Prikaz prvih pet epizoda:
Ravna Gora - prvih 5 epizoda
Drina
U 6. epizodi (Drina) Draža i njegovi vojnici saznaju da je kralj napustio zemlju, a vlada potpisala kapitulaciju (22.04.1941.). Draža nakon toga svojim vojnicima drži govor (“ja tu kapitulacije ne priznajem, živ se Nemcima neću predati”) te naređuje pokret na Drinu, planirajući susret sa sinom Vojvode Mišića, poznatog vojskovođa srpske vojske iz Prvog svjetskog rata. Kao što znamo Nijemcima se nije nikad predao (jer za to nije bilo ni potrebe, nije im predstavljao iole ozbiljniju prijetnju), ali je itekako surađivao s njima, pogotovo u drugoj polovica rata u Jugoslaviji, što se uostalom vidi i iz brojnih sačuvanih Dražinih depeša.
28.04. Draža i četnici napokon dolaze do Drine, blagi osmijeh se pojavi na Dražinom licu. DM se obraća vojnicima: “hoćemo li u majku Srbiju braćo?”. Ta scena je ujedno i kraj šeste epizode. Vjerujem da je mnogim dražoljupcima Radoš Bajić ovom dirljivom scenom razgalio srce.
Unuka
7. epizoda se zove “Tara”, dolazi vrijeme da se pohavi i general Milan Nedić (kome još uvijek nije povjerena uprava nad okupiranom Srbijom). U svom je stanu, jedan je od rijetkih generala koji je izbjegao zarobljeništvo, i dok njemački vojnici stražare ispred zgrade, Nedićeva glavna preokupacije je to što ga ne puštaju na rođendan njegove unuke (1.05.). U svakom slučaju jedna od dosadnijih epizoda, i inače razvučene i ne baš zanimljive serije.
U 8. epizodi (Tito) Milan Nedić ima slavu (Đurđevdan, 6.05.), tužan je i lamentira o tome kako je okupator ukinuo slobodu, i pita se da li će ukinuti i slavu. Naravno tužan je što na slavu ne može vidjeti unuku, i radije bi bio u logoru nego u kućnom pritvoru, u kom se nalazi. Draža na Đurđevdan drži “motivacijski” govor vojnicima.
Tito
I konačno u 42. minuti osme epizode se pojavljuje i Tito, na putu je za Beograd, na stanici u Zemunu ga čekaju partijski drugovi, među njima je i Davorjanka Paunović. Tita glumi Dragan Bjelogrlić, koji se tako pridružio Richardu Burtonu, Radi Šerbedžiji, Marku Todoroviću, Voji Brajoviću, Vjekoslavu Afriću, Miši Janketiću, Lazaru Ristovskom i ostalima na listi glumaca koji su glumili Tita. Tito očekivano često koristi riječ bogati, skojevke već pri prvom susretu padaju na njegov šarm, vozač mu je kolega bravar, a u stanu unajmljenom za njega pokvareni ormar komentira sa “bum ja to zrihtal“. Izgleda da je za lik Tita Bajić najviše koristio materijale iz brojnih viceva o Titu, kao i iz tračeva koji su kružili o njemu.
U Zafranovićevoj dokumentarnoj seriji “Tito – posljednji svjedoci testamenta“ Herta Haas je ispričala kako je Tito iz Zagreba za Beograd otišao 22.05. (dva dana kasnije će se roditi njihov sin Mišo Broz) zbog najave skorog zatvaranja granice NDH i Srbije, jer bi nakon toga prelazak u Srbiju bilo puno teže izvesti. Bajić je u svojoj seriji to pomaknuo dva tjedna ranije – jebeš činjenice, treba Tita u Srbiju dovesti što ranije, da se dobije nešto malo na zanimljivosti i dinamici serije.
9. epizoda (Naboj) je, kao i sedma, izrazito dosadna, izdvojit ću tek susret Tita sa drugovima 9.05. (“Valter je tačan kao da je Švajcarac“), među kojima su Đilas i Ranković. Susret naravno, ako se i dogodio, nije mogao pasti na taj dan. Ali to Bajiću ionako nije bitno, a još kad se ubaci primjedba vozača da se Valter previše lijepo oblači za jednog kolegu bravara sve polako dolazi na svoje ravnogorsko mjesto.
Konačno Ravna Gora
12.05. (u 10. epizodi sterilno nazvanoj “Ravna Gora“) Draža i pratnja stižu do kuće majora Aleksandra Mišića, sina vojvode Mišića. Draža ratnom kolegi iz Prvog svjetskog rata predlaže da skupa pokrenu treći srpski ustanak, Mišić pristaje, sve završava bratskim zagrljajem. Za to vrijeme Tito dijeli slatkiše djeci (svima podjednako naravno) i priča s njima o nogometu.
13.05. Draža, Mišić i ostali stižu na Ravnu Goru, gdje ih već čeka grupa koja je tamo došla ranije. “Lepo“ kaže Draža gledajući Ravnu Goru, te uskoro radi i smotru vojske. Sreća i blaženstvo na licima vojnika kao da su na ravnogorskom skupu devedesetih, već su tada svjesni da će Ravna Gora postati mitsko mjesto četničkog pokreta, svjesni da pišu povijest, pa čak i scenarij jedne buduće dramske serije. Pojam Ravna Gora se izgovara ushićeno i s ponosom. Kraj epizode.
Na moje veliko iznenađenje na odjavnoj špici je pisalo da je to ujedno i kraj prvog ciklusa Dramske trilogije “1941.–1945.“?! Nakon što je u deset epizoda ugurano tek 40-ak dana rata, očekivao sam da će siklus imati nekoliko stotina epizoda, i bio sam spreman na test izdržljivosti, da vidim koliko ću epizoda izdržati. Ali kako sada stvari stoje izgleda da će u sva tri ciklusa Bajić teško dogurati i do Užičke republike. Postavlja se pitanje (ako maknemo na stranu (ne)kvalitetu serije) čemu sve to i kome je to trebalo, potrošeno je dosta novca i vremena da bi se u deset epizoda prvog ciklusa prikazalo 40-ak dana u trilogiji u kojoj se namjeravaju pokriti 4 ratne godine. Ili sam ja to sve skupa pogrešno razumio, možda se Bajić planira baviti ovom temom sve do penzije, te si tako u ovim teškim vremenima osigurati dugoračan posao?
Apel Bajiću
Na temelju svih odgledanih deset epizoda očito je da se pokušalo vojsku Draže Mihailovića prikazati koliko toliko nijansirano (druga je stvar koliko se u tome uspjelo), sa svim dilemama, unutarnjim previranjima i razmišljanjima u ratnim okolnostima, dok su komunisti prikazani uglavnom kao fanatici – stoje mirno dok na radiju svira Internacionala, nasrću na popove, svojim djevojkama poklanjaju zvijezdu petokraku kao znak ljubavi, a unutar crkve drže političke mitinge na zgražanje popa i vjernika. Prikaz komunista je definitivno na tragu zadnjih igranih i dokumentarnih uradaka Antuna Vrdoljaka, čijim je stopama krenuo i Bajić. Slično se može reći i za likove Draže i Tita, odnosno Nebojšu Glogovca i Dragana Bjelogrlića. Zaista je žalosno vidjeti dva neosporno kvalitetna glumca kako glume u serijalu kakav je “Ravna Gora“.
Ne znam kako će se stvari dalje odvijati sa “Ravnom Gorom“, i što nas sve očekuje u nastavku serijala, ali uputio bih apel Radošu Bajiću, jer nam je bar jednu stvar ostao dužan u prvom ciklusu. Jedna stvar me jako zanima, i volio bih na nju dobiti odgovor u nastavku serijala, a to je: da li će general Milan Nedić, i kada, konačno uspjeti vidjeti svoju unuku?
Post je objavljen 14.01.2014. u 23:53 sati.