Od danas ću uključiti i popis svetaca zaštitnika zvanja i zanimanja
Osobito su mi zanimljivi zaštitnici: beznadne situacije, bezizgledni slučajevi, ..od brze pomoći, bjesnoća,diplomatske službe, guske,hitni slučajevi, Jugoslavija....
Ali evo ću ja početi od Aaaaa
A
Afrika, centralna - Marija, Bezgrešno Srce Marijino
južna Marija, BDM
sjeverna Ciprijan
akademije, rimokatoličke Toma Akvinski
Albanija Marija, Majka dobrih ljudi
(šta kažu naši slastičari i pekari...usput većina ljudi ne zna da je npr. u Albaniji od 3.2 mil. stanovnika, 10%katolika (u sjevernom području i još oko 20% pravoslavnih kršćana (južno područje)
alkoholizam Matija
(đe me nađe Matko....hi-hi hik..a i ne znam zašto Matija, mislim da je to onaj apostol koji je zamjenio Judu..valjda su ga morali "urokat" da pristane na zamjenu..ha..ha)
alpinisti Bernard od Monjouxa
alpski skijaši Mauricije
antikomunisti Josip, Isusov hranitelj
(zanimljiv zaštitnik....morat ćemo uzet nekog pomoćnog..????)
apologeti Justin, Katarina Alexandrijska, Toma Akvinski
Argentina Marija, Gospa iz Luana
arhitekti Barbara, Toma, apostol
artiljerilja Barbara
artritis Jakov Veliki
astronomi Dominik
atletičari Sebastijan
Australija Marija Pomoćnica kršćana
Austrija Florijan, Leopold, Mauricije
autoceste Ivan Krstitelj
automobilisti Kristofor, Franciska Rimska
13. siječnja
SVETI HILARIJE (315 -367)
biskup i crkveni naučitelj Sv. Hilarije živio je u burno doba IV. stoljeća, kad su kršćanstvo razdirale žestoke arijanske prepirke. Iako je I. opći sabor u Niceji godine 325. osudio arijansku nauku i jasno definirao da je Krist Bog, arijanci nisu mirovali, već su svoju zabludu širili dalje, a pridobivši za se i careve nemilo su progonili one koji su bili vjerni nicejskoj vjeroispovijesti i pravovjerju. Žrtva tih progona bio je i sveti Hilarije, biskup Poitiersa u Galiji, današnjoj Francuskoj. On se rodio oko godine 315. u uglednoj poganskoj obitelji u Poitiersu. Uz njegovu kolijevku stajahu bogatstvo i moć, ono što svijet veoma mnogo cijeni. Kad je došao do uporabe razuma, dadoše ga u škole pa je tako primio najveću izobrazbu svoga vremena. U zreloj dobi oženio se te imao kćerku. Upoznavši kršćanstvo dao se sav na studij Svetoga pisma. Što se više u nj udubljivao, to je snažnije uviđao svu prazninu poganskoga pogleda na svijet. Kao čovjek koji je iskreno tražio istinu povukao je posljedice pa se sa ženom i kćerkom dao krstiti i tako postao vatren kršćanin. Po sakramentima krštenja i potvrde primio je toliko nebeskoga svjetla da se svim silama stao boriti protiv poganstva i protiv arijanskog krivovjerja. Borio se ne samo riječima i spisima, već što je kudikamo važnije, i čitavim svojim neporočnim životom koji je bio u skladu s onim što je vjerovao. U kršćanskoj općini Poitiersa Hilarije je stekao toliki ugled da ga je Božji narod nakon smrti svoga biskupa izabrao za njegova nasljednika (oko 350.god) i tako je Hilarije primio i puninu svećeništva i apostolske odgovornosti.
Nakon toga, njegova je žena, s njegovom privolom stupila u samostan.
Kao biskup Hilarije se još više suprotstavljao krivovjernim arijancima. U otpalom biskupu grada Arlesa Saturninu zadobio je najljućeg i najzlobnijega neprijatelja. Taj ga je oklevetao na carskome dvoru pa ga je nasilni car Konstancij godine 359. prognao u Malu Aziju. No, sveti biskup ni tu nije mirovao već se i dalje borio protiv zabluda. Proučavao je istočne crkvene oce i povezao se s braniteljima pravovjerja na Istoku. Postao je veoma glasovit pa je na povratku iz progonstva bio posvuda slavljen i svečano dočekan.
Arleski metropolit Saturnin, režimski čovjek, zaražen krivovjerstvom, želio je svu Galiju privesti arijanstvu, ali je na sinodi u Parizu najviše Hilarijevom zaslugom bio osuđen i svrgnut. Borbe i progoni pospješili su i Hilarijevu smrt i on umre godine 367. slavljen kao "Atanazije Zapada", naime, kao što je sv. Atanazije bio prvoborac protiv arijanstva na Istoku, tako sv. Hilarije na Zapadu. Sv. Hilarije je bio dubok mislilac, vrstan teolog i dobar poznavalac Svetoga pisma. Glavno mu je djelo "O Trojstvu", u 12 knjiga, napisano u progonstvu, a po sudu mnogih to je najsolidnije djelo protiv arijanstva. Napisao je i vrijedan komentar Evanđelju sv. Mateja te "Raspravu o otajstvima". To je djelo prevedno i na hrvatski jezik i izdano u sklopu zbirke Crkveni oci i pisci.
Sv. Hilarije bio je i pjesnik, pjevao je himne. Njegova je velika zasluga što je upoznao vrijednost himna i prenio ga na latinsko crkveno tlo.
Papa Pio IX., na molbu pokrajinskoga sabora u Bordeauxu, proglasio je sv. Hilarija godine 1851. crkvenim naučiteljem.
14.siječnja
SVETI FELIX (Srećko) (+ 260)
Sveti Feliks je stariji sin Hermiasa, sirijskog vojnika koji je umirovljen u Noli blizu Napulja u Italiji. Nakon očeve smrti, Feliks je prodao veći dio imovine i zaradu podijelio siromasima. Felix je rano postao svećenik, djelovao je zajedno sa Sv. Maksimom iz Nole.
Kada je Sveti Maksim pobjegao u planine da bi izbjegao Deciusov progon, Feliks je uhvaćen i pretučen umjesto njega zbog svoje vjere.Oslobodio ga je anđeo, kako bi mogao pomoći svom bolesnom biskupu. Sveti Feliks je skrio Svetog Maksima od vojnika u jednu ruševinu.
Kada su obojica bili unutra na sigurno, pauk je na brzinu spleo mrežu preko vrata, pa su carski vojnici pomislili kako kroz njih dugo nitko nije ušao te prevareni otišli ne pronašavši dvojicu kršćana. Oni su se pak skrivali sve dok Deciusov progon nije završio njegovom smrću.
Nakon Maksimove smrti, svi su željeli da ga upravo Felix naslijedi, ali on je predložio Quintusa i otišao obrađivati ostatke svoje zemlje i zaradu dijelio sa siromašnijima od sebe.
Iako je umro prirodnom smrću, zbog torture i zarobljeništva koje je proživio smatra se mučenikom. O svetom Feliksu zna se ponajviše iz pisama i pjesma Sv. Pavla iz Nole, koji je služio kao portir na ulazu u crkvu posvećenu Svetom Feliksu, i koji je prikupljao informacije o njemu od crkvenih ljudi i hodočasnika.
Post je objavljen 13.01.2014. u 16:13 sati.