Vječne krošnje
Teško je gledati dobru dušu
Kako je vihori otpušu
Jož teže vidjeti dušu prikovanu
Kako lebdi
Oplakanu
Ali sada više nije ukopana u zemlji
Ona leti
Putem oblaka i zvijezda
Ona se uspinje vječnim krošnjama
Zelenim
Opojnim
Sada njoj nema kraja
Nema korijena što je drži i za pako spaja
I neka joj budu navijek vječne krošnje
Neka navijek živi sretna i mirna
Blještavilom okupana
Predivna
Post je objavljen 12.01.2014. u 20:12 sati.