neke stvari
odzvanjaju iz prošlosti
u prazno
kao kad pokušavaš sastaviti polomljeno ogledalo
slika jednostavno više nije ista
sve novo što vidim mijenja ono što sam već vidjela
ja nisam ništa od onoga što svi misle da jesam
ja uopće nisam zapravo
kaže da mu se sviđam jer djelujem nezainteresirano
ženio bi me
budio bi se uz mene
a ja u biti jesam nazainteresirana
za svaki oblik emocije koja donosi obavezu
i trajanje u budućnosti
jer kako da znam?
neizvjesnost je jedino što me može držati
u sadašnjosti
i zato toliko volim
ovo nomadstvo koje se slučajno događa
a oni oko mene pate jer kad odrastem neću biti ono što su si zamislili
jebiga
sad me baš briga
i stvari zbog kojih me probadalo
sad se čine toliko nestvarne
ne znam više ni jesam li ja stvarna
mogla bih postati nevjesta na baliju
i buditi se svaki mjesec na drugom otoku
ispod zelenih zelenih stabala
ogromnih
mogla bih se cijeli život polagano pomicati
na te ritmove koje proizvode
i biti bosa
bez kaputa
u tim malenim kolibama na tim šarenim motorima
i
ne biti sigurna
ja više nemam ni stvari
sve stane u jednu šarenu torbu
i nemam više ni riječi
sve je ostalo negdje pospremilo se negdje
pod nešto
i nestalo
Post je objavljen 11.01.2014. u 19:12 sati.