Pregled posta

Melbourne

Vidim da okolici Melburna prijete požari, očito sam otišao u dobro vrijeme, meni je tamo pred samo tjedan dana bilo zima!

Točka B iz prethodnog posta je bio Melbourne. Povratak moje malenkosti nakon desetak godina. Nisam primijetio da se nešto promijenilo; konja koji pobjeđuje ne treba mijenjati, već par godina taj grad uzima titulu najboljeg grada za živjeti na planeti. Opravdano? Vjerojatno da. Lokalni objašnjavaju to činjenicom da možeš živjeti s porodicom usred grada za normalne novce, ne kao u New Yorku, Londonu ili sličnim nebulozama...

Australija iz aviona djeluje onako kako si zamišljam da bi izgledao prelet preko Mjeseca:

Ali ima i te koliko raznolikosti, koje Mjesec nema:

Ovako to izgleda na Google map:

Kad znate da je ispod planeta Zemlja, ovo je nepobitno voda a ne metan ili amonijak:

Jezero usred ničega:

Negdje prema Adelaide, zaljev, što li:

Čovjek je bio ovdje!

Treći dan sam otišao i pobliže pogedati to gdje je čovjek bio, sjeverno od grada, Flinders peak ili tak nekaj, jedino brdo nadaleko u sjevernom smjeru:

Raaavno sve do Srema, okruženo je farmama krava, ovaca i koječega drugog.

Čudna šuma:

Ima nešto vode:

Ima i divljih životinja: echidna, kljunasti jež, izgleda kao veliki jež, a zapravo je negdje između ježa i mravojeda, nosi mladunče u torbi na trbuhu:

Još nešto vode:

Ponekad ishlapi:

Pogled odozgo prema moru:

Pogled gore, prema najvišem vrhu:

Dosta prirode, omo prošetat tim najboljim grad za živjeti. Desna strana od mosta:

Lijeva strana:

Nakon Azije, crkva starog izgleda je čudnovatija od čudnovatog kljunaša:

Evo još jedne:

Parlament:

Iđe tramvaj:

Božić i Nova godina usred ljeta su zanimljivo iskustvo, ne da se sakrit. Kafići puni, ima par ovakvih uličica:

Ima i ulica grafita:

Izgleda dosta Evropski:

Još jedna bogomolja:

Deja vu...Zagreb?

Nije sve za turizam:

Sasvim slučajno, Hrvatski konzulat, ova crvena zgrada, primijetil sam zastavu:

Spomenik Australcima koji su pali u Prvom Svjetskom ratu u jedinicama ANZAC-a:

Kad se izađe iz centra, stvari počinju izgledati ne-evropski. Stanica prigradskog vlaka u inače skupom i povijesnom dijelu grada, WIlliamstown:

Ima tu i tamo koja starija zgrada:

Ulice izgledaju ovako:

Zbog ovog je tu skupo:

Kuće s pogledom na more su točno propisanog oblika, veličine, forme...cijene. I tata bi, sine:

Ide trajekt na Tasmaniju:

Ovo je stanica lokalnog vlaka par kilometara dalje, na ne tako luksuznom dijelu obale:

Malo manje love curi s ovih kuća, ali i dalje sasvim ugodno:

Rekoh Božić... Ovoj porodici je, mislim, malo udarilo u glavu...a nemaju male djece u kući više, doznal sam...bit će zanimljiv račun za struju.

Vrijeme je bilo zanimljivo, kao usred ljeta, a bilo mi je većinu vremena zima, duge hlače i tako to, osim ako si baš na suncu, tad peče. Dobro, možda sam se na Tajvanu malo razmazio, ali stvarno je čak i uz sunce, bilo hladnije ovdje ljeti nego meni na Tajvanu zimi.

Kad se spremala nevera, zapuhalo je ko kod nas u Hrvatskoj usred zime, brr, osjeća se da je blizu Antarktika. Pogled na centar grada kroz olujne oblake:

Crni labudovi odmaraju:

Dosta vijaža, sjedam u letjelicu i gija natrag na svoj tropski otok:

Post je objavljen 14.01.2014. u 10:10 sati.