti sobu u kojoj je Blažena "primila" anđela Gabrijela. Vide se Marijina kuhinja i Josipova radionica. Evo i sobe u kojoj je boravio Isus na povratku iz Egipta, a imamo i mjesta gdje se rodila Djevica Marija - ima ih, naravno, nekoliko, ne brojivši njeno mjesto rođenja u 5 milja dalje u poganskom Seforisu ili pak u Jeruzalemu.
Čudnovata stvar u svemu tome je, da su sva ta presveta mjesta u špiljama i pećinama. Zar su svetu obitelj sačinjavali trogloditi? Obitelj Kremenko? Takva mjesta su bila vlažna i sasvim nepodesna za život. Druga stvar je da su sva ta mjesta par metara od izdubljenih grobova, ili su i sama bila pećinski grobovi u ovo ili ono doba. Mjesto
za pokop. Budući da židovski Zakon strogo zabranjuje stanovanje u neposrednoj blizini grobova*, moramo pretpostaviti da je ta "primjerna židovska sveta obitelj" u kojoj se rodio Krist, bila neprekidno u stanju ritualne nečistoće!
• Židovska enciklopedija precizira (www.jewishencyclopedia.com), da prema rabinskim propisima, grobovi moraju biti udaljeni od naselja barem 30 metara (B. B. ii. 9). Obično su mnogo dalje izvan grada (Luka vii. 12; Ivan xi. 30).
• Klerici sa katoličkih "sveučilišta" rukama, nogama i zubima pokušavaju nešto iskopati i dokazati da je u Isusovo doba postojao grad Nazaret, ali zasad bezuspješno. Tjera ih grčevita potreba da dokažu da je njihova ideologija u pravu, ali i silni crkveni novci. Pri tome se obilno služe i prijevarama, zato svaku njihovu izjavu treba uzeti s vrećom soli i strogo znanstveno provjeriti (npr. Richmond proglašava neke vaze iz grobova "helenističkima" koje su 500 godina mlađe itd. da bi probao proturiti laž o postanku nekoga grada u vremenu neposredno prije Isusa). Ako nema grada Nazareta iz 1. stoljeća, postojanje čudotvornog Božanstva Isusa je upitno, a onda im je uzaludna njihova vjera. Nije niti čudo da se ogromna Vatikanska mašinerija zvana Crkva bori za svoj opstanak "dokazujući" nedokazivo do zadnje kapi znoja ... ili krvi.
• Iskapanja Michael Avi-Yonah-a kod Cezareje 1962. otkrila su navodno prvo spominjanje Nazareta na mramornoj ploči u sinagogi u Caesarea Maritima-i. Datirana je u kasno 3. ili rano 4. stoljeće! Spominje svećeničku obitelj koja se sklonila u grad koji je teško pročitati, ali lako je moguće da se radi o Gennezaretu.
• Arheolozi su neke nađene materijalne fragmente na tom mjestu i u okolici datirali na nekoliko stoljeća prije Isusovog vremena, i pretpostavili da ustvari pripadaju nekom bivšem i nestalom neimenovanom antičkom naselju - a između tih zadnjih antičkih nalaza i današnjeg doba nema dokaza o kontinuitetu urbanog života na tom mjestu (ustvari povezano s gradom Jafa), pa tako ni potvrde da je tu postojao neki grad u Isusovo vrijeme.
Zaključak arheologa na osnovu nalaza: najranija moguća interpretacija artefakata iz grobnica je 2. polovina prvog stoljeća. Uobičajena je početak drugog stoljeća. Kada je 'Isus' imao oko 25 godina, do tog vremena nema apsolutno ništa na tom mjestu - sve od kasnog željeznog doba (700 pr. nove ere).
• Neubaurer (La géographie du Talmud, str. 190.) citira elegiju židovskog pjesnika Eleazar Ha-qalir (8. i 9. stoljeće!). Ta elegija "Ekah Yashebah" spominje svećeničku klasu Nazareta [ = "Mishmeret"] na osnovu davnih, sada nepostojećih Midrašima. Kaže da je nakon Bar Kochba pobune, nakon 135. god., Nazaret bio sjedište Happizzez svećeničkih obitelji, što je bio 18. svećenićki niz prema bibliji, Knjiga ljetopisa 24, 15. (izvor: Židovska enciklopedija). To se sve poklapa s nastankom prvog evanđelja. Pisac je možda čuo za nekakvo naselje koje bi se nekako moglo povezati s (nepostojećim) proročanstvom, pa je to tako i zapisao. Dakle ovaj "dokaz" o postojanju Nazareta poslije 70. god. oslanja se na elegiju iz OSMOG i 9. stoljeća, koja je (valjda) nastala na osnovu nekakvih nepoznatih "tradicija usmene predaje", s vrlo napornim kombinacijama oko hebrejskih slova da bi se navuklo da piše o gradu Nazaretu. Bez ikakvih daljnih potvrda. "Katolička enciklopedija" nonšalantno spominje taj "dokaz", koji su iskopali nakon stoljetnih potraga armije apologeta. Toliko truda, s tako sićušnim (i sumnjivim) rezultatom.
• Neki predlažu hipotezu da je sinagoga koja je mogla postojati u Nazaretu uništena, pa nema nikakva traga od nje. Ali sinagoge iz 1. stoljeća su pronađene u brojnim galilejskim gradovima (npr. Masada, Gamla, Jafa), i nema nikakvih zabilješki o masovnom uništavanju koje bi se desilo u blizini Nazareta, koje bi zajedno s temeljem uništilo tamošnju sinagogu da je postojala.
• Neki sugeriraju da se sinagoga za Židove 1. stoljeća mogla smatrati naprosto bilo kojim mjestom okupljanja 10 ljudi na molitvu. U tom slučaju, kuća postaje "sinagoga" za religijske potrebe. A takva kuća ne bi dugo trajala. Iako se takvo što događalo, istraživanja jezika u evanđeljima pokazuju da je riječ sinagoga, koja se koristi samo 43 puta, upotrijebljena samo za opis odvojenih građevina u Kapernaumu (Marko 1,21; Luka 7,5; Ivan 6,69), Jeruzalemu (Ivan 9,22; 12,42; 18,20), ili Gadareni (Marko 5,22; Luka 8,4). Tako da moramo pretpostaviti odvojenu strukturu u tom navodnom Isusovom rodnom gradu. No ta "struktura" nije nađena. http://www.nazarethmyth.info
• Osim totalnog izostanka bilo kakvih tekstualnih referenci na grad Nazaret u hebrejskom Talmudu i Tori, kao i u djelima Flavija, ne-biblijske reference se ne pojavljuju prije 200.te god., i to u djelu sumnjiva crkvenjaka Euzebija, koji konstruira "slavnu" crkvenu povijest (Povijest Crkve 1.7.14), gdje navodno citira Sextus Julius Africanusa da je spomenuo “Nazaru” kao selo u "Judeji" i smješta ga blizu isto tako neidentificiranog “Cochaba.” Ovaj čudnovat opis se ne slaže s tradicionalnim smještanjem grada Nazareta u donjoj Galileji. On dalje naklapa da je Herod iz zlobe spalio sva dotadašnja rodoslovlja, i da su Isusovi rođaci (Desposyni) bili jedini Židovi koji su brižno zadržali podatke o svome podrijetlu "još od vremena robovanja u Egiptu" (sve povijesno totalno neutemeljene tj. smiješne izjave). Valjda je to njegov način tumačenja kako samo kršćani imaju kompletnu Isusovu geneologiju.
Eusebius, Historia Ecclesiae, 1.7.11,13-14
Euzebij navodi i nekakvog Hegesipa, da su priprosti seljaci koji su tvrdili da su unuci Isusove braće, bili postali vođe kršćanskih crkava po toj "rodbinskoj vezi".
• Zanimljivo je kako Marija Isusa prikazuje u Jeruzalemskom hramu, a ne "Nazaretskom hramu" (jer se 'trebalo ispuniti proročanstvo': "I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite" (Mal 3, 1)). Isus kao tinejđer također odlazi u 100 km udaljeni Jeruzalemski hram da ondje zadivljuje rabine svojim 'savršenim poznavanjem svetih židovskih spisa'. Zašto to ne čini i u sinagogi grada Nazareta? Inače, talmudski zakon je obvezivao svako židovsko naselje, a kamoli grad, da ima sinagogu. Bez sinagoge nema grada, a bez grada Nazareta nema niti njegova najslavnijeg stanovnika.
Apologeti postavljaju sljedeće pitanje (u nedostatku ikakvih materijalnih dokaza): "Kako je moguće da netko izmisli grad koji ne postoji, izlažući se opasnosti da ga raskrinkaju kao varalicu?
Pitanje bi imalo smisla da su evanđelja pisali apostoli na području današnjega Izraela u Isusovo vrijeme. Oni takvu grešku ne bi načinili, niti bi im to suvremenici dopustili. Međutim, evanđelja su vremenski pisana oko 100 godina NAKON Isusova raspeća, a prostorno daleko IZVAN Izraela, od strane ljudi koji NISU bili apostoli, a po svemu sudeći nisu niti kontaktirali s nekakvim prvotnim apostolima, nego su to bili grčki pisci koji su ovlaš poznavali židovsku vjeru (to će vam potvrditi svaki iole upućeniji Židov), a pisano je za poganske narode rimskog carstva, a ne Židove.
Autor evanđelja "po Mateju" je vjerojatno krivo shvatio riječ "Zvat će ga nazirej" (Knjiga o sucima 13.,5; Samson - nazirej božji) u Starom zavjetu i greškom izmislio Nazaret: "Zvat će se Nazarećanin". Vjernici su onda izgradili današnji Nazaret.
Ujedno je prikrio ikakvo povezivnaje lika Isusa kao esena nazorejske sljedbe. Kako postoje spisi (npr. FIlipovo evanđelje), gdje je Isus nazorejske sljedbe (ili Pavao na sudu), to je svakako trebalo zabašuriti nekako, pa je od sljedbe prikladno nastao grad.
Današnji Nazaret, u stvari je smješten u udolini, okruženoj blagim brežuljcima. Cijela regija je karakteristična po ravnicama i blagim uzdizanjima tla bez ikakvih vrhova ili oštrih klisura. Teren se opravdano naziva kao visoki bazen, jer u jednom smjeru imamo mnogo nižu ravnicu Esdraelon. Ali nema sumnje; današnji Nazaret je izgrađen u dolini, a ne na brdu. Čak i srednjovjekovni grad je ispod vrha, zaštićen od vjetra. Počevši od 1957., židovsko predgrađe, zvano 'Nazerat Illit' ('Gornji Nazaret') izgrađeno je na vrhu brijega istočno od grada.
| Lijevo i desno: |
|
| Dugo bi trebalo ljudima iz "sinagoge u gradu" da dospiju do vrha 'klisure" s koje bi ga naglavce bacili u pogibeljnu dubinu! | ||
Još nepostojećih gradova i geografskih grešaka
• Biblijski grad Betanija, kako s jedne, tako i "s druge strane Jordana" (gdje je Ivan "Krstitelj krstio" Isusa da ga oslobodi Istočnog grijeha), nepoznat je povijesti i arheologiji. Ne poznaje ga čak niti Origen, koji pretpostavlja da je
greškom bila riječ o nekakvoj Betabari i priklanja se simboličkom značenju te riječi. Niti taj grad nije nigdje dokazan da je postojao.
"Ivan Krstitelj i njegova pokrštavanja u rijeci Jordanu" su kršćanske podvale. Naime, radi se o obrednom uranjanju ljudi u rijeci, što židovi izvode i dan danas (mikve), a uranjali su i u to doba. Obred krštenja beba nastaje kasnije (vjerojatno kopija tog običaja).
• Kana Galilejska je također "grad koji je teško pronaći". Kafr Kanna, Israel ?
Lažljivi Franjevci su izgradili svoju crkvu 1881. baš na mjestu gdje se čudo s pretvaranjem vode u alkoholni napitak "desilo". Imaju drskosti to tvrditi. Crkva ima temelje iz vremena križarskih vjerskih pokolja. Imaju i kamenu posudu za
pobožne posjetioce. Crkva je rađena prema kopiji crkve u Salzburgu poznate po filmu 'Moje pjesme moji snovi'.
Kenet-el-Jalil, Israel (Khirbet Kana)?
Flavije spominje nekakvu Kanu u svojoj autobiografiji. To bi mogla biti ova Kirbet Kana s utvrdom iz tog vremena. Kako su pisci evanđelja često posezali za Flavijem i odatle crpili svoje znanje o Izraelu, nije ni čudo da ne znamo detalje.
Postoje dakle barem 4 kandidata (sela):
• Kafr Kanna, Izrael ?
• Kenet-el-Jalil, Izrael (Khirbet Kana)?
• Ain Kana, Izrael ?
• Qana, Libanon. ?
• Kenet-el-Jalil, Izrael (Khirbet Kana)?
• Ain Kana, Izrael ?
• Qana, Libanon. ?
Prema Katoličkoj Enciklopediji iz 1914., tradicija iz 8.st. identificira Kanu s modernim arapskim gradom Kafr Kanna, oko 7 km sjevernoistočno od današnjeg Nazareta. Noviji istraživači sugerirali su alternative, uključujući srušeno selo Kenet-el-Jalil (poznato i kao Khirbet Kana), oko 9 km dalje na sjever, i Ain Kana, koja je bliže Nazaretu i po nekima je bolji kandidat. Iako je selo Kana, u sjevernom Libanonu, najmanje vjerojatan kandidat, mnogi lokalni kršćani vjeruju da je to ta Kana. Gdje li je Isus napravio svadbeno čudo, kojemu se vesele milijuni pijanaca diljem kršćanskog svijeta?
(da nije to zapisano u Bibliji tko zna bi li nam teolozi zabranili alkohol)
• Isus prijeti vjetrovima i stišava velike morske valove .... na jezeru.
Kad uđe u Kafarnaum ...
Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi,
pogibosmo!" Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"
Galilejsko "more" je ipak samo jezero. Opseg mu je 33 km i uvijek je vidljiva druga strana.
Naziv "Galilejsko more", evanđelisti su (osim Luke koji ga ispravno spominje kao jezero), pokupili iz Staroga zavjeta (Brojevi 34:11 i Jošua /Isus/ 13:27). Možda je nastao kao i popularan naziv "Zagrebačko more" (jezero Jarun).
• "Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske."
Autor očito ne poznaje gdje su Sidon, Tira i Galilejsko more. Naprosto je nemoguće proći preko
Sidona iz Tire da se dođe do Galilejskog mora. Još gore, poznata je povijesna činjenica da nije bilo izravne ceste od Sidona do Galilejskog mora, tijekom prvog stoljeća. Međutim, postojala je od Tire do Galilejskog mora. Tako ovdje imamo dvije geografske pogreške. Marko sugerira da je Sidon na putu između Tire i Galilejskog mora. Međutim, Galilejsko more je jugoistočno od Tire, dok je Sidon sjeverno od tog grada.
• "Gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji" (Mk 5,13) u kome su se svinje strovalile u jezero. Ali jezero je od tog grada udaljeno 60 km.
• "Isto tako ne može se utopiti ni u Gadari (Mt 8,28), jer je to mjesto udaljeno nekoliko kilometara od jezera.
• "Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju."
Ali to piše nakon Isusova razgovora s Nikodemom u Jeruzalemu, a Jeruzalem je glavni grad Judeje. Kao da je rekao: "Bio sam u kafiću na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, pa odoh u Hrvatsku."
U nekim engleskim Biblijama su to prijevarno preveli kao "u pokrajinu Judejsku", da bi izbjegli nelogičnost.
• Petar pita Isusa "Gospodine, kamo to odlaziš?" (Ivan 13,36). Nakon toga reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" (Ivan 14:5). Ubrzo nakon toga Isus predbacuje svojim apostolima 'A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?'. (Ivan 16:5). Je li Isus bio gluh ili zaboravan? Ili su se evanđelja krpala i prepravljala prema potrebi?
• Marija Magdalenska tobože iz grada Magdale.
Međutim, nigdje toga grada. Greška u prijevodu s hebrejskog. Na tom jeziku je Mi(od) Gadol (viša). Starija ili viša. Valjda zato jer su tolike Marije spomenute u Novome Testamentu, da ih je trebalo nekako razlikovati.
• "A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode."
(Ivan 3, 23). Nepostojeći gradovi. D. Paul Glaue, bivši profesor na sveučilištu u Jeni, dokazuje da se radi o grešci u prijevodu (parakalon-parainon / pobuda) gdje je nastalo PAR-AIKON - "u blizini Enona". Kako je Ivan (jedan od autora) vjerojatno prepisivao od Luke, on je iz Lukinog: "I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje." (Luka 3,18) malo ukrasio sa: "u Enonu blizu Salima".
• Josip iz Arimateje - član vijeća Sinedrija koji su osudili Isusa došao je iz nepostojećega grada/sela.
• Juda Iškariotski nije Juda "iz grada Iškariota" koji ne postoji, nego iskrivljeno latinski za 'sicarius' ili "čovjek s bodežom" za Zelota ili Sicarii, tj. Juda Sikarijac. Katolički apologeti (newadvent.com) navode da "nema nikakve sumnje" kako se radi o Judi iz "grada Kariota", pa navode Jošuu 15,25: Kirjat Hesron (to jest Hasor); Međutim riječ Kirjat naprosto na hebrejskom znači grad, grad Hesron. Iz kojega je, dakle, grada Juda ili se radi o "vjerskom ubojici"?
• Kapernaum
grad na obali Galilejskog mora/jezera, trebao bi biti slavni grad gdje je nastalo kršćanstvo. Međutim, Origen koji je često putovao, ne zna za njega. Apostoli koji su tamo živjeli u Isusovoj kući, ne vraćaju se više tamo. Nikakva tradicija ne postoji o tome gradu. Ne štuje se to presveto mjesto Isusova boravka.Tvrdnje kršćanskih arheologa da je taj grad otkriven ovdje ili ondje, možete slobodno zakvačiti mačku o rep. Previše je toga u igri da bismo im olako povjerovali. A mnogo toga u prilog tvrdnji da se vole služiti "pobožnim lažima" i glasno to trubiti na sav glas. Objektivni, neovisni arheolozi pišu o "prerevnom" iskapanju lukavih Franjevaca u gorljivoj želji da iskopaju sinagogu u kojoj je Isus solio pamet židovskim teolozima.
Sapir i Neeman također otkrivaju da je više od 2000 novčića nađeno u navodnom Capernaumu (Telhum), sakriveno i zatajeno preko 40 godina, očito stoga jer se nalaz nije slagao s očekivanjima arheologa-kršćanina Dr. Gaudence Orfali-a. Taj se stvarno potrudio da pokuša zadobiti ulaznicu za raj - Papa bi ga odmah proglasio za sveca da je uspio dokazati Nazaret, pa makar lagao, samo da se ne otkrije!
• Drugi problemi
U Novom zavjetu, Pavao se naziva "vođa "nazarenske sljedbe" (Djela 24,5):
Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, (6) da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo.
Kada bi se "nazarenima" nazivali stanovnici Nazareta, ona bi Pavao bio vođa tih stanovnika - što je apsurdno. Očito je da se s pojmom "nazaren" manipuliralo, da se iz toga načini nešto drugo, zbog teoloških interesa.
Pojam "Nazarećanin" preferira najraniji evanđelist Marko, koji taj pojam odmah definira (riječima đavolskog demona) u njegovom pravom značenju.
"I stignu u Kafarnaum. (demon poviče) On povika: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!"
(Mk 1,24)
Upravo je to definicija riječi: nazirej! Naime, grupa Mandeana (tzv. sljedbenici Ivana Krstitelja) nazivali su svoje prosvijetljene učitelje nazireji (Natsarenes). U Evanđelju po Filipu (gnostičko djelo iz 2. st.) Nazirej pak označava "istinu".
Josip iz Arimateje?
Čak niti Katolička enciklopedija nije sigurna gdje je taj grad: Iskopala je dva kandidata za "sličnosti" s nazivom toga "grada".
"All that is known for certain concerning him is derived from the canonical Gospels. He was born at Arimathea — hence his surname — "a city of Judea" (Luke 23:51), which is very likely identical with Ramatha, the birthplace of the Prophet Samuel, although several scholars prefer to identify it with the town of Ramleh.
Grčki se čita Harimatea, a to nije Ramatha / Ramla. No apologeti će uvijek naći "što je to moglo biti", ako im paše.
Josip iz Arimateje je trebao biti i potajni Isusobožji štovatelj - opet nonsens grka. Po Marku 14:55 je cijeli Sinedrij tražio da se ubije Isusobog.
Luka i Matej, koji su prepisivali i ukrašavali Marka svojim vlastitim mudrolijama, imaju zanimljive varijacije na temu Josipa iz Arimateje. Luka se izvlači da "premda je bio član sinedrija, ipak se nije slagao s urotom da se ubije isusa" i tek je "čekao na kraljevstvo božije". Matej je pak izbjegao takva zaplitanja, pa je jednostavno napisao da je to bio bogataš koji je ujedno bio i Isusbogov učenik. Taj podatak, Matej je pokupio iz starog zavjeta naravno, da se ispune proročanstva: Izaija 53:9. Ivan smišlja dodatnog suučesnika Nikodema 19:38-42 s kojim Isusa pomazuje i u novi grob stavlja. Po Marku, žene vide polaganje, ali onda kasnije dolaze OPET pomazati Isusov leš. Dakle tajna akcija s Nikodemom otpada.
Craveri otkriva fatalnu grešku tih grčkih pisanija:
"Oni [evangelisti] ne paze na vlastite izmišljotine. U isto vrijeme kada je većina fanatičnih obožavatelja u bijegu, da ne bi bili optuženi za saučesništvo s opasnim pobunjenikom, ovaj najnoviji konvertit se usuđuje riskirati izgon iz vrhovnog židovskog Sinedrija i iz vlastitog socijalnog kruga kako bi izveo djelo milosrđa na lešu pobunjenika kojega su svi napustili za života."
Grci bi htjeli da povjerujemo u njihovu bajku da bi član Vrhovnog Vijeća koje je osudilo Isusa na smrt, i usprkos Rimskog namjesnika koji je tog pobunjenika osudio i likvidirao, išao opasno petljati s obilnim pomazanjima toga leša i odvlačiti ga u grob, dok su njegovi poklonici se razbježali.
Ujedno znalci kažu da su pokušaji identificiranja Arimateje s Ramathaimom (I Mak 11:34) i Ramathaim-Zophim (I Samuel 1:1) bazirani na pukim nagađanjima. (Nineham, Saint Mark: p434)
Motiv je jasan. Smisliti bombastičnu priču oko prazna groba da bi se Grke uvjerilo u svoje pričice.
Ništa dobro iz NazaretaAko su proroci proglasili da će iz Nazareta doći Mesija - kralj Izraelov - Krist - Sin Božji, kako to da se netko drznuo ironično upitati: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Je li to trik koji je kasnije ubačen, da smanji veličinu toga "grada" na što manju veličinu i značaj? Ivan nije čitao Mateja? On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik". Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!" Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?"
Kaže mu Filip: "Dođi i vidi." Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!"
Po Ivanu 1, 44
Odakle naziv grada Nazareta?
Gnostičko evanđelje po Filipu, pisano u 2. stoljeću, pismeno nam svjedoči o načinu nastanka legende o Nazaretu:
"Apostoli koji su došli prije nas, nazivali su ga Isusom nazarenom Kristom ..."Nazara" je "Istina". Stoga je 'Nazaren' "Jedno s Istinom" ..."
– Evanđelje po Filipu, 47.
Teolozima nikako nije odgovarao Isus - židovski nazaren. Više im je odgovaralo pretvoriti ga u Nazarećanina. Isus kao "židovski svetac/isposnik" ruši svu kršćansku teologiju i Njegovu božanstvenost.
Popis stanovništva
- Galileja u doba oko Isusova rođenja nije bila Rimska provincija (za razliku od Judeje, tek od 20. god. n.e.)
Za života Heroda Velikog, Judeja ima status saveznika Rimljana. Ona nije Rimska provincija... to nije isto! Rimljani postavljaju Heroda, ali on ima apsolutni autoritet. Obvezan im je bio npr. poslati vojsku u slučaju da to zatraže. Nisu plaćali porez Rimu i imali su unutarnju samostalnost. August dakle nije mogao zatražiti nikakav popis stanovništva koji je poglavito namijenjen skupljanju poreza. Kad je Herod umro, njegov sin je preuzeo vladavinu, ali je toliko upropastio stvar, da su ga svrgnuli, i tek tada Judeja postaje Rimska provincija.
Nazaret je po mitu trebao biti u Galileji (ne u Judeji!). Zašto bi onda Josip krenuo u Betlehem, ako se u Galileji nije obavljao popis?
Totalno je apsurdno da bi svi morali radi popisa ići u gradove u kojima su rođeni njihovi pradavni legendarni preci prije tisuću godina (kralj David) (Rimljanima je bilo važno samo pokupiti porez). Zar bi Španjolci iz Egipta morali u Španjolsku? Porez je prijavljivao samo muž, glava obitelji. Da ide s njim još i zaručnica, pa k tome u dubokoj trudnoći,
pa preko cijelog Izraela amo-tamo (100+100+200 km = 400 km), a popisi su organizirani u proljeće a ne zimi - nema nikakve logike. Jedina logika te priče je dokazivanje da se "još jedno židovsko proročanstvo čudesno ispunilo u Kristu".
Interesantno je kako je ispalo da je Isus iz grada Nazareta:
Moguće podrijetlo Kršćanstva i mita o Isusu Kristu:
Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.
Po Mateju 2,23
Usporedite sa ovim:
Navještenje Samsonova rođenja Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno - bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca."
Knjiga o sucima 13,5
Matej je krivo preveden, ili je krivo shvatio pojam nazirej - Nazarećanin - (= /grč.: nazoraios). Nigdje nema spomena o nekakvom Nazarećaninu u Bibliji, samo o nazireju Samsonu !
Nazaretska tj. Nazirejska = /grč.: nazoraion/ sekta se spominje i u Djelima apostolskim !
Rasprava pred Feliksom
Nakon pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla.
... Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe (= /grč.: nazoraion/), da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo.
Hebrejski naziv za mesijanske židove bio "Notzrim". Ovo ime potječe od hebrejske riječi 'neitzer', koja znači izdanak -- simbol za dogoočekivanog Mesiju - kralja koji će povesti Izraelce u pobjedu. Godine 100-te prije nove ere, bilo je ljudi koji su se nazivali Notzrim. Premda moderni kršćani tvrde da je kršćanstvo nastalo u prvom stoljeću, jasno je da su se prvostoljetni kršćani u Izraelu držali nastavkom Notzri pokreta, (mesijanskog) koji je postojao već oko 150 godina. Jedan od najpoznatijih samoproglašenih Mesija je bio "Yeishu ben Pandeira", poznat i kao 'Yeishu ha-Notzri'. Poznavatelji Talmuda su uvijek tvrdili da je priča o Isusu započela sa Yeishu-om. Hebrejsko ime za Isusa je uvijek bilo Yeishu, a hebrejski za "Isus iz Nazareta" je uvijek bilo "Yeishu ha-Notzri." (Yeishu je skraćeno za Yeishua, ne Yehoshua.) Važno je napomenuti da 'Yeishu ha-Notzri' nije povijesni Isus, jer moderno kršćanstvo negira bilo kakvu vezu između Isusa i Yeishu-a, a dijelovi mita o Isusu se temelje na drugim povijesnim mitovima osim Yeishu-e. Zašto dakle kršćani vjeruju da je Isus živio u gradu Nazaretu?
Odgovor je vrlo jednostavan. Rani kršćani koji su govorili grčki, nisu znali što je riječ "Nazaren" značila. Rani oblik te grčke riječi je bio "Nazoraios," koji je izvedenica od "Natzoriya," Aramejskog ekvivalenta hebrejskog "Notzri." (Sjetite se "Yeishu ha-Notzri")*. Rani kršćani su nagađali da "Nazarene" znači čovjek iz Nazareta, i tako su pretpostavili da je Isus živio u Nazaretu.
Čak i danas kršćani miješaju hebrejske riječi "Notzri" (Nazaren, tj. židovski vjernik koji je uzeo privremeni zavjet čistoće), "Natzrati" (Nazaretit, stanovnik grada Nazareta, koji je nastao mnogo kasnije) i "nazir" (nazarit), od kojih svaka ima potpuno različito značenje.
* Na hebrejskom je nemoguće napraviti grešku nazir - nacrat, tj, nazirej - nazaret (nun-zajin-roš/nun-cadi-roš-tav). Na grčkom jest - zajin i cadi se jednako transkribiraju! I tako se rodio Nazaret. Nepostojeći grad.
Na vrlo jednostavan način dolazimo do formule: Isus Krist (Krist znači Mesija) = Isus Mesija = "Yeishu ha-Notzri". Nema spomena o Nazaretu, a možda naslućujete odakle je cijeli mit započeo, kao i samo Kršćanstvo !
Komplikacije s Betlehemom
| O BETLEME O Betleme, grade slavni od Boga Najveci si ti od grada svakoga Jer iz tebe nam izade vojvoda Isus dragi, Davidova poroda. | RADUJTE SE NARODI Radujte se narodi, kad cujete glas, da se Isus porodi u blaženi cas. Svaki narod cuj, cuj, i Betlemu pristupljuj, pristupljuj. | VESELJE TI NAVJEŠĆUJEM Veselje ti navješćujem, puce kršcanski. Jerbo se kralj u Betlemu rodi nebeski. |
| TRI KRALJA JAHAHU Tri kralja jahahu s onih suncanih stran tri dara nošahu mir, zlato, tamijan. Tri kralja dodoše pred grad Jeruzalem pitajuc za mjesto gdje se rodi Isus. | OJ, PASTIRI Betlem, evo, nije daleko, Znajte da vam istinu rekoh: U štalici prostoj leži djetešce Na slamici oštroj, janješce. | DANAS SE CUJE Danas se cuje dogadaj novi U zemlji našoj i jeste ovi Braco pastiri, pohitite K Betlemskoj štali i vidite |
| NARODI NAM SE Narodi nam se kralj nebeski Od Marije, ciste Djevice. Na tom mladom ljetu veselimo se, Mladoga Kralja mi molimo. Kraljima zvijezda u Betlem kaže stazicu Po njoj su tako spoznali lako štalicu. | PRISTUPITE VJERNI Pristupite vjerni u radosnom slavlju Dodite, dodite u Betlehem. Pogledajte mladog, andeoskog Kralja DVORANI NEBA Dvorani neba proniješe glase narodom Isus se rodi, spasenje plodi porodom. Betlem je mjesto u kome cisto Djetešce | |
Grad Betlehem, o kome kršćani pjevaju pučke pjesmice, trebao bi se nalaziti oko 10 kilometara južno od Jeruzalema, oko 110 kilometara od današnjeg Nazareta.
Legenda o Isusovu rođenju u gradu Betlehemu pored Jeruzalema, iskonstruirana je na temelju "proročanstva" o Mesiji koji će donijeti mir Izraelu od Mihej 5,1:
A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će
vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj. On će se uspraviti, na pašu izvodit' svoje stado silom Jahvinom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. On - on je mir! Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore, podići ćemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova. Zemlju asirsku oni će mačem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on će nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo.
To je glavno proročanstvo o židovskom Mesiji. Jasno je da to Isus ne ispunjava. Nema mira Izraelićanima, sve do danas. Niti je Isus mačem opasao Asirsku zemlju. "Betleheme Efrato" ne odnosi se na grad, jer se rabi muška zamjenica (a ne ženska za grad), radi se o osobi ili klanu.
Pravi Betlehem?
Interesantno je da je nedavno otkriven gradić samo nekoliko kilometara zapadno od današnjeg Nazareta.
Arheolog Aviram Oshri tvrdi da je to pravi Betlehem koji se spominje u židovskim spisima tj. Galilejski Betlehem. On zaključuje da je to najvjerojatniji rodni grad Isusa, ako je isti postojao. To kršćanski teolozi ljuto odbacuju, jer se time ukida mogućnost Isusovog "ispunjenja mesijanskog proročanstva".
Zapetljancije
U izvještaju po Mateju Josip i Marija žive u Betlehemu i ondje imaju kuću (2,11). Ostaju u Betlehemu sve do djetetove druge godine (2,16) i jedini razlog zbog kojega se ne mogu vratiti nakon bijega u Egipat jest njihov strah od Herodova sina. Stoga odlaze u grad zvan Nazaret, a jasno je da ondje prije nisu bili (2,22-23). Prema Luki Marija i Josip žive u Nazaretu i odlaze u Betlehem samo zbog popisa pučanstva (1,26; 2,4). Nakon rođenja djeteta i usputnog zaustavljanja u Jeruzalemu brzo se vraćaju u Nazaret i ondje ostaju (2.39). Luka nigdje ne spominje boravak obitelji u Betlehemu koji je trajao gotovo dvije godine poslije rođenja, dolazak mudraca u Jeruzalem i Betlehem sa svom pompom koje je takav događaj morao proizvesti, ne spominje genocid djece u Betlehemu niti bijeg u Egipat. I doista, svom pripovijedanju o mirnom povratku iz Betlehema, preko Jeruzalema, u Nazaret, Luka nije našao mjesta za tako strašne događaje i bijeg u Egipat. U izvještaju po Mateju ne spominje se popis pučanstva i ugođaj cijelog izvještaja posve je različit od Lukina.
- 25. prosinca - Božić - je uveo biskup Liberius iz Rima 354. god. na isti dan kad se slavio rimljanski festival Sunca. Iste "pozajmice" vrijede i za uporabu tamjana na misi, svete vodice, vjenčanog prstenja, kićenja bora, posvećivanja crkava nekom svecu ili preuzimanje titule rimskog Pape od njegovih poganskih prethodnika kao 'Pontifex Maximusa', a koji na glavi nosi veliku Mitru optočenu dragim kamenjem.
"Nešto ne znati je loše; ne željeti znati je još gore."
[Afrička poslovica]
Post je objavljen 15.01.2014. u 15:32 sati.