Biblijska Zemlja (cijeli materijalni univerzum) je pljosnata i ima kupolu
Sva naša znanost, uspoređena sa stvarnošću, primitivna je i djetinjasta - pa ipak je to najdragocjenija stvar koju imamo.
[Albert Einstein]
Blog započinje prikazom astronomskih promašaja u "božanski objavljenoj Knjizi za sva vremena", s osvrtom na brutalni crkveni "tretman" prema onim istraživačima koji su na to prvi ukazivali.
Biblijska astronomija i crkveni prezir prema znanosti
Kada je Kopernik* izložio staru ideju (o njoj su govorili još stari Grci, Pitagora i dr.) da se Zemlja kao i drugi planeti, okreće oko Sunca, dok se istodobno vrti oko svoje osi (osmoškolska geografija), naišao je na gluhe uši crkvenjaka. Kardinali su ionako imali vlastite astrologe u to vrijeme. Crkva se nije otvoreno borila protiv znanosti, nego ju je zaobilazila i prepuštala zaboravu, dok je bjesomučno proizvodila svoju nabožnu propagandističku literaturu.
Prevladavajuća teorija u Europi tijekom Kopernikova života bila je ona koju je Ptolemej objavio u svom Almagestu oko 150. godine; "Zemlja je stacionarno središte svemira; zvijezde su ugrađene u veliku vanjsku sferu koja se brzo okretala, otprilike dnevno, dok su svaki od planeta, Sunce i Mjesec bili ugrađeni u vlastite, manje sfere". Klaudij Ptolomej (100 – 170) u svom kapitalnom djelu iz drugog stoljeća, pokušao je popraviti Aristotelovu fiziku. Aristotel je pak živio u pradavnom 4. stoljeću prije naše ere. Dominantno tadašnje shvaćanje temeljilo se na Ptolomejevom geocentričnom sustavu. Kopernik jasno uočava nepotrebnu složenost njihovih sustava tumačenja i predlaže jednostavniji i očigledniji - Zemlju koja rotira oko Sunca.
Uočavate golemo razdoblje kada se u astronomiji nije desilo ništa bitnoga, da bi Kopernik izašao sa svojom "revolucionalnom idejom"? Radi se o oko tisuću godina kršćanskoga mraka, u kome je Crkva uporno zanemarivala znanost i slavila svoja praznovjerja, ulagala dragocjene ljudske resurse u izgradnju spomenika svojoj ideologiji i dobrobiti svojih biskupskih elita.
Vladajući Papa u to vrijeme, Aleksandar VI, Sveti Otac devetero djece, bio je zabavljen šarmom svoje lijepe ljubavnice Giulie Farnese, a većina kardinala sretno zavaljena u zagrljaju drugih dama. Ipak, Kopernik u strahu čuva rukopis knjige 12 godina, pa ju posvećuje korumpiranom Papi Pavlu III (probio se jer mu je mlađa sestra bila u naručju Pape Aleksandra VI.), 1543. god, i prvi primjerak dobiva u ruke tek par sati prije nego što će umrijeti. Kako Inkvizicija više nije mogla uhvatiti mrtvoga Kopernika, a u uvodu su mu napisali da se radi samo o prijedlogu, a ne činjenicama, sve je moglo polako pasti u zaborav, a ta knjiga istrunuti. Međutim, našli su se oni koji su poduprli tu bogohulnu teoriju, oponirajući religijskim moćnicima i klerikalcima.
________
* Pobožni poljski svećenik? Ne. Njegov ujak-biskup dao mu je titulu kanonika da mu osigura primanja. U to doba bilo je nemoguće imati financijske uvjete za istraživanja i biti slobodan od Crkvena diktata.
Crkvenjake nisu zanimale "nove teorije", dok god ne bi mogle naći širu potporu u slabije obrazovanu narodu te tako uzdrmati temelje njihove klimave građevine i izvora novaca i moći.
Crkvena moć obuzela je mnoge umove tog vremena, nakon stoljetne indoktrinacije, pa se Kopernik nije bojao samo reakcije Crkava nego i ismijavanja od strane školovane, ali vjerski zadojene zajednice.
Papinski savjetnik i astronom Tolosani, piše obimni spis "O istini svetih spisa" 1544. god, gdje pljuje po Koperniku:
"Bezumni napor [Kopernika] pokušao je oživjeti slabo pitagorejsko mišljenje, koje je odavno zasluženo uništeno, budući da je izričito suprotno ljudskom razumu i protivi se Svetomu pismu. Iz te situacije lako bi mogla nastati neslaganja između katoličkih izlagatelja Svetoga pisma i onih koji se žele tvrdoglavo prikloniti tom lažnom mišljenju."
Čim je tako klerik uočio opasnost po crkvenjačka tumačenja praznovjerne Biblije, klerikalci su se probudili na novonastalu opasnost od znanstvenih istraživanja.
Reakcija crkvi na podržanu Kopernikovu teoriju je bila bučna.
Protestanti i Katolici su se okomili na tu herezu.
Martin Luther" je već prije odbacio heliocentričnu teoriju kao,
"šaljivu ideju budale. Pa zar nije Jošua (10,12-13), jasno rekao da je Sunce, a ne Zemlja, zastalo na mjestu?"
John Calvin ponosno citira Psalam 93,1, "Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati."
"Kako bi Zemlja mogla visjeti u zraku da je ne pridržava Božja ruka? Kako bi Zemlja mogla ostati nepokretna, dok su nebesa iznad nas u stalnom brzom kretanju da je Božanski Stvoritelj nije učvrstio i osigurao?"
(komentar knjige psalama, Psalam 93, redak 1)
Kardinal Bellarmine, 'veliki' teolog i inkvizitor koji je sudio Galileu, prijeteći izjavljuje:"Ovo navodno otkriće ponižava cijeli kršćanski plan spasenja."
"U ime i po autoritetu Isusa Krista, čija punoća prebiva u Njegovu Namjesniku, Svetomu Ocu Papi, prijedlog da Zemlja nije središte univerzuma, i da se pokreće dnevnim kretanjem je apsurdan, filozofski pogrešan i netočan po vjeri."
Dekret Pape Urbana VIII, potpisan od strane kardinala Felia, Guido, Desiderio, Antonio, Bellingero i Fabriccioi.
Drugi su sumnjičavo vrtjeli glavama:
Ako je Zemlja planet, i to samo jedan među mnogim planetima, nije moguće da su tako uzvišene stvari napravljene samo na njoj kako nas uči kršćanska doktrina. Ako postoje drugi planeti, sigurno su nastanjeni, jer Bog ništa ne čini uzalud, ali kako su mogli poteći od Adama? Kako su njihovi preci sišli s Nojine arke? Kako su otkupljeni od našega Spasitelja Isusa Krista?"
Kretanje Zemlje čini Sveto pismo lažljivim!
Svetac kardinal Robert Bellarmine piše karmelićanskom provincijalu Foscariniju:
https://sourcebooks.fordham.edu/mod/1615bellarmine-letter.asp
"No, željeti izjaviti da je Sunce ustvari fiksirano u središtu neba i da se okreće jedino oko sebe (op. prev. tj. okreće se oko svoje osi) bez putovanja od istoka prema zapadu, te da se Zemlja nalazi u trećoj sferi i vrti se velikom brzinom oko Sunca, vrlo je opasna stvar, ne samo što iritira sve filozofe i skolastičke teologe, već i nanosi štetu našoj svetoj vjeri i čini Sveto pismo lažljivim."
To je pitanje vjere!
"Niti se može odgovoriti da to nije pitanje vjere, jer ako to nije pitanje vjere sa stajališta ove teme (kretanja Zemlje oko Sunca), to je dio vjere onih koji su govorili (op. prev. tj. biblijski proroci)."
"Ili se Zemlja kreće ili Marija nije djevica. Jedno od ovoga nije istina!"
"Bilo bi jednako heretički poricati da je Abraham imao dva sina, a Jakov dvanaest, kao što bi bilo poricanje djevičanskog Kristovog rođenja, jer su obje oglašene Svetim Duhom kroz usta proroka i apostola."
Najmudriji čovjek na svijetu Solomon, reče da Zemlja stoji jer: "ne ide Mujo prema planini, nego planina prema Muji"
"A ako mi kažete da je Salomon govorio samo "kako mu je izgledalo", i da nam se samo čini da Sunce ide okolo, kada se zapravo kreće Zemlja, kao da se čini da se od broda udaljava plaža, odgovorit ću da onaj tko plovi od plaže, iako mu se čini da se plaža odmiče, zna da je u zabludi i ispravlja je, jasno vidi da se brod kreće, a ne plaža. Ali što se tiče Sunca i Zemlje, nijedan mudrac nije potreban da bi ispravio tu grešku, budući da jasno doživljava da Zemlja miruje i da njegovo oko nije prevareno kad procijeni da se Mjesec, Sunce i zvijezde gibaju (oko Zemlje)."
Evo par primjera koji su "pobijali" Kopernika po Bibliji:
" I stade Sunce i zaustavi se Mjesec" (Jošua 10,12-13)
Jahve na molbu Izaije dva puta pomiče Sunce unazad. (Izaija 38,4-8 ; 2. knjiga o kraljevima 20,7-11)
Po Mateju 24,29 " - ...zvijezde će padati sa neba."
"Sunce izlazi, Sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi." Propovjednik 1,5
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, da poduhvati Zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. (Job 38, 12)
Kad zaprijeti Suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zviježđa na južnome nebu.
(Job 9,7)
" Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio Zemlju bez pomoći ičije.""Sunce izlazi, Sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. "
" Daniel - Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje."
Po Mateju 4,8 - (8) " Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu."
|
Ideja da je nešto gore, vrijedi samo u relativnom smislu. U Bibliji, savršenoj knjizi, uzima se u apsolutnom smislu, Nebo je gore, a pakao dolje. Sve je jednom stvoreno i ostalo nepromijenjeno (prije 6000 godina). Ne priznaju se preobrazbe živih bića. Danas se apologeti izvlače "da se Bibliju ne smije čitati doslovce, nego "alegorijski". " Savršena Božja riječ mora se čitati kao pjesnički stihovi, s opširnim dodatnim tmačenjima što je Autor htio poručiti preko apstraktnih slika. Kako vrijeme odmiče, tako je u Bibliji sve više "simbolike i ostalog mitološkog materijala". No čarolije iz Nova zavjeta oko slavnoga Isusa, eeeeeeeee "to nije nikakva simbolika nego čista realnost."
Biblijski univerzum (cijeli svijet) gdje prebivaju sva materijalna živa bića, zapravo je pljosnata površina iznad koje je polu-sferna kupola s malim svijetlim točkicama-zvijezdama, iza koje je prebivalište Boga i njegove dvorske svite.
Zemlja je pljosnata ploča, okrugla (ili blago zakrivljena)** nad kojom su redom čvrste prozirne sfere razapete poput šatora. Ima rubove, četiri kuta, stupove, temelje, ravna je i nepokretna, a sa kakvoga brda se vidi cijeli svijet. Iako se danas "figurativno" upotrebljavaju ti pojmovi isto kao izraz "padaju zvijezde", ove su izreke nastale u vremenima kada to nikako nije bila simbolika ili pjesnička figura, već "činjenica" u koju su čvrsto vjerovali. Iznad bliskih "zvjezdanih sfera" je bilo Nebo, gdje prebiva Svemogući. 'Krajevi Zemlje' nisu bili "samo način govora". To je bio kraj univerzuma nastanjenog ljudima i materijalnim objektima.
** U Bibliji piše hebrejska riječ CHUWG=krug, a ne DUWR=kugla ! Da se radi o krugu, a ne o kugli je nepobitno. Strongova konkordancija (br. 2328 i 2329), "Holladay’s A Concise Hebrew" i "Aramaic Lexicon of the Old Testament" (str. 97) i "Brown Driver-Briggs Hebrew" i "English Lexicon" (str. 295) daju i glagolski oblik kao "nacrtati kružnicu". Imenica se prevodi kao "krug" ili "luk". Luk je, naravno, polukružna arkada.
_______________
duwr - čita se kao dure
chuwg - čita se kao khug(hjug) otprilike
Druge pojave riječi chuwg (vidimo i sličnost s hrvatskim chuwg - khug<=>KRUG) uključuju:
Job 26, 10
On je na vodi označio kružnicu (Hebrejski chuwg) gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.
On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
Jeremija 10,12
Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi: sam po pravdi sudi krug zemaljski
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; sjever i jug ti si stvorio
Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
o podne, žari krug zemaljski, i tko bi izdržao žegu njegovu?
On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca.
Izreke 8, 27
...kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug (Hebrejski chuwg) na licu bezdana.
Gornji hrvatski prijevodi za chuwg kao kružnica i krug su ispravni, jer odlomci govore o crtanju nečega po površini: tj. prikaz u dvije dimenzije.
Nadalje, u hebrejskom postoji riječ koja označava sferu (ploha koja omeđuje kuglu): duwr. Da je autor Izaije 40 na to mislio, sigurno je mogao upotrijebiti tu riječ umjesto riječi chuwg. Ranije se kod Izaije upravo ta riječ već koristila za opis lopte/kugle:
Izaija 22, 17-18
Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, smotat će te u klupko, kao loptu (Hebrejski duwr) te baciti po zemlji širokoj!
Ne čudi stoga, da svi uobičajeni prijevodi Biblija - NRSV, RSV, NASB, ASB, KJV, NKJV, pa čak i fundamentalistička NIV - daju prijevod chuwg u Izaiji 40,22 kao krug tj. kružnica.
|
Crkvenjaci ravnozemljaši
* Mnogi rani crkveni oci su vjerovali u ravnu Zemlju: Teofil iz Antiohije, Irenej, Tertulijan, Metodij, Teodor od Mopsuestie, svetac Ivan Zlatousti - Chrysostom (za njega je ravna Zemlja u obliku kocke, a ne kugle), Ćiril Jeruzalemski, Efraim Sirus, Atanazije Aleksandrijski, biskup Diodor iz Tarsusa (do 350.), Epifan iz Salamisa, Hilarij od Poitiera i Severijanus od Gabale (Schadewald, 1999.). Ostalima je bilo bitnije koliko pera ima u anđelovim krilima.
No s prihvaćanjem rotacije i revolucije Zemlje Crkva je imala golemih problema. Tu ih je Božja riječ opet navela na krivi smjer.
Kršćansko nazadnjaštvo jaše i u 21. stoljeću:
Kreacionistički proponent PLJOSNATE Zemlje, u društvu s katoličkim svećenstvom koje ga podupire i reklamira. Njegova sramotna suluda klero-krajnje-desničarska i ravnozemljaška laprdanja se prodaju po svim kioscima i svakoj maloj trgovini diljem lijepe naše ("Book").
Katolička Radio Marija "obrazuje" svoje slušateljstvo:
13:00 Čitamo knjigu - Elvis Duspara: "Nanovo rođen"
Tipična izjava jednog od današnjih pljosnato-zemljaša "biblijskih kršćana":
"Ali ako znate da NASA LAŽE, svemir je lažan, biblijska zemlja je PLJOSNATA, Svemogući Bog je REALAN, a Isus Krist je naš ljubljeni Gospodin i Spasitelj - uživajte u ovom videu i pomognite širenju istine!"
Pljosnato-Zemljaš je glavni lik zaslužan za širenje kršćanstva Rimskim carstvom
Car Konstantin je uposlio kršćana Laktantisa (Lucius Caecilius Firmianus Lactantius (c. 250 – c. 325) napisao "De ira Dei" (313; O Božjemu bijesu, Božje institucije, Ptica Feniks)), najvećeg apologeta ranih otaca Crkve, koji je podučavao njegova sina Crispusa i utjecao na Konstantina da nametne kršćansku ideologiju u svom carstvu. Taj kršćanski bukvalist odbacio je grčku ideju sferne Zemlje i čvrsto propovijedao pljosnatu, mladu Zemlju, kako to kreacionistički likovi munjeni biblijom čine i dan danas. Možemo reći da je njegov utjecaj na cara Konstantina bio vrlo značajan da se najzadrtija sekta kršćanstva probije do državnih jasli i tako postane svjetska religija.
Kršćanin Lactantius, u spisu negdje između 304. i 313. godine, ismijava pojam Antipoda i filozofa koji su mislili da je "svemir okrugao poput lopte; da se nebo vrti u skladu s kretanjem nebeskih tijela ... Stoga su izgradili mjedene globuse, koji tobože predstavljaju univerzum ... ... nemam prikladnih riječi osude o onima koji, nakon što su pogriješili, nastavljaju svoju ludost, branivši jednu ispraznost s drugom ispraznošću."
Utjecajni teolog i filozof svetac Augustin, jedan od četiriju najvećih crkvenih otaca Zapadne crkve, slično je prigovorio "bajci o antipodima":
"A što se tiče bajke da postoje antipodi, tj. ljudi na suprotnoj strani Zemlje, gdje sunce izlazi kad nama zalazi, ljudi koji hodaju naopako našim nogama, to je nešto što nema ama baš nikakva temelja. I doista, ne potvrđuje se to povijesnim znanjem, već znanstvenim spekulacijama, na temelju koje je Zemlja obješena u konkavnosti neba i da ona ima toliko površine na jednoj strani kao što ima s druge strane: stoga kažu da i dio koji je ispod mora, mora biti naseljen. No, ne primjećuju, premda nagađaju ili znanstveno demonstriraju da je svijet okruglog i sferičnog oblika, da za time ne slijedi da je druga strana Zemlje lišena voda; niti čak, iako bi bila suha, odmah slijedi da je nastanjena s ljudima. Jer Sveto pismo, koje dokazuje istinu svojih povijesnih tvrdnji ostvarivanjem svojih proročanstava, ne daje lažne informacije; pa je previše apsurdno reći, da bi ljudi mogli uzeti brod i prijeći čitav širok ocean, i prijeći s ove strane svijeta na drugu, i da su tako i stanovnici te daleke regije potekli od tog prvog čovjeka (Adama)".
Apologeti se trude prikazati tog svog svetca Augustina da nije popušio biblijsku pljosnatu Zemlju, ali povjesničari kažu ovako:
"Augustin je poznavao grčku teoriju sferične Zemlje, međutim (slijedeći zaključke svog prethodnika i sugrađana iz Sjeverne Afrike, Lactantiusa), bio je čvrsto uvjeren da je Zemlja pljosnata, da je jedno od dva najveća tijela u kreaciji i da leži na dnu svemira. Svetac Augustin je očito vidio ovu sliku kao korisniju za biblijsku egzegezu nego loptasti planet u neizmjernom svemiru."
Krizostom, jedan od četiriju velikih crkvenih otaca istočne Crkve i nadbiskup Konstantinopola, eksplicitno je podržao ideju, temeljenu na Svetom pismu, da Zemlja čudesno pluta na vodi ispod nebeske sfere. Atanazije Veliki, crkveni otac i patrijarh iz Aleksandrije, izrazio je sličan stav u djelu "Protiv pogana".
Kršćanska topografija (547) koju je sastavio Aleksandrijski redovnik Cosmas Indicopleustes (540 AD), koji je putovao do Šri Lanke i izvora Plavog Nila, danas je široko rasprostranjena kao najvrjedniji zemljopisni dokument ranog srednjeg vijeka, premda je izazvao malo pozornosti svojih vjerom zadojenih suvremenika. U njemu autor više puta iznosi doktrinu da se svemir sastoji od samo dva mjesta: Zemlje ispod neba i neba iznad njega. Pažljivo se oslanja na argumente iz Svetoga pisma, on opisuje Zemlju kao pravokutnik, 400 dana dug puta 200 dana, okružen sa četiri oceana i zatvoren sa četiri masivna zida koji podupiru nebeski svod. Teorija sferične Zemlje prezirno se odbacuje kao "poganska".
Severian, biskup Gabale (408.) napisao je da je Zemlja ravna i da sunce ne prolazi ispod noću, već "putuje sjevernim dijelovima kao da je skriveno zidom". Bazil Cezareje (329-379) pak laprda da je stvar "teološki nebitna".
Vergil od Salzburga (c. 700–784), je sredinom 8. stoljeća, raspravljao ili podučavao neke geografske ili kozmografske ideje koje je svetac Bonifacije našao dovoljno nepoželjnim da se žalio na njih kod pape Zaharija. Jedini preživjeli zapis o tom incidentu nalazi se u Zaharijevu odgovoru iz 748. godine, gdje je napisao:
"Što se tiče perverzne i grješne doktrine koju je on (Virgil) izgovorio protiv Boga i svoje vlastite duše, ako se jasno utvrdi da ispovijeda vjeru u drugi svijet i druge ljude koji postoje ispod Zemlje ili u Sunce i Mjesec tamo, morate održati koncil, oduzeti mu svojstvo svećenika i protjerati ga iz Crkve!"
Neki znalci opisuju da je upravo sferičnost Zemlje bila među aspektima Vergilijevih učenja na koje su se svetac Bonifacij i Papa Zahari propeli na stražnje noge. Drugi to drže nevjerojatnim (teolozi?) i uzimajući u obzir Zaharijev odgovor kako bi ukazali na prigovor vjerovanja u postojanje ljudi koji žive u antipodima. U svakom slučaju, nema dokaza o daljnjoj akciji protiv Vergilija. Kasnije je bio imenovan biskupom u Salzburgu, a pretvoren u svetca u 13. stoljeću.
Nepotrebno je naglasiti da su svi pisci Stara zavjeta i njihovi štovatelji, čvrsto vjerovali u ravnu Zemlju, kako je božja Biblija opisuje. Većinu to pitanje nije zanimalo, jer ih je interesiralo kao se ulizati svome Bogu i završiti u raju, a ne paklu. U Novom zavjetu nekoliko stvari ukazuje na pljosnatu Zemlju, a ništa na okruglu. Lik Isus je pobožno vjerovao da u Starom zavjetu se ne smije mijenjati niti jedna točka, slovo ili zarezić.
Vjerski apologeti (tj. profesionalni prevaranti) vole spominjati neke kršćanske proponente iz kasnijeg srednjeg vijeka, kao dokaz da su svi vjerovali u sferičnu Zemlju od početka. S time oni nas žele uvjeriti da kršćanima Biblija nije bila mjerodavna za takvu nazadnost, i da su ju držali "simboličnim prikazom", od sama početka, pa ih Bog nije odveo u krivo mišljenje.
Nedavna studija srednjovjekovnih pojmova o sferičnosti Zemlje ističe da tek "od osmog stoljeća nijedan kozmograf koji je dostojan svog imena, nije dovodio u pitanje sferičnost Zemlje". Međutim, rad ovih intelektualaca možda nije imao značajan utjecaj na javno mnijenje i teško je reći što je šira populacija možda mislila o obliku Zemlje, ako je uopće razmatrala to pitanje.
Tako od sveca Tome Akvinca (1225–1274), najvažnijeg i naširoko citiranog teologa Crkve, jasno se govori o sferičnoj Zemlji, kao da se to samo po sebi oduvijek razumije. Taktika crkvenjaka je da se njihove prošle greške i podvale preskoče i prikriju.
Galileo Galilej iznosi konkretne dokaze u prilog Kopernikovoj teoriji:
- Mjesec je stjenovito tijelo: Zemlja nije jedino takvo nebesko tijelo,
- Sunce se vrti (sunčeve pjege): ako se vrti Sunce, onda se može vrtjeti i Zemlja,
- Jupiterovi sateliti se vrte oko Jupitera: dakle postoji još jedan centar vrtnje u svemiru, "osim Zemlje",
- Venerine faze, zvjezdana konstrukcija Mliječne staze, itd...
- jedina greška mu je bilo navođenje plime u prilog kretanja Zemlje.
Ali crkvenjački napuvani i Crkvom ustrašeni "astronomi" s gnušanjem odbijaju gledati kroz teleskop, jer je to "bezbožno" ili se radi o "sotoninim obmanama". Naivni Galileo se u obrani od jednoumnog i moćnog klera usudio napisati savjet da se "doslovna biblijska tumačenja ne bi smjela primjenjivati na znanost". To današnji apologeti licemjerno navode kao "glavni razlog" zašto je Galileo osuđen - tobože nije se smio petljati u teologiju i tako počiniti blasfemiju (iako su mu pod nos stalno gurali biblijske citate). Uz to dodaju da paralaksa nije bila dokazana još 2 stoljeća, pa zaključuju da nije bilo znanstvenih dokaza u prilog Galilejevoj teoriji. Prešućuju da je Galileo pojasnio da su zvijezde na golemim udaljenostima, tako da je njihov pomak vrlo teško uočiti, "pa nema uočljive paralakse i zato je malo vjerojatno da se vrte oko Zemlje jer bi to onda morale biti ogromne brzine".
Preskaču i to da paralaksa nije presudni dokaz kretanja Zemlje, jer današnji fanatici Biblije su se snašli ovako: "Zvijezde se vrte oko Sunca, a ono oko Zemlje zajedno sa svim zvijezdama i galaksijama. Otuda paralaksa!" Tako oni i dan danas brane Bibliju kao nepogrješivu knjigu, a Zemlju u sredini svemira ("sredina svemira" je zapravo posvuda, u svakoj točki, tj. nigdje). Po vjerskim fanaticima, i danas bismo morali vjerovati u nepokretnu Zemlju, "jer po njima nema dovoljno uvjerljivih dokaza" (protiv onog što piše u Bibliji).
Preskače se i to da je smrad pečenog ljudskog mesa s kršćanskih lomača i krikovi nesretnika koji su dopirali iz kršćanskih tamnica upravo i bio namijenjen gušenju slobodne ljudske misli. Osobe koje se nisu klanjale i ljubile biskupsko prstenje nisu mogle doći do novca za svoja istraživanja ili predavati na školama. A znanstvenih dokaza je bilo toliko da je "i kamenje vikalo".