Jedan rad s pretencioznim naslovom poput ovoga nema ni osnovne preduvjete da se nazove Dubrovačkim rječnikom, a nekmoli da, nažalost, takav postane priručnim udžbenikom u nekim školama sa svrhom podsjetnika na gotovo zaboravljene domaće uporabne izraze lokalnoga govora. Neovisno o pogreškama, propustima, manama i manjkavostima, a sadržajem koji nam se nudi minimalističkim i pukim pabircima dubrovčanizama, uz minimum samokritičnosti i skromnosti autora, mogao bi se tek nazvati:
Po naški : pabirci izraza iz dubrovačkog govornog jezika.
Navedeni uradak dvoje autora, osim problematične lekture (ista osoba je suautorica i lektorica), ostao je i bez korekture, a osobito bez recenzije nekoga od autoriteta šireg područja lingvistike, točnije, filologije.
No ne manje važna manjkavost mu je nepostojanje popisa izvora, što je nužan i neizostavan dodatak svakom iole ozbiljnijem radu.
Ako izuzmemo u Predgovoru spominjanje tek dvaju imena koja su pripomogla njegovom nastanku, a uvažimo nevjerojatne lakonske izjave o skupljanju starih dubrovčanizama 'po kantunima' (Stradunu, Peskariji, Porporeli i inim, za tako nešto vrijedno i opskurnim mjestima - tijekom deset i više godina), nije teško zaključiti o kakvom je to djelcu bombastičnog naslova riječ.
Poznato mi je koliko je truda, napora, literature, istraživanja, korigiranja ... potrebno da se jedno djelo uobliči i priredi za javnost.
U konkretnom slučaju moramo vjerovati samo autorovom Predgovoru (u izostanku navođenja drugih izvora) da je to zaista njegov (njihov) uradak.
Zato sve ono što je netočno ili posve promašeno u ovom djelcu, izuzima sve one ipak korištene 'začinjavce', točnije, ova kritika ide isključivo na adresu potpisanih autora DM i MM.
Post je objavljen 10.01.2014. u 10:40 sati.