Marketing
Na putu prema dolje
Moguće je da sam još pod utjecajem završetka veoma popularne serije "Breaking Bad" (LINK).
Moram priznati da uvijek preferiram prije filmove nego serije jer mi se ponekad učini da se na serije gubi jako puno vremena. Pod tu kategoriju pogotovo spadaju serije koje imaju milijun sezona i nastavaka. U početku mi se tako učinilo i za Breaking Bad (hrv. prijevod glasi: Na putu prema dolje), ali sam ipak odlučio početi gledati.
Još jedna stvar koja je kritična je to da ne volim gledati serije koje svi gledaju. To ponekad ide toliko daleko da ne gledam neke stvari jer one izgube svoju vrijednost kad ih svi gledaju; ili se barem meni tako čini. Da, moguće je da se ponekad zakinem za neke odlične stvari. To bi se dogodilo u slučaju da sam odlučio ne gledati Breaking Bad. Imam jednog prijatelja koji mi je rekao da, također, ne gleda tu seriju (pogledao je prvu, malo kraću sezonu) jer ju gledaju svi. Ima očito nešto u tome pa nije to samo moj problem da ne želim gledati megapopularne (tzv. mainstream) stvari. No, moram reći svom prijatelju da u ovom slučaju radi veliku grešku.
Ta serija jednostavno ima sve što po mom ukusu jedna serija treba imati. Tema je alternativna i devijantna, a zapravo dodiruje klasične (mogli bi čak reći tradicionalne) stvari i probleme.
Dijagnosticiran rak i neminovna smrt, briga za budućnost svoje obitelji, proizvodnja droge i ulazak u svijet kriminala. Jak osjećaj za obiteljske vrijednosti i briga za svoje bližnje povezana s kriminalnom aktivnošću jer takva donosi najviše profita u najkraćem vremenskom roku.
Sve je to Walter White (glavni lik) koji je u početku samo obiteljski čovjek. Mogli bi reći pomalo kukavica i "papučar".
Teško je uopće povjerovati kakva se transformacija dogodi u 5 sezona, koliko ih Breaking Bad ukupno ima.
Čovjek uzme stvari u svoje ruke i to u ekstremnom smislu te riječi.
Neću ulaziti u detaljnu analizu jer bi to trajalo vječno, a i neću do kraja sve pokvariti onima koji nisu gledali.
Zanimljivo mi je samo primijetiti kako se ta promjena u njegovoj glavi i ponašanju na kraju vidi i u njegovoj fizičkoj pojavi.
Žena mu u zadnjoj epiozodi kaže da izgleda užasno, ali on kaže da se osjeća odlično.
Zapravo, ni ne mogu analizirati neke stvari, a da ne pokvarim (eng. spoilam) nečiju zabavu.
Zato ću reći samo da preporučam ovu seriju svima koji vole pomalo čudnije stvari i koji žele vidjeti kakvi problemi nastaju kad se spoji nešto čisto tradicionalno i normalno (bolje reći: svakodnevno) s nečim što je ilegalno i čudno. Nabijeno osjećajima: najčešće gubitka i poraza kakav život nerijetko zna uistinu biti. Prikazana je ljudska priroda koju neće zaustaviti ništa da se neki cilj postigne - u ovom slučaju u negativnom smislu rečeno. Serija koja je napravljena zapravo kao film. Epizoda za epizodom teče i nikad nije nejasno kako je sad došlo do toga što se događa - kao što neke serije znaju imati nepovezane epizode. To je stvar ukusa, ali mislim da je bolje da priča teče neprekinuto i da se dobi neki dojam harmonije svih dijelova.
U svakom slučaju; mislim da sam dobio svog favorita što se serija tiče.
Dodatak (spoiler alert):
Ima mnogo toga što bi se moglo analizirati.
Zanimljivo je kako se Walter White nađe okružen ljudima koji, očito, imaju jaki osjećaj za moral. Skyler (Walterova žena) nije nikad mogla ni sanjati da bi se Walter mogao toliko promijeniti. Ona mu se kasnije pridruži u ilegalnim aktivnostima, ali je u biti protiv toga otpočetka. Walter Junior (sin) ima taj neki mladenački zanos pa stoji na strani pravde i odmah osuđuje oca kad čuje što se događa i kakav mu je otac zapravo. Hank (šogor) je policajac u DEA-i (Drug Enforcement Administration) i jasno je zašto bi bio protiv proizvodnje i raspaćivanja droge. Tu postoji dodatni problem što je Heisenberg (Walterovo "umjetničko"/poslovno ime) Hankov najveći neprijatelj (archenemy, moglo bi se reći) pa ga Hank želi pod svaku cijenu uloviti. Ako je proizvodnja metamfetamina Walterovo životno djelo (life's work) onda je Hankovo životno djelo uloviti Heisenberga.
Uglavnom, čini se da je Walterova obitelj toliko moralno osviještena da ne može shvatiti zašto on to radi. On počinje to raditi radi svoje obitelji i njihove budućnosti, ali on taj posao s vremenom zavoli. Zapravo, on to voli kao što i svaki drugi čovjek voli ono u čemu je dobar (u ovom slučaju čak najbolji). Čini se da je na kraju to samo sebična avantura, ali treba se imati na umu da je on cijelo vrijeme to radio da bi osigurao svom sinu i maloj kćerki školovanje i općenito bolji život. Walteru ionako nije dano još mnogo vremena (prisjetimo se dijagnosticiranog raka) pa ne bi bilo logično zaključiti da je on htio te novce za sebe. Ako njegova obitelj nije mogla prihvatiti i nije uvjerena da je on to radio sve radi njih - ja sam prilično uvjeren i nije mi teško to prihvatiti. Mogu shvatiti zašto je to radio i mislim da bih i ja sam tako postupio. Istina, stvari se se otele kontroli, ali to je bilo za očekivati. Iz obiteljskog čovjeka i profesora kemije u srednjoj školi, Walter je postao najveći proizvođač amfetamina - kralj Heisenberg (All hail the king).
Ući u kriminalnu aktivnost i misliti da će to proći bez žrtava je nerealno. Postepeno propadanje sve dublje je jako dobro opisano u seriji.
Moje osobno mišljenje i kako bih ja u tom slučaju postupio nije bitno, ali mogu reći da kad bi moj otac nosio 7 bačvi novaca, ja bih mu pomagao. Ne samo oko nošenja nego i u poslu. Nazovite me nemoralnim.
S druge strane, to je ekstremni slučaj (reductio ad absurdum svoje vrste) do kojeg dolazi kad netko kaže užasni klišej: "Svatko neka radi ono što voli raditi."
Možda sad postaje jasnije zašto toliko prezirem klišeje koji samo tako stoje u zraku, a nitko neće objasniti i razriješiti probleme koji se javljaju prilikom izricanja takvih stvari. Ako baš želimo to ispraviti, iako sad nije toliko ni važno, uz takvu rečenicu ("Svatko neka radi ono što voli raditi") treba uvijek ići rečenica: "Naravno, tako dugo dok ne šteti drugima."
U tom slučaju je Walter White u krivu iako ga ja opravdavam i na taj način jer su u tom poslu većinom umrli kriminalci i oni koji su ionako zaslužili umrijeti. Kolateralne i nevine žrtve su postojale - recimo dijete koje je umrlo i jedan dječak koji je bio otrovan zato da plan od Waltera upali. No, dječak je preživio i Walter je sve isplanirao. Na kraju tom dječaku ubiju mamu, ali to već s Walterom ni nema, barem ne direktne, veze. Pravda je zadovoljena u smislu da svi ti ubojice na kraju umru. Nitko neće vratiti izgubljene živote, ali mi ljudi nekako lakše živimo ako je "sve na svojem mjestu".
Jedini koji na kraju ostane kriv i živ je Jesse. Jesse je glavni junak uz Waltera. Njegov vjerni pomoćnik s kojim je imao neke razmirice, ali na kraju sve dođe na svoje. Njihov račun nije čist, naravno, ali sve izgleda nekako umirujuće. Umirujuće i uznemirujuće u isto vrijeme. Zato mi se čini da je ta serija odlična. Ona povezuje te neke stvari kao što su normalno i naopako, bolesno i zdravo, uobičajeno i čudno, krivo i nedužno te dobro i loše. Miješa te stvari i one koje se čine dobrima nekako ispadnu na kraju loše. Walter na kraju umre na svom najdražem mjestu - u laboratoriju.
Ne mogu se oteti dojmu da je kroz cijelu seriju neki osjećaj da se događaju dobre i pravedne stvari, a na kraju sve krene po zlu i postane nemoralno i gotovo nepodnošljivo za gledati. Rezultati su na kraju poražavajući, ali nekako se ne mogu pomiriti s tim da je sve to imalo nekakvog smisla. To je samo izmišljena priča, znam. No, meni se čini da je poruka jako duboka. Svaki će isčitati možda nešto drugačije jer takva je umjetnost. Ipak, čini mi se nekako da Walter nije bio u krivu i da je na kraju ipak izašao kao pobjednik i kao pozitivan lik. Bio je spreman na sve, ali on u svojoj biti nije loš. Dapače, da je ostao u "granicama normale" nikad ne bi bio to što je na kraju postao. Nije ni bitno što je na kraju otišao slavno kao kralj. Povukao je sa sobom hrpu negativaca i u tome je pravednik. Po tome, on je još uvijek dobar. Neka vrsta antijunaka, ali s jakim naglaskom na ovaj "junak" dio.
Post je objavljen 12.01.2014. u 12:00 sati.