Definicija pojma "vjera" od Boghossiana:
Vjera je: "Pretvaranje da znaš stvari koje ne znaš."
(Pretending to know things you don’t know.)
Tako imamo sljedeće tvrdnje svećenika, malko korigirane:
“Učite svoju djecu vjeri!”
“Učite svoju djecu da se pretvaraju da znaju stvari koje ne znaju.”
“Kad bi svi napustili svoju vjeru, društvo bi moralno degradiralo.”
“Kad bi se svi prestali pretvarati da znaju stvari koje ne znaju, društvo bi moralno degradiralo.”
“Za mene je moja vjera istina.”
“Za mene je istina pretvaranje da znam stvari koje ne znam.”
“Ona ima krizu vjere.”
“Ona ima krizu pretvaranja da zna stvari koje ne zna.”
Alternativa, “Ona ima krizu u činjenici da se pretvarala da zna stvari koje ne zna.”
“Zašto bi ljudi prestali vjerovati ako im to pomaže u svakodnevnom životu?”
“Zašto bi se ljudi prestali pretvarati da znaju stvari koje ne znaju ako im to pomaže u svakodnevnom životu?”
“Sloboda od vjere.”
“Sloboda od pretvaranja da znaš stvari koje ne znaš.”
“Međunarodni vjerski skup"
“Međunarodni skup o pretvaranju da se znaju stvari koje se ne znaju.”
“Ateizam"
“Izostanak pretvaranja da se znaju neke stvari koje se ne znaju.”
Vjernici ne postoje
(varijacija na apologetsku tezu da nevjernici ne postoje, da "svatko u nešto vjeruje")
"Uistinu, svi znate da nema Boga i da je smrt kraj našega iskustva. I ti to znaš. To je duboka, instinktivna činjenica koja je zapisana u nitima naše DNK. To je biološka i evolucijska činjenica koju sve životinje znaju; neki to samo potiskuju iz požude za životom i straha od smrti. Ali duboko u svom srcu, svi znamo da je kraj zapravo kraj i da su ove maštarije koje je čovječanstvo konstruiralo da posudi lažni smisao i umanji naše strahove i pomaže u nametanju društvenog sklada su upravo to: fantazije. Nema stvarnih kršćana/vjernika - samo naturalisti-ateisti koji to opsesivno poriču."
Sveto Trojstvo
" Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto."
Kuda li je to Bog otišao?
Zna li Bog gdje se kreće Satana?
"Odakle dolaziš?"
A on odvrati:
- "Evo prođoh zemljom i obiđoh je"
Knjiga o Jobu 1,7
Tko je pročitao Jahvine misli pa ih zapisao?
Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
Jahve "ide dolje razvidjeti":
Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti."
Post 6,6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.
Jedna od najpoznatijih kontraverzi u cijeloj Bibliji odnosi se baš na ovu rečenicu. Ono što nas iznenađuje kao prvo je sama mogućnost da Bog žali nad onim što je učinio. Ako je Bog svemogući, zašto žali nad svojim dijelima? Zar nije kada ih je činio, znao kakve će posljedice prouzrokovati? Još više nas iznenađuje kako Boga nešto može žalostiti u srcu.
Obećanje ludom radovanje
Tada mu on reče: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." 8 A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?" 9 Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića." 10 Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. 11 Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. 13 Tada Bog reče Abramu: "Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, 14 ali narodu kojem budu služili ja ću suditi; i konačno će izići s velikim blagom. 15 A ti ćeš k ocima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen. 16 Oni će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila." 17 Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. 18 Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: 19 Kenijce, Kenižane, Kadmonce, 20 Hetite, Perižane, Refaimce, 21 Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce."
Čitajući ovaj odlomak, svatko normalan se pita - kome daje zemlju Kanaansku, Abramu ili njegovom budućem potomstvu? Očito je ovaj tekst bio umetnut kako bi se opravdalo zaposjedanje Obećane zemlje Izraelcima pod predvođenjem Jošue.
No u tekstu je uočljivo nekoliko stvari. Abram baš i nije oduševljen Božjim darom. On tu zemlju baš i ne osjeća kao svoju. Konačno od Hetita Efrona kupuje zemlju za grob svojoj Sari. Da je zemlja u njegovom posjedu, nebi ništa kupovao.
Abram nema pravo na tu zemlju jer je ona već naseljena i podijeljena.
Gdje je nestala najveća svetinja svih vremena - Kovčeg saveza?
Oko kovčega saveza u kojem su se nalazile ploče sa "drugih" deset zapovijedi vežu se velike misterije. Kovčeg koji je trebao biti najveća svetinja.
2 Ljet 35,3 govore - Zatim je rekao levitima koji su poučavali sve Izraelce i bili posvećeni Jahvi: "Metnite sveti Kovčeg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga više nositi na ramenima; sada služite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu!
Ta rečenica postavlja brojna pitanja - Gdje i zašto je do tada kovčeg bio? Najvjerojatnije je Jošija nakon što je uklonio iz Hrama hipove Baala i Astarte odlučio vratiti kovčeg na mjesto gdje se trebao nalaziti. No odgovora gdje je do tada bio nemamo.
Ali kovčeg ponovo nestaje, ali od tada za stalno. Kada je Nabukodonozor razorio Jeruzalem i hram, nestaje i kovčeg. Zar nešto tako sveto da bi brojni ljudi dali svoj život za njega može samo tako nestati bez ikakvog objašnjenja? Ne znamo je li uništen, odnesen u Babilon, sakriven na nepoznato mjesto ili odnesen u Egipat ili negdje drugdje - ili je ostao gdje je i bio - u mašti pisaca.
Marko kaže (7,24)
Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti.
Zasto je Isus išao u Tir i što je radio u kući, za koju nije htio da itko dozna da je u njoj?
Biblija pripisuje Bogu neznanje:
Knjiga Postanka I, 3-4:
"I reče Bog: "Neka bude svjetlost!*" I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame."
Po Bibliji, na samom početku, Bog eksperimentira, jer nije znao da je svjetlost dobra dok je nije vidio. Neodgovoreno pitanje: je li prije nego što je Bog stvorio svjetlost bila tama? Očito nije, jer je tek poslije Bog "odvojio svjetlost od tame". Što je onda bilo? Ništa? Niti prostor niti vrijeme. Može li "postojati ništa"? Može li se ništa odvojiti od nečega? Šuplje od praznog? Eto materijala za proučavanje na katoličkim sveučilištima.
Iz 45,7
ja tvorim svjetlost i stvaram tamu.
Post 1,4
Kako to Bog stvara tamu? I stvara svjetlost kao neki drugi entitet, koji se razlikuje od tame? Kako Bog razdvaja svjetlost od tame? Svjetlost na jednu, a tamu na drugu stranu?
Je li moguće izumiti mrakulju? Žarulju, koja, kada se uključi prekidač, ispuni vašu sobu tamom usred bijela dana? Možda bi trebalo patentirati fotone mraka? Antifotone?
____________________
* Po današnjim spoznajama znanosti, u početku nastanka svemira nije bilo svjetlosti, svemir je bio neproziran, vladala je potpuna tama.
Tristo trisuća godina nakon Velikog Praska temperatura se toliko snizila da je
energija fotona manja od energije veze elektrona u atomima vodika, helij i litija. Više
nema slobodnih elektrona. Vezani su u atome, te se od tog trenutka fotoni slobodno
propagiraju. Svemir je proziran. Astronomi mogu studirati evoluciju Svemira do ovog
trenutka. Ovo svjetlo, odnosno elektromagnetsko zračenje koje ima spektar
kao crno tijelo ugrijano na temperaturu od 6000 K je kozmičko pozadinsko zračenje
–”eho” Velikog Praska koje i danas ispunjava čitav Svemir.
Zaključak: od Božjega, "Neka bude svjetlost", i izjave "I bi svjetlost", ili "Vidje Bog da je to dobro", proteklo je 300.000 godina. Izgleda da Bog nije tako svemoguć kako se pretpostavljalo.
" Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: "
Bog se zaklinje samim sobom da će blagosloviti Abrahama. Stvarno je moćan takav Zavjet !
Isus Krist tj. svemogući Bog, pak kaže:
"Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene."
(Ivan 5,31)
Pa se dopunio:
"Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac."
(Ivan 8,18)
Zaboravio je spomenuti i Svetoga Duha, kao svjedoka koji će posvjedočiti za Njih obojicu.
NEOBREZANA USTA
" Mojsije prozbori Jahvi: "Kad me Izraelci nisu slušali, kako će me, spora u govoru, saslušati faraon!"
Biblijski prevoditelj nas je lišio lijepe usporedbe na hebrejskom: " kako će me, "NEOBREZANIH USANA" saslušati faraon ? "
Danas bismo rekli: laprdonja. Zamislite da su usta nekome nalik na neobrezani penis izrazito duga prepucija i da pokušava govoriti, al ne može, nego LAPRDA. :-)
Probodeni Isusovi dlanovi
Na svetim slikama, raspelima, ikonama i sl., probijeni su Kristovi dlanovi u sredini, tobože od čavala kojima je pribijen na križ. Međutim, dokazano je da su Rimljani nesretnike pribijali kroz zapešće, jer bi se inače, pod težinom tijela, pokidala koža dlana. Interesantno je i da su se stigme raznoraznih svetaca (krvave mrlje) također nalazile usred dlana, dakle na pogrešnom mjestu!
Na tisuće Židova su Rimljani pribijali na križ kao kaznu za pobunu. Radi većeg poniženja, kažnjenici su uvijek bili goli.
Križ nije bio simbol ranog Kršćanstva. Isusa su isprva obožavali kao (žrtvenog) Jaganjca Božjega. Tek je Koncil u Konstantinopolisu 707. god. uveo simbol križa s čovjekom pribijenim na njega.
Nogata zmija
U holivudskim spektaklima koji su na platnu oživjeli mitove iz Biblije, stidljivo proviruje i nogata zmija (!?), koja je ponudila Evi plod sa zabranjenog drveta spoznaje. Uhvaćenu na djelu, Jahve joj za kaznu oduzima noge i osuđuje da plazi po svom trbuhu i jede zemlju cijelog života.
__________________
* ZMIJA SE-TA. Ova zmija je nacrtana s parom ljudskih noguu 15. stoljeću prije nove ere u egipatskom papirusu Ani, tzv. "Knjizi mrtvih."
Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog.
Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
(Postanak 3,14)
Imena likova
Izmijenjena su i imena glavnih biblijskih aktera. Jeste li znali:
Blažena djevica Marija je ustvari MIRIJAM. U Starom Testamentu se spominje proročica Mirijama, ali u Novom se isto židovsko ime prekršta u Marija. Zašto?
Isus Krist: Krist znači titulu Mesija, a Isus je grčki oblik od Yehosha. Isus je ustvari židovsko ime Yehosha ben Yoseph (oca Yoseph-a tj. Josipa).
ili na naški:
Joško Josipović
(srpski: Spasoje Josipović)
Ako Mirijam može bit Marija, a Yoseph po naški - Josip, zašto Isus ne bi bio Joško Josipović ili možda Joško Božićević ?
Krist mu svakako nije prezime - znači Mesija - Pomazanik. Međutim...ne znamo čak ni je li ime "Isus" njegovo pravo ime. U Galileji, koja se danas jednim dijelom nalazi u Libanonu, drugim u Izraelu, u Isusovo vrijeme su vladali nemiri i pobune protiv strane rimske vlasti. Židovski narod bio je ispunjen nadom u mesijin dolazak. Nadali su se da će ih on osloboditi od Rimljana, koji su ih potčinjavali. Mnogi proroci, koji su putovali zemljom, pozivali su se na Jošuu ben Nuna kao velikog mitskog uzora osloboditelja. Jošua je kao Mojsijev nasljednik bio vođa izraelskih plemena pri osvajanju zapadnog Jordana. Prema mitu je vodio Izraelce protiv Kanaana i srušio zidine Jerihona uz zvuk truba, te sa izraelskim narodom i zavjetnim kovčegom prešao Jordan, ne smočivši noge.
Ti su proroci sami sebi nadijevali ime Jošua. A ime "Isus" nije ništa doli grčki prijevod imena Jošua. Lako je moguće da se ime "Isus" u ono doba manje upotrebljavalo kao vlastito ime, a više kao oznaka za nekoga tko je nastupao kao Bogom nadahnuti političko/vjerski osloboditelj.
Vjerojatno su ga njegovi pristalice tako nazivali, jer se od njega nisu nadali nadzemaljskom, nego svjetovnom oslobođenju. Da im je slučajno napomenuo da ih nije došao osloboditi od Rimljana, nego od njihovih grijeha, vjerojatno bi ga proglasili luđakom. To je naknadni izum pavlinskih teologa.
Isusova duga, valovita kosa....upitna
"Ne uči li nas i sama narav
da je mužu sramota ako goji kosu?
A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa."
Pavao u 1. Korinćanima 11,14
Jako teška kosa
U svemu Izraelu ne bijaše čovjeka tako lijepa kao Abšalom komu bi se mogle izreći tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane. A kad bi šišao kosu - a šišao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila preteška pa ju je morao šišati - mjerio bi svoju kosu: bila bi teška dvije stotine šekela, po kraljevskoj mjeri.
Religijski pojam "idolopoklonstvo / idolatrija" - za puko ocrnjavanje onih drugih
“Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide. Uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu. Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi. Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju
Psal. 115:4-8, JB:
Idoli su materijalni simboli iza kojih stoje neki religijski koncepti. Ne i po Bibliji! U njoj piše da su to samo mrtvi komadi drveta ili kamena, i da oni koji ih obožavaju čine budalaštinu, jer im kamen neće odgovoriti na njihove molitve. Naizgled mudro rezoniranje, no iza toga se krije nešto drugo. Naime kako drevni Izraelci tako i današnji kršćani u svojim hramovima posjeduju mnoštvo kipova, raspela, svetih slika, i raznog drugog euharistijskog pribora načinjenog, gle, od metala, drveta, kamena ili plastike, koji nit' govore nit' mrdaju, nit se bune ako po njima nužde golubovi ili šišmiši. Dovedete li to u pitanje, odjednom se radi o simbolici. Ali ako se spomenu kipovi i objekti drugih vjera, odjednom to nije simbolika, nego "glupi primitivci obožavaju komad kamena ili drveta kao idol". Vjernici ustvari kažu ovako: "Iza predmeta pred kojima ja klečim, simbolički štujem pravoga Boga. A predmeti pred kojima kleče drugi vjernici predstavljaju idolopoklonstvo prema lažnim i nepostojećim bogovima/demonima, pa oni ustvari obožavaju kamenje i komade drveta." Drugim riječima, samo moje predodžbe su istinite, a tuđe su sasvim glupave.
Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom.
Kovač ga izrađuje na živu ugljevlju, čekićem ga oblikuje, snažnom ga rukom obrađuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.
Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."
Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?"
On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasti svog života i nikad neće reći: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?"
I okolna plemena su Jahvine predmete štovanja (kovčeg saveza, anđeli, mjedeno more, Hram itd.) držali "pukim kamenjem, ciglama i drvetom načinjenim od ljudske ruke, u kojima istinski Bog (njihov) ne prebiva.
Svaka religija svoje predmete drži svetima, a svete predmete njima konkurentne religije, drži izmišljotinama u kojima nema Božje svetosti. Otuda ciničan stav prema tuđim kipovima. Nalikuje bezbožnom, sve dok se ne spomene kakav kip ili građevina ili predmet njegove religije. Eeee, onda su to svetinje, treba se sa pobožnim štovanjem odnositi prema tome, klečati, moliti pred time, biti u svetoj ekstazi. "Na tuđi kipić najbolje je pljunuti ili zafrknuti s nosem. Sotonina obmana i praznovjerje."
[I]Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; širili su svoja krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga ticalo drugi zid; u sredini prostorije krila im se doticahu. I kerubine je obložio zlatom. Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana.
1. KRALJEVIMA 6:29
Islamski apologet će se strogo suprotstaviti, da to nije idolopoklonstvo nego puka simbolika, samo "smjer za klanjati se Allahu". Ali ne priznaje da su kipovi u kršćanstvima/drugim religijama također simbolički smjer obraćanja Bogu. Svaka od religija više/manje drži tuđe simbolične materijalne izraze vjere u Boga - demonskim idolima koji ih vode u prokletstvo i izazivaju izuzetan bijes njihova Boga.
"Druge religije štuju lažne bogove, mrtvo stijenje i kamenje, glupavi su idolopoklonici, ali mi, mi štujemo pravoga Boga (u tijestu tj. hostijici), kojega smo baš mi skužili i on nam se obratio i jedemo Ga."
Katolička propagandna mašinerija također je smislila kako zadržati svoje "kumire" u obliku svetih sličica, kipova, hramova, relikvija, svetaca.... Evo kako to oni rade:
Katolike se često optužuje za neprimjereno štovanje svetih slika, suprotno prvoj zapovijedi: "Ne pravi sebi lika urezana (Izl 20,2)". Katolička Crkva ima stav, da se radi o nesporazumu te da se radi samo o iskazivanju poštovanja, a ne o obožavanju slika. Na Drugom nicejskom saboru 787. godine, zaključeno je da štovanje ikona i kipova ne krši zapovijedi i iznijet je stav, da "tko časti sliku, samo časti osobu prikazanu na njoj".
Sebe su tako lukavo oprali, ali ne pada im na pamet priznati da npr. hindus "samo iskazuje poštovanje" prema kipu svoga vjerskog štovanja, a ne da obožava puke slike, kipove, ljude i sl.
Biblija jasno propisuje izgradnju kipova za svoje bogoklanjatelje:
Pomirilište napravi također od čistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko lakat i pol. Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Tu ću se ja s tobom sastajati i ozgo ću ti, iznad Pomirilišta - između ona dva kerubina što su na Kovčegu ploča Svjedočanstva za uzorak od kola sa zlatnim kerubinima koji će raširenim krilima zaklanjati Jahvin Kovčeg. Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak.
Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina , palma i rastvorenih cvjetova, zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana.
1. Kraljevi 6:29- 1. Kraljevi 6:30
Jahve reče Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda." Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Knjiga Brojeva 21:4- Knjiga Brojeva 21:9
"Prebivalište načini od deset zavjesa: od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika.
Knjiga Izlaska 26:1
"Napravi zavjesu od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini.
Knjiga Izlaska 26:31
Prorok Ezekijel u svoj viziji prolazi Hramom Božjim prepunim reljefa Kerubina:
Od ulaza sve do unutrašnjosti Doma, a tako i izvana te po svem zidu uokolo, iznutra i izvana, bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma između dva kerubina, a svaki kerubin imaše dva lica: prema palmi s jedne strane lice čovječje, a prema palmi s druge strane lice lavlje. Tako bijaše po svemu Domu sve uokolo: od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako i po zidu Hekala. Dovratnici Hekala bijahu četverouglasti.
Knjiga proroka Ezekijela 41:17- Knjiga proroka Ezekijela 41:21
Bog u mesu. Bog u kipovima, Bog u vinu. Bog u drvetu. Bog u građevini, Bog u tijestu... Gdje je tu idolatrija? Ili u svemu tome, ili u ničemu.
To je posprdan pojam, kojim jedna ideologija popljuvava onu drugu, "da se oni mole i obožavaju šupljinu, tijesto, drvo ili kamen, a ne odistinskoga Boga" kojega ovi obožavaju, uz pomoć sličnih materijalnih pomagala (Ćaba, džamija, minaret, kipić Djevice Bogorodice, hostijica, raspelo na proplanku...).
Zlatno tele je "obredni predmet" za jedne, dok je idolatrija za one druge.
Nitko se ne klanja zidu niti papuči. Vjernici se klanjaju Bogu. Mogli bi se klanjat i u sebi, ali izgleda da su ljudima bolje konkretne, materijalne stvari kao orijentiri. Tako se netko klanja Bogu pred kipićem Božjeg Sina, ili njegove Majke, ili u smjeru (otprilike) Ćabe muslimani. Hindusi se klanjaju svome Bogu kojeg simbolizmom predstavlja lik Slona ili Majmuna Hanumana. To je barem sve jasno.
I onda svatko od njih (hindusi baš i ne), kaže da se konkurentska religija klanja npr. ispred pukog kamena, jer taj kamen ne predstavlja pravoga, tj. NJIHOVOGA Boga.
I, na koncu, nije li najgora vrsta "idolatrije", štovanje svojih "svetih" knjiga, spisa koje su ljudi napisali i ustvrdili da je to napiso Bog ili im prišapnuo na uho. Štuju slova na papiru.
Je li Isus bio bogataš koji je razdijelio svoje bogatstvo sirotinji?
Razni prijevodi:
2. Korinćanima 8. poglavlje, 9
Jer znate milost Gospodina našega Isusa Krista, da je, premda je bio bogat, zbog vas postao siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite."
Vi poznajete, naime, darežljivost naše Gospodina Isusa Krista koji, za vas, bogat kakav je bio, učinio se siromahom, za vas obogatiti svojim siromaštvom.
Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.
Očigledno se radi o metafori, a ne o "bogatašu Isusu koji je dao svoje novce sirotima". Iako bi mnogi apologeti tu htjeli vidjeti skromnog, darežljivog Isusa, kao povijesnu osobu, ipak je i to ćorak. Alegorija. Simbolika. Mašta u kojoj je lik Isus i nastao i nestao.
Prva žrtva dugih, dosadnih propovjedi
Pavao je znao do besvijesti ponavljati otrcane fraze na svojim propovjedima. Ista stvar se događa i danas na misama - beskrajna bezumna papagajska mehanička ponavljanja uvijek istih molitvi i riječi, recikliranje prastare "radosne vijesti". Pavao čak to priznaje u poslanici Filipljanima (3,1):
Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti!
Glede "osakaćenosti i pasa", tu se radi o pljuvanju po židovima (koji se obrezuju) i pisac ih uspoređuje sa psima. Očigledno mu nije poznata priča po kojoj je Isus obrezan, kao i svi biblijski igrači oko njega, i ona pričica gdje lik Isus uspoređuje ne-židove sa psima. Ta kako bi nebeski Isus mogao biti obrezan?
Nije čudo da su neki pozaspali na Pavlovim propovjedima ("Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno").... Biblija je zabilježila i nesretan pad s prozora, kada je mladić od duge dosadne propovijedi zaspao:
Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.
Djela apostolska 20,9
No, nema problema! Pavao je odmah oživio polomljenog mrtvaca, kako bi svi bili zadovoljni:
Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!" Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni.
Je li Isus Bog?
Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Mesija.
Ova zadnje rečenica je malo problematična, jer se lik Isus nikada nije jasno proglasio Mesijom, a opet je to nekako kriomice naveo ljude da tako misle. Moguće je i da je naknadno dodana kako ne bi bilo sumnje da je vođa = Isus. U Bibliji piše "jer jedan je vaš vođa - Krist", no mi znamo da Krist nije Isusovo prezime, nego riječ na grčkom: Mesija.
Jedna od najpozitivnijih lik Isusovskih rečenica:
I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Isus mu reče: " Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!
(Mk.10:17,18).
Ako je odvraćao ljude od klečanja i obožavanja sebe, onda to dodaje pozitivi kod tog lika. To je jedan od najvećih argumenata da lik Isus nije za sebe tvrdio da je Bog.
Ja i Otac jedno smo.
"Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš." Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
Ovdje piše da je Isus branio to što se nazivao božjim sinom, jer drži da čini dobra djela u skladu s božjom voljom, i da to uopće nije nikakvo huljenje na Boga, jer je Bog Jahve ljudima rekao "Bogovi ste!". On je čak skromniji: ne naziva se Bogom, nego samo njegovim sinom. A bogovima se imaju pravo nazivati svi ljudi, jer tako piše u Pismu. Ono da Isus kaže: vašem Zakonu - je očita kršćanska ubačena fraza - sugerira da je to Židovski a ne Isusov Zakon, što je nemoguća tvrdnja. A i ostali dio teksta odiše mržnjom prema Židovima.
Razmnožavanje
Izraelska populacija je narasla od 70 (Izl.1,5) na nekoliko milijuna (preko 600.000 odraslih muškaraca) za samo nekoliko naraštaja! 1,45-46
" Kralj će njegov nadvisit' Agaga, reče Bileam " (onaj koji je razgovarao sa svojom magaricom)
Ali Bileam nije mogao znati za kralja Agagu, jer Agaga nije živio do kralja Šaula. (Vidi 1 Sam.15,33 gdje Samuel sasiječe kralja Agagu na komade.) 24,7
Svaki muški Midjanac je ubijen za vrijeme Mojsija (Brojevi.31,7), a opet nekoliko godina kasnije, namnožili se poput skakavaca "ne bijaše broja njima ni njihovim devama". 6,1-6
Kada je prorok Ezra čuo da Izraelci nalaze bračne drugove/družice kod drugih naroda:
" Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen. "
Prorok Nehemija je postupio malo agresivnije:
" Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, čupao im kose i zaklinjao ih Bogom. "
I ljudi i stoka (ovce?) glasno Boga zazivlju
Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio.
Jona 3,7
Bog lovac, kožar, krojač i stilist
3,21 - "I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu."
Lukavi Bog Jahve"
Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Jahve nije kazao. "
Evo dokaza bezgranične Jahvine mudrosti. Na taj način samo ispunjena "proročanstva" važe kao njegova. Kako je bilo proroka koliko i magaraca, uvijek se našlo nešto što se ispunilo, Jahvi u čast.
"Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili čovjek sa snoviđenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili čudo; i to se znamenje ili čudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: 'Pođimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaješ i njima iskazujmo štovanje', nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača: ta to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom."
Ovo je još lukavije. Ako se neko proročanstvo ili čudo desi, ali u korist drugoga Boga, to samo Jahve iskušava svoje vjernike.
Je li Bog Jahve iz Staroga/Novoga Zavjeta madžarski Bog?
Lk 1,68 "Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
1 Kr 8,15 Reče on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom rukom ispunio obećanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši:
2 Kr 14,25 On je dobio natrag izraelsko područje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema riječi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.
1 Ljet 24,19 To je njihov red u službi kojim treba da idu u Jahvin Dom, po svom pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov.
2 Ljet 2,11 Dometnu još i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji će jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje.
2 Ljet 6,4 Reče on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obećanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši:
2 Ljet 13,5 Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?
2 Ljet 34,26 A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Riječi si čuo.
2 Mak 9,5 Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizlječivom i nevidljivom bolešću. Čim je izgovorio onu riječ, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strašne muke u utrobi.
1 Sam 1,17 Tada joj Eli odgovori ovako: "Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila."
1 Sam 20,12 Tada Jonatan reče Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim,
1 Sam 25,32 David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret!
2 Sam 7,26 Neka se veliča tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji čvrsto pred tobom.
Br 16,9 Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas približi k sebi te da vršite službu u Jahvinu prebivalištu i da stojite pred zajednicom služeći joj?
Ez 44,2 I reče mi Jahve: "Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh - zato neka budu zatvorena.
Ezr 7,6 taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je književnik vješt Mojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve što je tražio.
Iz 21,17 d mnogobrojnih strijelaca među hrabrim sinovima Kedrovim malo će ih ostati." Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov. Protiv radovanja u nevrijeme
Iz 45,3 Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.
Iz 45,15 Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.
Iz 52,12 Jer nećete izići u hitnji, niti ćete ići bježeći, jer će vam prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov! Četvrta pjesma o Sluzi Jahvinu
Jdt 14,10 Tada Ahior, vidjevši što je sve učinio Bog Izraelov, povjerova čvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.
Jr 7,21 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso.
Jr 9,14 ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit ću narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom.
Jr 16,9 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, učinit ću da s ovog mjesta i pred vašim očima i u ovim danima iščeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaručnika i zaručnice.
Jr 23,2 Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: "Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - riječ je Jahvina.
Jr 24,5 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako ću milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku.
Jr 24,15 Ovako mi reče Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima ću te poslati.
Jr 27,21 Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posuđu koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu:
Jr 29,24 -(25) A Šemaji ćeš Nehelamcu poručiti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i svećeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim svećenicima:
Jr 30,2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upiši u knjigu sve ove riječi koje ti govorim.
Jr 32,36 Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da će od mača, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom:
Jr 33,4 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kućama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, porušenim zbog nasipa i mača,
Jr 34,13 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ja sam sklopio Savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreći:
Jr 42,9 te im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu:
Jr 44,2 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreću koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi,
Jr 44,7 Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreću" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenčad, te vam ni ostatka ostati neće,
Jr 44,11 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okrećem svoje lice vama, na nesreću vašu, da zatrem svu zemlju judejsku.
Jr 45,2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruše:
Jr 48,1 8O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiđen je Kirjatajim i osvojen, tvrđa posramljena, razorena,
Jr 50,18 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit ću kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga.
Jr 51,33 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kći je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doći će joj vrijeme žetve." Jahvina osveta
Mal 2,16 Jer ja mrzim otpuštanje žena - govori Jahve, Bog Izraelov - i onog koji nevjerom haljine svoje kalja - govori Jahve nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni! Dan gospodnji
Post 33,20 podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov". Osramoćena Dina
Ps 41,14 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen! PSALAM 42-43
Ps 68,36 Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog! PSALAM 69
Ps 72,18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa!
Ps 106,48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!" PSALAM 107
Rut 2,12 Neka ti Jahve plati sve što si učinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!"
Suci 11,21 Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to područje.
Suci 11,23 I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?
Iz svega ovoga možemo zaključiti kako se ne radi o nekom madžarskom božanstvu, nego baš o izraelskom božanstvu. No, ako ćemo biti precizni, Jahve nije bio ni Izraelov (Samarija, Galileja) Bog nego su to bili EL i drugi, a tek kasnije u sedmom stoljeću (kad je sjeverno kraljevstvo poraženo i protjerano stanovništvo) varošica Jeruzalem počinje nešto značiti na Bliskom istoku, a Judejci (Jošia i ekipa) nameću svog Jahvu sjevernjacima tj. Izraelu. Kasnije i uz obilatu perzijsku pomoć Kira Velikog i Darija, i Jeruzalem se počinje puniti žrtvenim i poreznim zlatom.
Otud i dvije različite inačice Biblije (Izraelska tj. Samarijska i Judejska) kasnije spojene u jednu i otud toliko dvosmislenosti u svim knjigama.
Npr. oni Sjeverni ne očekuju Mesiju iz Davidove linije, jer oni imaju Melkisedeka, a David je potreban Judejcima (negdje od 4-5. st. kad ulazi u mit) da bi uspostavili svoj tobožnji drevni kraljevski autoritet nad cijelim Izraelom.
Istinitost Biblije kao Božje riječi - cikličko zaključivanje:
To je zato, jer tako piše u bibliji, a biblija ne laže - jer ona je božija riječ...
A to da je biblija božija riječ, znamo po tome što nas tako naučava biblija - piše unutra.
Doktrina o raznim stupnjevima kazne u vječnom Paklu:
- potječe od ovih Isusovih riječi:
A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."
Teolozi kažu da na osnovu toga možemo očekivati nešto tipa Danteovih krugova u Paklu - razna tlačenja i torture, prema stupnju počinjenih grijeha. Od uvrede Duhu Svetome, koja je najgora (a nitko nema pojma što je to), do kazne za autora ovog sajta (ZIB), pa uvreda klera, ismjehavanje relikvija, eutanaziju, pobačaje zametaka, kontracepciju, prostituciju, rastave brakova, spolne odnose s više partnera/partnerica, umjetnu oplodnju, istraživanje matičnih stanica za nalaženje lijekova za najteže bolesti, prenamjenu crkvenih prostora, kritiku Crkve, čitanje Harry Pottera, Dawkinsa, ravnopravnost žena, ne vraćanje bogatstava koje je Crkva prigrabila sebi tijekom stoljeća itd.
Sukladna hijerarhija nagrađivanja trebala bi biti i u Raju. Neki su odmah desno od Oca, drugi pak među najvišim arkanđelima kerubinima i svecima, a neki u masama koje imaju samo liru i bijelu plahtu na komadiću oblaka. Koji je smisao da svi podjednako uživaju vječno u blaženstvu bez ikakve mogućnosti djelovanja? Pa to bi bilo kao da ih niti nema (što je daleko vjerojatnija opcija).
Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga."
PSALAM 14 (13)
Jesu li anti-teisti bezumnici? Gdje tu spadaju ateisti? Oni naprosto ne vjeruju u Boga. Ne zamaraju se tim konceptom, jer Ga ne drže da bi ikako mogao imati ikakva utjecaja na naš život - bez obzira na to postoji li ili ne postoji. Ne računaju s Bogom u fizikalnim formulama, u svakodnevnom životu, ne mole Mu se da izliječi njihovo dijete od bolesti, ne nadaju se da će im Svemoćni Entitet pomoći kod pobjede njihove nogometne ekipe na svjetskom prvenstvu, itd. Misterij Univerzuma će uvijek u njima izazivati bezgranično divljenje, i pokušat će ga dokučiti, premda neće nikada biti toliko umišljeni tvrditi da sve znaju. Ateist osjeća prirodnu zahvalnost prema svemu postojećem, koja proizlazi iz njegove smrtnosti. Dobro čini radi samoga dobra tj. prirodne humanosti, a ne zato jer je to netko negdje propisao, a neki drugi proglasili svetinjom, niti iz želje za nagradom od Velikog Tatice na nebesima, koji kažnjava i nagrađuje svoju djecu.
Abraham je prokleti svodnik svoje žene
Abraham, Božji miljenik, slavni praotac čovječanstva i ujedinitelj triju ogromnih religija: Židovske, Muslimanske i Kršćanske, kao i njihovih klonova, prema Božjem zakonu je proklet jer se oženio kćerkom svoga oca - polusestrom:
" Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kći njegova oca ili kći njegove majke.' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
Abraham priznaje svoj grijeh: " A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. "
Kasnije svoju ženu dva puta prodaje za prostitutku i bogati se na njezin račun, pretvaravši se da mu nije žena nego sestra, ko što je i bila.
Abraham unaprijed znade da će njegovu suprugu poželjeti veličanstveni vladar sveg Egipta, najmoćnijeg carstva tog vremena, pa smišlja kako da je proda za mnogo ovaca i koza te se obogati na račun njezina tijela:
" Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život. Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva*. "
Jadni faraon nije mogao odoljeti "prekrasnoj" Sari, Abrahamovoj ženi koja je u svojim sedamdesetima sigurno bila dobro očuvana. Možda je Abrahamu prijetila opasnost ako svoju suprugu-polusestru preda na korištenje faraonu, ali on to čini još jednom, kad nije postojala takva opasnost (ako je uopće i bilo ikakve opasnosti, osim prilike za brzo bogaćenje).
Abraham je svodnik još jednom:
Post 20,1 " Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, (2) rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi."
Na kraju je Abraham opet nagrađen. Ovaj puta za Saru ljepoticu s devedeset (90) godina:
Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru.
A Bog, koji je "zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu", opet dopusti ženama rađati nakon toga. (?!)
Izak, Abrahamov sin, isto čini sa svojom ženom:"Ona mi je sestra." Kakav otac, takav sin.
___________________
* Pisac biblijskog teksta pogrješno navodi deve, jer deve nije mogao steći pošto su deve pripitomljene i uvedene kao domaće životinje na Bliski Istok tek oko 1200 g. pr.n. ere."
Invalidi su isključeni iz vjerske zajednice - oni imaju MANU pa KALJAJU sveti Božji odar
Jahve reče Mojsiju: (17) "Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraštaja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je slijep ili sakat; nitko izobličen ili iznakažena kojeg uda; nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku; ni poguren, ni kržljav, ni bolesnih očiju, ni lišajav, ni krastav, niti uškopljenik.
Dakle, ni jedan od potomaka svećenika Arona koji imadne manu neka se ne primiče da prinosi u čast Jahvi paljenu žrtvu; budući da ima manu, neka se ne primiče da prinosi hranu svoga Boga. Može blagovati hranu svoga Boga i od žrtava presvetih, i svetih, ali neka ne dolazi k zavjesi niti se žrtveniku primiče jer ima manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'"
"KOPILAD" ne smije u Jahvinu zajednicu (tj. izvanbračna djeca, i njihovih 10 potomaka - sin, unuk, praunuk, šukununuk, šukun-šukununuk, šukun-šukun-šukununuk, šukun-šukun-šukun-šukununuk, šukun-šukun-šukun-šukun-šukununuk, šukun-šukun-šukun-šukun-šukun-šukununuk, šukun-šukun-šukun-šukun-šukun-šukun-šukununuk)
"Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stučena mošnjica ili odrezano udo.
Ni KOPILE neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena."
Izl. 28,34-35 Ulazak na "sveto mjesto" bez nošenja zvončića može biti smrtonosan.
Ogrtač za svećenike:
"Ogrtač za oplećak sav napravi od ljubičastog prediva... Na njegovu rubu sve naokolo .. zvonca od zlata naokolo; zlatno zvonce pa šipak, zlatno zvonce pa šipak naokolo ogrtača uz rub. Neka budu na Aronu dok vrši službu, da se čuje kad ulazi u Svetište pred Jahvu i kad izlazi; tako neće umrijeti."
Zakon levirata
Pon. 25,5-9 Muškarac mora napraviti dijete udovici svoga brata. Ako neće, njegova snaha/šurjakinja mu može pljunuti u lice pred gradskim starješinama i nazvati ga "bosonogi".
Kad braća stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, žena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuće, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za ženu te izvrši djeversku dužnost.
Ako, međutim, onaj čovjek ne želi da se oženi svojom snahom, onda njegova snaha neka dođe na vrata pred starješine i kaže: 'Neće djever moj da sačuva ime bratu svome u Izraelu; neće da mi učini djeversku dužnost.' Neka njegova snaha k njemu pristupi na oči starješine pa mu skine s noge sandalu, pljune mu u lice i kaže ove riječi: 'Ovako se radi čovjeku koji neće da podigne doma svome bratu!' Taj neka se prozove u Izraelu 'Dom bosoga'.
Udovica vašega brata ima pravo na seks s vama. Ako joj ne udovoljite i ne potrudite se napraviti joj sina, može vam pljunuti u lice i skinuti sandalu pred starješinama. Dobit ćete i neugodan nadimak: 'Dom bosonoga'. Udovica očito ne smije odbiti ako joj "pristupite" i uzmete je za ženu (možete ih imati više). Tko joj je kriv što nije uspjela roditi sina pokojnom mužu da mu tako produži lozu. Njezine se kćeri ne spominju. Kao ni njezina loza ili ime. U Bibliji je sramotno spominjanje kćeri i žena općenito.
Vojska
" Kad se tko netom oženi, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva služba, nego, oslobođen, neka ostane kod kuće godinu dana da razveseljuje ženu koju je doveo. "
Tko kaže da nema u Bibliji ništa pozitivno vezano za žene?
Čudesni pokus s runom na gumnu
Gumno je prostor gdje se vrši žito. Često je u sredini kolac za koji se zaveže stoka koja gazi u krugu po nabacanom klasju i tako izdvaja žito.
Runo je ostrižena ovčja vuna.
Bog je obećao vojskovođi Gideonu da će mu pomoći poraziti narod koji je obožavao Vrhunsko Božanstvo - Baala. No Gideon sumnja u to (vjerojatno je čitao Bibliju), i predlaže test s ovčjim runom. Bog to prihvati, i prvi puta osobno navlaži runo na gumnu rosom, a drugi puta, na zahtjev sumnjičavog Gideona, učini da je vuna suha, a zemlja ispod nje vlažna od rose. Pokus je uspio i Gideon povjerovao da će se na njegovoj strani boriti runo-vlažeći Bog, pa kreće u rat.
Gideon reče Bogu: "Ako zaista hoćeš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obećao, evo ću metnuti ovčje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obećao." I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu zdjelu vode. Opet Gideon reče Bogu: "Ne razgnjevi se na me što ti progovaram još jednom. Dopusti mi da još ovaj put pokušam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!" I Bog one noći učini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa.
Suci 6,36
Zatrpaj svoju kakicu lopaticom !
" Ako je među tvojima tko postao nečist zbog noćnog izljeva (sjemena), neka iziđe iz tabora i neka se ne vraća u nj. A predvečer neka se u vodi opere te u smiraje može opet u tabor. Imaj izvan tabora mjesto gdje ćeš ići napolje. Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome ćeš, kad ideš napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju nečist. Ta Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te štiti i da ti predaje neprijatelje."
(Ne bi bilo dobro da božansko stopalo zagazi u nečiju nečist.)
Engleske biblije taj važan higijenski Božji zakon opisuju ovako: "'When you squat outside...' '...dig a hole with the shovel to cover up what comes out of you.' 'For Yahweh your God moves about the camp to protect you and put your enemies at your mercy. Yahweh must not see anything indecent there or he will desert you.'
Prijevod:
'Kada čućneš vani ...' '...iskopaj jamu lopatom da prekriješ ono što je izašlo iz tebe.' 'Jer Jahve Bog tvoj kreće se oko tvog kampa da te zaštiti i izloži tvoje neprijatelje tebi na milost i nemilost. Jahve tu ne smije vidjeti ništa nepristojnog, inače će te napustiti.'
Umjesto da Izraelcima otkrije septičku jamu, kao mnogo jednostavniji način obavljanja nužde, Jahve se odlučio za vrlo neugodnu varijantu. Naime, ako oko 2 milijuna ljudi u taboru, mora individualno kopati svoju rupu i tamo odložiti svoj izmet i zatrpati ga, koliko neugodnih iznenađenja će čekati jadni Božji narod kada pođe tražiti mjesto za svoju rupu? Kako se nabraja samo 40 tabora u 40 godina, zamislite koliko je skrivenih rupa bilo oko tabora iskopano u tih godinu dana od strane 2 milijuna ljudi! Kako je ponestajalo prostora za te rupe oko tabora, na nuždu se moralo ići sve dalje i dalje, pazeći pri tome, kao u minskom polju, kuda će kročiti i gdje će kopati. Izmet, tako raspoređen oko tabora, nije bio nimalo mirisno ili po zdravlje povoljno okruženje. Čak i da se radi samo o vojničkom kampu, opet imamo oko 600.000 vojnika koji svakodnevno okolo traže i pune svoje rupe.
Prebrojavanje stanovništva
(1 Ljetopisi 21,1-14). " Tada Satan ustade na Izraela i potače Davida da izbroji Izraelce. Bilo je to mrsko i u Božjim očima, pa Bog udari Izraela. Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuća Izraelaca."
Nakon čega su morali ispraviti podatke iz prokletog popisa.
Ali u (2 Samuel 24,1) "Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreći: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!"
Apologeti tumače da nije Bog nagovorio Davida na prebrojavanje nego Sotona. Bog ne može nagovoriti nekoga na zlo, a potom ga kazniti za taj čin. Zato služi Sotona. Njega je Vrhovni Bog ovlastio/poslao da nagovori Davida na to prebrojavanje, jer On ne može biti odgovoran za neko zlo. Onda je nemilosrdno kaznio njegov narod - poslao nekakvu kugu i pobio njih 70.000 (2 Samuel 24,15). Zašto Bog bjesni ako se prebrojava stanovništvo? Zašto ne bjesni kad se to isto danas provodi ?
Jahvino pravilo za novačenje
Tko ko' pas lapće vodu dok je pije, bit će dobar vojnik
" Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reče: "Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu." Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseći vodu rukom k ustima - bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije. Tad Jahve reče Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti i predat ću Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući."
Vojna taktika I
" Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag. "
Jošua 5,3 "... brdo Kožica."
" U to vrijeme Jahve reče Jošui: "Načini sebi kamene noževe i ponovo obreži Izraelce." Jošua načini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu."
Aralot na hebrejskom znači "Brdo kožica".
ARA=brdo
LOT=kožica odrezana s vrha penisa
Lukava taktika Izraelaca II
" Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce.
Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata.
A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce.
opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kućama - odvedu u roblje."
Post. 34,13-29
Ovaj potez je posebno pokvaren. Kao da npr. katolici ponude pokrstiti neke nevjernike u crkvi i daju im svetu pričest sa otrovanim hostijicama.
Lukava taktika Izraelaca III
Tako vojska iziđe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi. 7 Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuća mrtvih. Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač.
(valjda je šuma bila puna lavova, krokodila i medvjedova, a možda su se i stabla umiješala u boj)
Jeremija 25,9-12 kaže da će Južno Judejsko kraljevstvo car Babilona - Nabukodonozor držati u ropstvu sedamdeset godina. Ali ropstvo je trajalo samo 47 godina i Nabukodonozor je umro prije nego što je ropstvo završilo. Znači i Jeremija je lažni prorok.
Knjiga o Juditi sadrži niz očitih povijesnih netočnosti, kao npr. da je Nabukodonozor bio kralj Asirije umjesto Babilona (Judita 1,1). Interesantna je apologetska obrana na koju sam naišao:
" Da bismo tu knjigu usporedili s nekom modernom knjigom, mogli bismo zamisliti knjigu koja piše o borbi miss Amerike protiv Adolfa Hitlera, kralja Rusa. Da li biste takvo djelo identificirali kao literarnu povijest ili alegoriju radi moralne pouke? "
Neuništivi Amalekiti
Nakon što ih je Šaul potpuno istrijebio (1 Sam.15,7-8) a zatim David (1 Sam.27,8-11), Amalekiti ponovno napadaju ! (1 Sam.30,1 )
Jošua 17,18 obećaje Izraelcima " Istjerat ćeš sigurno Kanaance ako i imaju željezna kola, ako i jesu jaki." Ali Knjiga o sucima 1,19 kaže da Judini napad protiv Kanaanaca nisu uspjeli u nizinama, jer su bili opremljeni željeznim kolima: "Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola."
Jahve ih nije mogao poraziti zbog željeznih kola? Željezo je za Jahvu kao kriptonit za Supermena? Koliko je on stvarno svemoguć?
Biblija je najviše tiskana, ali i najmanje u cijelosti čitana knjiga na svijetu ! Po količini okrutnog nasilja, vjerske i rasne nesnošljivosti, licemjerja i praznovjerja, to je jedna od rijetko ružnih knjiga u što se može uvjeriti svatko tko je pročita.
Protiv astrologa i čarobnica
" Ne dopuštaj da vračarica živi! "
Levitski 20,27 " Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih."
"Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili."
"Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. "
" Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i čarobnjaka koji vam govore "
" Onaj prorok ili sanjač neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva.
Jahvin magijski ritual za bacanje čini na opsjednuti grad - Jahve će na njega onda trgnuti svoj mač
"
A ti, sine čovječji, uzmi mač naoštren, uzmi ga kao britvu brijačku i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli. Trećinu spali posred grada ognjem kad se navrše dani tvoje opsade; trećinu uzmi i sasijeci mačem oko grada; trećinu baci u vjetar - i svoj ću mač trgnuti na njih. Uzmi malo i zaveži u skute haljine. Od toga opet nešto uzmi, baci u vatru i spali: odatle će se razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!"
(Ezekiel 5,1)
" Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći. Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. "
Ovo "proročanstvo" se obistinilo - u kricima stotina tisuća nevinih žena koje su mučene i žive spaljene zahvaljujući ovim i sličnim recima biblije.
Hrvanje Jakova s Bogom
" Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, dok su se rvali. Potom reče: "Pusti me jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš." Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh."
Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.
Post. 32,31
Dijabolični pijetao
Jedan od najsmješnijih procesa protiv vještica (koji su inače bili najužasnije što je čovjek u stanju napraviti svome bližnjemu) obavljen je 1474. god. protiv dijaboličnog pijetla, koji je bio toliko drzak da je snesao jaje. Jadno pernato stvorenje je prisustvovalo svečanom procesu, na kojem je osuđen na lomaču i javno spaljen u gradu Bazelu. Ništa čudno. Pa i Isus je demone prebacio u svinje i potjerao ih u provaliju.
Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti
Katolici tvrde da Duh Sveti «izlazi od Oca i Sina» (ex Patre Filioque procedit), a pravoslavci pak kažu da Duh Sveti zasigurno «izlazi od Oca po Sinu». Bog Otac ima odnos prema Mariji kao prema svojoj najdražoj, najmilijoj kćeri. Duh Sveti Mariju ljubi kao svoju jedinu i prečistu zaručnicu, a Sin ljubi Mariju kao svoju uzvišenu majku. Budući da se radi o stvarima koje su presudne za budućnost čovječanstva, vrijeme je da konačno razjasnimo taj misteriozni pojam Svetoga Trojstva:
Isus Krist je Bog, kao i Sveti Duh, ali nema ih više, sva trojica su Jedno. Isus je svoj vlastiti otac i svoj vlastiti Sin. Sveti Duh nije niti otac niti sin već oboje.
Sina je začeo Duh, ali je postojao prije toga – kao i kasnije, nakon smrti na križu.
Prema nebeskoj tablici množenja: jedan puta jedan je tri, a tri puta jedan je jedan. Ako oduzmemo dva od jedan ostaje tri, a ako dodamo dva i jedan nastaje jedan.
"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac." (Mk 13, 32)
Sin ne zna kada će biti Sudnji dan. Je li to Sin koji je dio trojstva pa ne znade? Bog taji nešto sam od sebe?
Sin je morao obaviti samoubojstvo raspećem na križ (ali oživio je), da bi Svemogući Bog Otac oprostio ljudima jedan grijeh koji nisu počinili (naslijedili ga od Eve i Adama koji nisu razlikovali dobro i zlo). Na križu zavapi: "Bože zašto si me ostavio", tj. zašto sam ostavio samoga sebe na križu, a kada moli Oca da ne pije kaleža muke križa, On moli samoga sebe da se ne žrtvuje pred samim sobom. On je Božji sin, ali nije mlađi od Boga, jer su oba tj. On, isto vječno stari, kao i Sveti Duh koji je sišao na apostole i Krista tj. samog sebe. A Djevica Marija (Mirijam) je začela po Njemu, kako bi se On rodio i umro na križu, i uskrsnuo treći dan, iako je vječan kao i njegov svemogući Otac tj. On sam.
(Ingersoll's Works, Vol. 4, str. 266-67).
Još jedna stvar ako želite uludo trošiti svoje dragocjeno vrijeme u teološkim petljancijama:
Bog je učinio ljude da imaju slobodnu volju. To je dobro, jer bi inače bili "robovi bez svoje volje". No onda se mogu odlučiti i za zlo tj. izabrati pakao kao vječnu odijeljenost od Boga koji je Ljubav. Čemu onda Isusovo otkupljenje? Zašto bi Bog sebe "žrtvovao" da ljudi ipak mogu u raj, iako su se svojevoljno okrenuli od Boga? Briše li Isusova žrtva ljudsku slobodnu volju? Kakva je to uopće slobodna odluka za Dobro, jer ako ne "prihvatite Krista" (što li to znači?) čeka vas vječna surova vatrena kazna. Izgleda da je Bog nešto zabrljao pa to pokušava traljavo popraviti.
Odnos Isusa i Marije
(1) Ako je Isusa rodila Marija, njegova je majka;
(2) Ona "jer je začela po duhu Svetomu," a svi su Jedno-Otac Sin i Duh, bila mu je žena;
(3) Bog, Otac cijelog čovječanstva, a jedno s Kristom, Marija mu je kćerka;
(4) Ona, kao Božja kćerka, a Isus kao Sin Božji, Isusova je sestra.
SLAVNA TROJSTVA:
Vedska -- Indra, Surya i Agni.
Indija -- Brahma, Vishnu i Siva; kasnije Vasudeva, Devaki i Krishna.
Egipat -- (Abydos) Osiris, Isis i Horus; (Teba) Amen-Ra, Nut (Mut ili Neith) i Chonsu.
Grčka -- Zeus, Atena i Apollo.
Rim -- Jupiter, Juno i Minerva.
Kaldeja -- Ana, Ea i Bel.
Kršćanske zemlje -- Yahveh, Sveti duh (Ruach) i Isus.
Čudesna rođenja/ začeća
Hinduizam: Šivi je supruga Parvati prekrila oči, a iz kapi znoja koja je pala u Šivino treće oko na sredini čela nastalo je dijete, slijepo jer je začeto u tami.
Budizam: Buddha je u majčinu utrobu ušao u obliku snježnobijelog slona (ili prema drugoj pripovijesti kao zvijezda sa šest krakova), bezgrešno je začet, a nakon devet mjeseci izašao je iz boka svoje majke, ne nanoseći joj bol. Nakon sedam dana majka je umrla od radosti, da bi se ponovo rodila među bogovima.
Stari Egipat: Izida, simbol božanskog materinstva, posthumno je začela Horusa, Ozirisovog sina.
Afrika: Itonde, bog plemena Nkundo u Zairu, umire, jer je postao žrtva moćnih šumskih duhova, ali tog trena iz majčinog lista noge rađa se njegov sin Lianja Zračeći.
Zapadna Afrika: riječni duhovi blizanci iz obitelji guštera monitora ušli su u trbuh majke dok je plivala u rijeci i rodili su se u liku smrtnika.
Antička Grčka: Perzej, sin Danaje (unuke Abasa, kralja Arga) i Zeusa, začet je oplodnjom u obliku zlatne kiše, iako je Danaja bila zatočena u brončanoj podzemnoj odaji.
Kršćanstvo: djevica (bezgriješno začeta od svojih roditelja) rađa Isusa Krista.
Amerika: Inke: božica Coatlicue (zemlja-majka) bezgrešno je začela Huitzilopochtlija, jer ju je oplodila lopta od paperja i pahuljica. Njena obitelj ju je htjela ubiti, ali Huitzilopochtli isklizne iz majčinog trbuha u punoj ratnoj opremi i sviju pobije.
Pleme Tsimshian (sjevernoamerička pacifička obala): Gavran je stvorio zemlju i zakone, a tu moć dao mu je njegov otac. Na zemlji nije bilo svjetla, jer ga je čuvao sebični poglavica samo za sebe u kući uz rijeku Nass. Zato se gavran pretvorio u cedrov list, kojeg je skupa s vodom popila poglavičina kći i rodila dijete. To dijete je stalno plakalo, sve dok mu poglavica nije dao torbu sa svjetlošću. Tada se dijete pretvori u gavrana i pobježe s torbom svjetlosti, koju je darovao ljudima.
Pleme Mixteka (Srednja Amerika): preci su izašli iz tijela koje je istodobno povrće i ljudsko tijelo, a događaju je prisustvovao i bog Quetzalcoatl.
Woodoo: Loko, bog vegetacije, a često ga se obožava u vidu drveta, daje znanje o tajnovitim svojstvima trava. Jednog dana u šetnji je naišao na paket, u kojem je bio kamen. Odnio ga je kući i tada se kamen pretvorio u dijete, koje će kasnije postati Nibo, jedan od Guedea (bogova smrti)...
Štovana gospođo s radio Marije,
Zahvaljujem na vašem trudu i žrtvovanju koje pokazujete ukazujući ljudima na Božji Zakon. Puno toga sam naučio slušajući vašu emisiju i trudim se moja saznanja podijeliti sa što više ljudi. Kada netko brani npr. homoseksualnost, jednostavno ga podsjetim na Knjigu Mojsija 3, Levitski 18,22, gdje je pojašnjeno da je homoseksualnost grozota. Kraj diskusije.
Treba mi još nekoliko objašnjenja o nekim posebnim Zakonima Božjim, kao:
a) Kada pred oltarom spaljujem bika kojeg žrtvujem Bogu, znam da je Njemu to na ugodan miris. Problem su moji susjedi koji se žale na smrad. Da ih satrem?
b) Htio bi prodati moju kćer kao robinju (Izlazak 21,7). Što mislite, kolika bi trebala biti njezina cijena?
c) Znam da ne smijem stupiti u kontakt sa ženom koja upravo ima menstruaciju (Levitski 15,19-24). Kako ću to saznati? Pokušao sam pitati, ali većina žena reagira uvrijeđeno.
d) Prema Levitskom Zakonu 25,44 smijem imati robove, i to muške i ženske, ako su od susjednih naroda. Moj prijatelj tvrdi da se to odnosi na Bosance, ali ne i Slovence. Možete li mi to objasniti? Zašto ne smijem posjedovati Slovence i Slovenke?
e) Jedan od mojih susjeda radi subotom. U Izlasku 35,2 jasno piše da ga se mora zato smaknuti. Jesam li stvarno moralno obvezan da ga vlastoručno kamenujem?
f) Jedan od mojih prijatelja tvrdi da se školjke i rakovi ne smiju jesti (Levitski 11,10) ali da to ipak nije toliko strašno kao homoseksualnost. Možete li nam pomoći?
g) Levitski 21,20 propisuje da se smijem približiti oltaru samo ukoliko su mi oči zdrave. Moram priznati da nosim naočale za čitanje. Mora li moj vid biti perfektan ili ipak postoji neka tolerancija dioptrije?
h) Većina mojih prijatelja šišaju kosu (čak i na sljepoočnicama) i briju svoje brade, unatoč zabrani (Levitski 19,27). Na koji način da ih smaknem?
i) Levitski 11,16-8 nas uči da ne smijemo dirati kožu mrtve svinje. Smijem li ipak igrati nogomet ako nosim rukavice?
j) Moj tetak se bavi poljoprivredom. Ogriješio se protiv Sv. Pisma (Levitski 19,19) jer mu rastu razni plodovi na istome polju. Osim toga njegova žena nosi odjeću od dvaju različitih tkanina (pamuk i poliester). Da bi stvar bila još gora, često psuje i uzalud spominje ime Božje. Je li stvarno potrebno da okupimo cijelo selo da bi kamenovali tetka i njegovu ženu (Lev. 24,10-16)? Zar ne bi bilo dovoljno kad bi ih spalili na lomači u okviru male obiteljske ceremonije, kako je i običaj za grješnike koji spavaju sa svojom svekrvom (Lev. 20,14)?
Suočite se s time. Isus je tupson (dick)!
Evanđelja ga prikazuju kao okrutnog, sociopatskog seronju koji likuje nad milijunima koji će biti užasno mučeni milijardama godina na njegovu zapovijed (Mk 9, 43-49, Mt 13: 40-42, Mt 13: 49-50, Mt. 18:7-9, Mt 24:51, Mt 25:40-46, Mt 5:22, Lk 13:23-34, Iv 15:6, itd.) i kojima nikada neće pokazati ni najmanje milosrđa (Luka 16:22-29);
koji rasne manjine naziva psima (Mk 7:24-29);
koji ubija 2 tisuće svinja (Mk 5, 12-13), a ne kaže ni da mu je žao, gradu koji je zbog toga izgubio sredstva za život i bolji dio opskrbe hranom;
tip koji se toliko užasno gadi seksa da govori ljudima da odsijeku vlastite udove, oči i genitalije prije nego što pomisle seksualnu misao (Mt. 5:27-30, Mt. 18:7-9, Mk. 9: 43-49, Mt 19: 10-12);
koji podržava zakonsko pogubljenje svakoga tko se razvede i ponovno vjenča (Mt 5, 31-32, Mt 19, 3-10),
čak i djece koja se obraćaju svojim roditeljima (Mk 7, 7-13), i, budimo iskreni (Mt 5:17-20), čak i homoseksualci i silovane žene (i bezbroj drugih;
Isus je volio ubijati, a zapravo je bio osuđen na smrtnu kaznu koju je osobno podržavao - ironija izgubljena na gotovo svakom kršćaninu tada ili poslije);
koji ne samo da nikada ne osuđuje ropstvo, već ga zapravo podržava kao moralni model Bogu kojem se treba diviti zbog kojeg slijedi (npr. Mt. 18:23-35, Mt. 24:44-51, Mt. 25:14-30, Lk 17: 7-9, Luka 12:36-48);
koji ima strašne probleme s paranoičnim bijesom čak i sa svojim najbližim prijateljima (Matej 16: 21-23, Marko 8: 31-33) — čak i do te mjere da počini masovno javno nasilje (da, Isus je doslovno zločinac; i to ne zato što je je lažno osuđen, ali zato što je stvarno počinio kazneni napad: Ivan 2:13-16, Marko 11:15-16, Matej 21:12, Luka 19:45);
i koji ti oholo zapovijeda da napustiš i mrziš svoju obitelj da bi umjesto toga krenuo za njim (Lk 14,26, Mt 10, 34-37, Mt 8, 21-22, Lk 9, 59-60) — doslovno hvaleći se da će razdvojiti obitelji (Luka 12:51-53, Marko 10:29-30, Matej 19:29).
Nikada ne spaja niti miri nijednu obitelj. Čak govori i vlastitoj obitelji da odjebe (Marko 3:32-35).
Riječ “ljubav” kad dolazi od njega ne znači ono što sada zamišljamo.
I unatoč tome što je u stanju iskorijeniti sve bolesti, on nije iskorijenio niti jednu od njih - unatoč posjetu planetu na kojem više od polovice sve djece umire od kakve bolesti.
Kao sto sam rekao. Totalni tupson (dick).
RC
"Kad bi mi barem Bog pružio kakav jasan znak! Kao na primjer veliki depozit na moje ime u švicarskoj banci."
[Woody Allen]
Post je objavljen 15.01.2014. u 14:58 sati.