Moj kraj će biti isti onakav kao što svjetla velegrada nestrpljivo zovu na radost, blud, nemir i nespokoj.
Tamno lice mog srca će se konačno prosvijetliti pa će izabrati put koji vodi u “must go” tunel gdje je svjetlost ona najplavija svjetlost koju sam ikad vidjela.
Nasmijala sam se na ovu usporedbu i poletjela sam nisko, ispod radarske frekvencije tvog zazivanja, tako da me ne možeš pronaći odmah u sljedećem životu.
Gledam bol i tugu kao dio života, ali još uvijek zazivam Onaj Drugi Svijet tamnih sjena koje su me i donijele na ovu planetu, postavile me da se zabavim i odmorim, ali bez tereta ne odlazim.
Životno stablo ide u beskraj vječnosti, a kamera naše karme snima sve, ne laže i zaustavlja se tek na godinu dana Duše kad će me opet pozvati, da se odazovem tom trenutku i spustiti se tim čudnim prolazima pa zauzeti neko mjesto, da bih te susrela onog trena kad mi šapneš ovo ime, ime iz ove stvarnosti.
napisano 27.7.2013. u 17.25h, pjesma iz moje 5. zbirke poezije "NA TRGU PTICA"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7889-83-8. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.