Ove su „Uske staze“ sa svojim posljednjim postom u vezi plaće gradonačelnika Ogulina u meni izazvale ogroman prezir na ovo društveno uređenje i ljude koji izvršavaju vlast. Zar je moguće da Grad Ogulin s proračunom od 40 milijuna kuna ima gradonačelnika s plaćom od 15.000 kuna neto i tri profesionalna zamjenika za koje možemo samo pretpostavljati da imaju po 10 do 12 tisuća!
Od kada je stupio na snagu ovaj zakon o neposrednom biranju gradonačelnika i njegovih zamjenika, u Ogulinu do sada nismo ni jednu godinu čuli izvještaj bilo kojeg zamjenika o njihovim godišnjim naporima na izgradnji društvenih i gospodarskih odnosa koji bi podigli razinu standarda stanovnikâ jedinice lokalne samouprave. Slušali smo samo hvalospjeve gradonačelnika koji u tom svojem godišnjem izvještaju nikada nije spomenuo svoje zamjenike. Mogli smo, međutim, čuti da je gradonačelnik predsjednik skupštine poduzeća u vlasništvu Grada, i to skupštine koja broji samo jednog člana – gradonačelnika. Mogli smo čuti da su gradonačelnik i njegovi zamjenici članovi nadzornih i upravnih odbora svakojakih poduzeća i ustanova (uz obilatu naknadu, naravno). Tako smo, eto, saznali da je jedan zamjenik predsjednik Nadzornog odbora Stambeno komunalnog gospodarstva d.o.o. Ogulin koje je u vlasništvu Grada pa se prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa nalazi u sukobu interesa. U tom smislu je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa RH pokrenulo postupak protiv toga zamjenika gradonačelnika pod brojem SI-266/13 od 25. rujna 2013. godine, a prema Zakonu o sukobu interesa i Zakonu o lokalnim izborima.
Taj isti zamjenik koji je sada pod udarom zakona nedavno je na sjednici Gradskog vijeća bio pod neugodnim udarom pitanja jednog vijećnika da mu objasni što on uopće radi na svom radnom mjestu? Nakon izvjesnog zamuckivanja izustio je; „Na to će Vam pitanje odgovoriti birači na sljedećim izborima.“ Sic!
U vezi plaće gradonačelnika od 15 tisuća kuna i plaće njegovih zamjenika, dobro se podsjetiti da je Ogulin jedan od rijetkih Gradova koji imaju tri zamjenika, možda čak i jedini, a da nitko od njih ne odgovara za svoje propuste u vođenju politike svoje jedinice. Podsjetite se samo kako smo preko 30 milijuna kuna ulupali u Poduzetničku zonu koja je isključivo pod ingerencijom Grada i nije se još ni podigla, a već propada. A ulje na vatru je dolila je i emisija HTV-a od 9. siječnja ove godine pod nazivom „Turistička klasa“. U toj je emisiji novinar Hrvoje Matejčić, i to vrlo loše, podsjetio na Hrvatski olimpijski centar Bjelolasicu i njeno uništenje. Direktor Bjelolasice naglašava da smo izgubili 120 radnika, da smo izgubili brend i mogućnost korištenja svih terena kroz 365 dana u godini.
Gradonačelnik Ogulina, koji prima 15.000 kuna plaće, ističe da država nije znala na pravi način upravljati takvim prirodnim i umjetnim bogatstvom, ne spominjući da su i svi gradonačelnici Ogulina krivi što je Bjelolasica upropaštena. Bjelolasica je na teritoriju Grada Ogulina pa se vlast nije smjela svađati s direktorima HOC-a, već zajedničkim naporima iskoristiti ono što su entuzijasti Hrvatske stvorili u ono mračno doba.
U emisiji je sudjelovao i župan karlovački koji je godinama bio predsjednik upravnog odbora HOC-a i mudruje državi da nađe strateškog partnera koji će Bjelolasicu izvući iz gliba. On je baš nedavno svratio u Crans Montanu i Modenu di Campiglio i snimio kako to funkcionira. Država, kaže, drži infrastrukturu, a partneri terene. On, koji je bio gradonačelnik Ogulina, predsjednik NO Bjelolasice, saborski zastupnik i sada župan nema na savjesti ni trunke krivice što je HOC uništen. Još je pred dvije godine izvalio da bi Bjelolasica propala i da središnji objekt nije izgorio!?
Ako je to rečeno i od takve veličine kao što je taj miljenik politike – previše je.
Post je objavljen 12.01.2014. u 05:59 sati.